''Knjiga je san koji držite u ruci'' – Neil Gaiman
Jedini način putovanja kroz vrijeme je čitanje. Dok čitam sanjam o dalekim krajevima, nepoznatim ljudima, različitim kulturama, te na taj način hranim svoju dušu.
Nažalost, većina mladih danas opsjednuta je tehnologijom, audio knjigama, pdf sadžajima književnih djela... Ne doživljavaju knjige na realan način. Drugačije ih doživljavaju čitanjem putem laptopa ili mobilnog telefona. Drugačiji je osjećaj držati mobilni telefon i knjigu u rukama. Knjiga nam dozvoljava da sanjarimo, da doživimo književno djelo na drugačiji način. Dozvoljava nam da putujemo dušom onda kada tijelom ne možemo.
Zbog cijele situacije s virusom koji nas je zatvorio u domove i zbližio s najmilijim, knjige su postale izvor sanjarenja većine mladih, te ih na taj način podstakle da oslobode svoje misli iz kaveza i prenesu ih na papir. Drago mi je što u mom gradu Tešnju, školske biblioteke, kao i Opća biblioteka Tešanj imaju mnogoknjiga različitih autora. Drago mi je što ujedinjuju mlade pisce i čitatelje da uzimaju knjige na čitanje, ali isto tako da ih poklanjaju, te na taj način obogaćuju riznicu znanja zvanu BIBLIOTEKA.
Dječiji osmijesi pri ulasku u biblioteku izazivaju poseban osjećaj u srcu. Skupine čitatelja koje nekoliko puta sedmično posjećuju biblioteku i uzimaju knjige na čitanje ulijevaju nadu u bolju budućnost mladih, ali isto tako, svojim preporukama doprinose povećanju broja čitatelja u bibliotekama u Tešnju.
Za kraj, čitateljima nudim tekst napisan u stihovima kao dnevnu dozu inspiracije za čitanjem, pisanjem, kreiranjem i interpretacijom tekstova.
Jesi li ti dio slagalice
koja upotpunuje sliku života?
Nadam se da jesi.
I dobro je što jesi.
Znaš, ponekad... trebaš im.
Da ih nasmiješ
kada se počnu u moru suza tušiti.
Da ih zagrliš čvrsto,
zglobove da im ugriješ,
osmijeh na lice da im izmamiš.
Da ih odvedeš u bolnicu,
da zajedno dešifrujete doktorev rukopis.
Da im budeš podrška,
najveća.
Da budeš s njima,
kada su svi protiv njih.
Da svi zajedno berete irise,
da ih presujete u biblioteci
u velikim,
teškim,
davno zatvorenim knjigama,
koje se nadaju da ih neko otvori.
Da neko njihove žute listove pomiluje dlanovima.
Da im priljubi mirisni iris uz rečenice.
Da ih otvori da bi jutarnji zrak osjetile.
Da ih zatvori i vrati na policu.
Tako, dan za danom po jedan iris zajedno presujete i ostavljate u biblioteci.
Kasnije ih uzimate i uživate u ljepoti irisa.
Divite mu se.
On postaje dio vaše slike života.
Proći će mnogo godina...
Možda više nećeš biti tu.
Nažalost.
Ostat će biblioteka i ona knjiga prepuna irisa.
Davno zaboravljena.
Neko će je otvoriti i iznenaditi se.
Nekom ćeš uljepšati dan,
bez obzira što nisi tu.
Hvala ti,
što si onaj presovani iris
na žutom listu kojeg će neko dlanovima pomilovati.
Hvala ti,
što si dio slagalice koja upotpunjuje sliku života.
Čak i onda kada nisi tu.