Jedna srijeda

29.06.2021
Fata Zilić

Jedna srijeda

Rad pristigao na konkurs za nagradu Šukrija Pandžo 2021.

Taj miris i zvuk knjige dok okrećemo stranicu, neponovljiv je. Emocija koju donese i probudi u nama jedna Zaltokosa i meda i jednom sedmično jedna srijeda. Srijedom nam učiteljica na času jezika čita priče, najčešće bajke, poneku basnu nama potpuno jasnu. Poezija i proza ponekad budu kao nervoza ali uz pokoju sliku i boju razveslimo dušu svoju. Razumijemo mi poruku, koju, dok listamo knjigu svoju. I svako od nas knjigu svoju ima onu koja njemu štima. Neko voli boju, neko muziku, a neko mir dok istražujemo književni svemir. I mi čitamo mlađim drugarima, učiteljica nam pomaže kao vječnim sanjarima. Uredimo prostor učionice naše da liči na snove iz mašte. Čitamo o mitskim bićima i šarenim leptirićima. Biblioteka naša dugo je već stara i nema prostora za naša maštanja. Literatura je u malom fondu i teško pronalazimo razonodu. Knjige su pune slova bez slike i zvukova. A nama je teško održati pažnju, probuditi maštu. I zato nam treba šarena knjiga, sa puno slika i nešto zvuka. Treba nam knjiga različite veličine i stranične debljine da ih naši prstići okretati mogu i pronaći sebi smisao i razonodu. Tom Sojer i Robinzon Kruso su kroz slikovnicu i dramatizaciju u učionici našoj junaci postali. Upoznali smo ih lako, a možda i ne bi bilo tako da smo čitali iz knjiga drugih sa stranica mnogo jer bi čitati morali dugo. Za nas su stvarno vrijedne slikovnice nove u koje su sažeti romani pravi, kroz sliku i junačke zgode. Tužne su nekada pojedine, čitalačke epizode, ali u svakom slučaju su podsticaj za spoznaje nove. Ponekad se teško sjetimo nekog lika ili priča ali zato doživljaja uvijek. Rado potrošimo minute te srijede za sjećanja nova u učionici na spratu do biblioteke stare. U biblioteci red i mir vlada, a nama treba slobode za istraživanja nova. Neko će na prostirku leći, neko na stolicu sjesti, neko će svo vrijeme da hoda, a neko će u svijet snova uploviti rado slušajući zvuk potoka. I sve nam je uredu i sve ima smisla. Možda nismo kao drugi, možda ne učimo kao drugi ali osjećamo isti strah, tugu, ljubav i sreću. Rado dijelimo sve sa drugima i ovu našu srijedu i svaku čitalačku epizodu. Samo nam još malo fali drugara novih iz nekih novih knjiga i bajki ili pak onih pravih da sa nama dijele doživljaje svoje i oplemene snove.