Svi smo mi dio nečije priče, a one čine knjigu. Knjige sačinjavaju biblioteku, a biblioteka čini život. Prašnjavi listovi su davne uspomene. Uspomena se trebamo prisjećati. One nam omogućavaju da se vratimo u prošlost. Prošlost je stvorena da je se prisjećamo. Neki se ne žele prisjećati svoje prošlosti smatrajući da su mnoge stvari učinili pogrešno. Pa onda tako, u vlastitim mislima traže gumicu i olovku kako bi neke stvari ispravili, ali mastilo koje su koristili prije mnogo godina, već se dovoljno zakorilo na listovima života, da se više i ne može izbrisati i prepraviti.
Prošlost je stvorena samo da se prisjećamo, a ne da je ispravljamo. Ma koliko god to željeli.
Kada bismo je mogli ispraviti, promijenili bi sadašnju strukturu našeg života, naše biblioteke.
Teško puštamo ljude da uđu u našu biblioteku, da otvore knjige, pročitaju pokoju priču, a i da nama poklone svoju. Teško se povjeravamo ljudima, a trebali bismo. Sami pišemo roman života u kojem postoji samo jedan lik, a to smo mi sami. Postavljamo katance sumnje na vrata biblioteke i ne dopuštamo nikom da uđe, da otvori knjigu i pročita pojoku priču.
Teško je to, kada je biblioteka prazna, bez radoznalih čitatelja. Sve je to do nas samih. Sami smo krivi što ne dopuštamo ljudima da uđu naš život, da razmijene priče iz života, i dobre i loše. Da se zajedno smijemo uspomenama prije mnogo godina, situacijama o kojim smo se brinuli, a koje su nam danas smiješne, da zajedno pišemo i stvaramo priče.
Ne dozvolite da vašu biblioteku sačinjavaju samo vaše, davno ispisane knjige. Dopustite nekom da uzme ponekad vašu knjigu, a vama pokloni svoju. Katance sumnje skinite s vrata biblioteke i dopustite ljudima da uđu u nju, da se iznenade količinom knjiga koje se u njoj nalaze, da se iznenade vašom dobrotom, pričama i knjigama koje im nudite, te da postanu dio vaše priče, vašeg života.
"Birajte pisca kao što biste birali prijatelja." – Ventvort Dilon
(U ovom tekstu, biblioteku doživljavam životom u kojeg ne puštamo baš svakoga. U ovom tekstu na indirektan način predstavaljam mlade koji se bore s depresijom i anksioznošću, te na zbog toga postavljaju katance sumnje na vrata svoje biblioteke, svog života, ne dopuštajući nikom da "uđe".)