U borbi za goli opstanak i preživljavanje stanovnika u novembru 1992. godine ponovo je osnovana općina Čelić koja je status općine izgubila 1963. godine. Zbog ratnih teškoća, kao i činjenice da je tokom 1993. godine došlo do potpune putne blokade kako Tuzlanskog kantona tako i drugih slobodnih teritorija u BiH srednjoškolci naše novoosnovane općine zatečeni na ovim prostorima nisu se mogli dalje obrazovati. Ratno predsjedništvo općine donijelo je odluku osnivanja današnje Javne ustanove Mješovita srednja škola Čelić.
Rođena je u teškom vremenu, s velikom ljubavlju i još većim patriotizmom. evo uspješno djeluje 28 godina školujući kadrove ekonomske, medicinske, mašinske i poljoprivredno- prehrambene struke.
Od samog osnivanja škole djeluje i školska biblioteka. U ratnim godinama i vremenu kada se tražila olovka i sveska, a sveska A4 formata bila pojam o novoj knjizi se samo maštalo. Krenuvši od nule, prvi knjižni fond stvorili smo prikupljanjem raznih donacija od humanitarnih organizacija, ustanova i uposlenika.
Kao i svaka školska biblioteka tako se godinama borimo sa problemom obogaćivanja bibliotečkog knjižnog fonda. Prinuđeni smo iznalaziti druge načine: organizacijom akcija prikupljanja knjiga za školsku biblioteku sa Vijećem učenika te učešćem u raznim projektima nastojali smo obogatiti naš knjižni fond.
Prošle godine u oktobru povodom obilježavanja Oktobra mjeseca knjige na postavljenom štandu ispred škole učenici iz Vijeća učenika prikupljali su knjige u akciji “Poklonimo knjigu školskoj biblioteci.“ Ugledavši učenike i knjige na stolu, prišla im je starija gospođa i raspitivala se o akciji. Otišla je kući i vratila se poslije sat vremena.
Vukla je torbu na točkovima namijenjenoj za odlazak na pijacu punu knjiga. Stala je ispred štanda i počela vaditi knjige. Učenici su rekli: „Da Vam pomognemo?“, „Ne“, rekla je gospođa Begzada. „Drago mi je da omladina u današnje vrijeme drže knjigu u ruci, i da hoće čitati“ i nastavila vaditi knjige. Svaku knjigu koju je poklanjala prvo je jednom pomirisala, a zatim duboko uzdahnula. Odlagala ih je jednu po jednu polako spuštajući na sto i o svakoj rekla nešto kao da nas upoznaje sa najboljom drugaricom. Kaže da je za nju svaka knjiga jedna duša.
Upitah je: “A zašto nam poklanjate knjige kad vam toliko znače?“ Gospođa Begzada će na to: „Poklonila sam Gradskoj biblioteci preko 2000 komada prije par godina, ali vidjevši ovu djecu koja pretpostavljam vole čitati sjetih se sebe nekada. Sada ne mogu čitati iz knjige u ruci pa čitam knjige u pdf formatu. Vid mi je s godinama oslabio pa uvećam sebi font slova, a ove preostale knjige mi skupljaju prašinu.“
Kompleti knjiga Meše Selimovića, Perl Bak, Markeza i druge su se redale, svaka pomirisana s dubokim uzdahom. Učenice su počele brisati jednu po jednu knjigu. Taj njen duboki uzdah i mirisanje knjige kao da se zauvijek oprašta od voljene osobe će mi uvijek ostati u sjećanju. Toga dana prikupili smo 225 primjeraka knjiga za našu školsku biblioteku.
Opće je poznato da biblioteka u svakoj školi čini informaciono sjedište škole koje pomaže u realizaciji nastavnih sadržaja i vannastavnih aktivnosti učenika. Čitanje doprinosi razvijanju čitalačke kulture kod učenika, njihove kreativnosti, širi vidike, obogaćuje riječnik, jača samopouzdanje, potiče na razmišljanje, poboljšava koncentraciju, smanjuje stres i razvija mentalno zdravlje i daje još niz drugih prednosti. Ali knjigu treba približiti učeniku! Kako?
Od saradnje bibliotekara i profesora bosanskog jezika i književnosti zavisi da li su školske biblioteke puki depoi knjiga. U mojoj školi ta saradnja je na zavidnom novou tako da zajednički obilježavamo Oktobar- mjesec knjige, Međunarodni dan školskih biblioteka, Međunarodni dan maternjeg jezika, Svjetski dan poezije, Dan knjige i autorskih prava, održavamo promocije knjiga i razna druženje sa učenicima uz knjigu. Školski bibliotekar također učestvuje u svim ostalim školskim priredbama kojim se obilježavaju bitni datumi u školi i lokalnoj zajednici prigodnim izložbama knjiga vezanih za tematiku te posjete sajmovima knjiga. Sve aktivnosti sprovodimo s ciljem da knjigu što više približimo učenicima, a time i povećamo čitanost.
A, da li sudbina knjiga zavisi od ljudi ili od novca? Naravno da zavisi od ljudi, sjetit ćemo se priče o gospođi Begzadi i njenom oduševljenošću knjigom koju želi podijeliti sa omladinom. Ostalo je njeno mirisanje knjiga kao pečat u sjećanju nama tada prisutnim. O knjizi koju držimo u ruci, okrećemo stranice i osjećamo njen miris.
Biblioteka treba biti mjesto gdje će učenici u rukama umjesto mobitela držati knjigu. Da bismo ih uveli u svijet knjige trebaju pored lektira čitati i druge knjige jer time se učvršćuje veza između knjige i učenika. Ali tu se javlja problem novca koji nam je potreban za nabavku novih naslova. Obzirom da škola ne dobija novčane tranše od nadležnog Ministarstva isključivo za nabavku novih naslova knjiga to i predstavlja najveći problem.
Ne treba, naravno, u 21. vijeku bježati od savremenih tehnologija, postavkom knjiga u pdf formatu na skolskoj internet stranici nastojimo bar donekle obogatiti biblioteku novim naslovima. Iako je naša blioteka opremljena sa jednim računarom i internet konekcijom, uz bilioteku se nalazi i „Kutak za učenike“ također opremljen sa jednim računarom i internet konekcijom koja po potrebi služi i kao čitaonica, za rad učenika na istraživačkim projektima, rad Vijeća učenika i druge aktivnosti.
M.T. Ciceron je rekao:„Soba bez knjige je kao tijelo bez duše.“
Unesimo malo i svoje duše u školske biblioteke!