Nadam se da ću uspjeti posuditi knjigu u školskoj biblioteci. Zbog toga me, za vrijeme velikog odmora, ne očekujte pred školskom kuhinjom. Doručak može čekati. Knjige me neće čekati. Onih nekoliko primjeraka lektire za ovaj mjesec, ukoliko ne stanem na vrijeme u red pred bibliotekom, bit će razgrabljeno i završit će u rukama drugih đaka. Knjige drugima, brige meni. Nemamo previše prijeko potrebnih naslova u našoj školskoj biblioteci pa je naš put do knjige lektire, uglavnom, ovakav.
Znam da bi daleko lakše i bolje bilo kada bismo svi, u isto vrijeme, mogli posuditi knjigu i čitati s uživanjem a ne s pritiskom i razmišljanjima o roku vraćanja knjige. Bilo bi to idealno za sve đake. Ali nije i ko zna hoće li biti. Ponekad se pitam ko je odgovoran za to što naša školska biblioteka nema dovoljan broj potrebnih knjiga. Država? Škola? Roditelji? Mi?
Krivi smo svi. Neko više, neko manje.
Dolazili su, rijetko, u našu školu ljudi u odijelima i s kravatama oko vrata. Delegacije. Pričali su o knjigama. Bilo je tu nekoliko poklon knjiga, previše slika i fotografa. Iz svoje dječje perspektive, na njih sam gledala kao na neke spasioce i svjetlo nade za našu školsku biblioteku. Fotografa i delegacija u odijelima nema dugo i sve više sam skeptična u njihove namjere prema našoj biblioteci.
Kako su posjete delegacija bile rijetke, vremena za gubljenje nije bilo. Zajedno s roditeljima pokrenuli smo akciju nabavke knjiga za školsku biblioteku. Veliki broj roditelja odazvao se akciji. Školska biblioteka je dobila značajan broj prijeko potrebnih knjiga.
Zaboravila sam spomenuti da sam učenica područne škole i da je za mene i većinu mojih vršnjaka školska biblioteka prvo i jedino mjesto susreta s knjigom. Zavidim gradskoj djeci koja imaju mogućnost, pored školskih biblioteka, koristiti usluge gradskih biblioteka.
Pitala sam se postoji li kakva mogućnost saradnje školskih i gradskih biblioteka a kojom bismo i mi, djeca udaljena od grada, mogli koristiti usluge gradske biblioteke i biti njeni članovi. Vjerujem da bi to povećalo broj čitalaca. Prije nekoliko dana sam gledala dokumentarnu emisiju o bibliotekarki koja vozi bibliobus (autobus pun knjiga) po selima i udaljenijim mjestima. Time omogućava i ljudima van grada čitanje i posuđivanje prijeko potrebnih knjiga.
Znam da će tako nešto teško zaživjeti kod nas, ali pravo na maštanje mi niko neće uskratiti.
Možda bismo prije priče o bibliobusi trebali riješiti druge probleme s kojima se susreću školske biblioteke.
Nemojte se ustručavati pričati o tome kako su prostorije školskih biblioteka jako skučeni prostori u kojima u isto vrijeme, jedva, može stajati nekoliko đaka. Ponekad bih se voljela zadržati duže u školskoj biblioteci, prohodati između polica s knjigama i uživati, ali nemoguće je. Brzo posuđujem knjigu i izlazim iz tog skučenog prostora kako ne bih remetila red đaka koji čekaju na knjige.
Zavirite u školske biblioteke! Nemojte se čuditi ako u njima vidite jedan stari sto predstavljen kao čitaonica biblioteke. Ne čudite se jednom starom računaru koji se jedva pokrene. Nemojte se čuditi što dobar dio tih računara nema pristup internetu. Neka vas ne čudi što školske biblioteke nemaju dovoljno lektirnih naslova i stručne literature.
Zanimljivo je kako će većina starijih reći da su ovo banalni problemi ali malo ko od njih će pokušati riješiti neki od ovih banalnih problema. Zaista su čudni. Stariji, riješite nam ove banalne probleme. Pomozite đacima i školskim bibliotekama.
Svake školske godine, prilikom prvog odlaska u biblioteku, iznenadim se. Novi bibliotekar. Ne znam zašto svake godine jedna školska biblioteka ima novog bibliotekara. Nekada je to nastavnik bosanskog jezika i književnosti, nekada nastavnik historije, nekada nastavnica biologije. Svi su različiti. Različiti su i njihovi pogledi na biblioteku i knjige. Neko je spominjao nekakvu normu s kojom nastavnici muku muče. Kažu da je ta norma nepredvidiva i da se jedne godine pojavi, sljedeće nestane pa opet javi i tako u nedogled.
Bez obzira na mnogobrojne probleme s kojima se susreće naša školska biblioteka, ona je naša prijeka potreba. Ne bih mogla zamisliti školu bez školske biblioteke.
Stoga, zavirite ,povremeno, u naše škole i školske biblioteke jer ćete vidjet redove đaka koji čekaju na knjigu. Opet će zlobne duše reći da većina đaka ne čita i da uloga biblioteka nije značajna. Sitne duše. Svaka pročitana knjiga, makar lektira, plus je za sve nas. Možda će neki reći da su školske biblioteke mjesta na kojima odlažemo nepotrebne knjige, ali nije tako. Znam da će, bez obzira na sve probleme, đaci moje škole i dalje hrliti prema vratima školske biblioteke u potrazi za knjigom i znanjem.