Završavajući moju novu omiljenu knjigu u nizu pročitanih knjiga od moga najdražeg i velikog pisca Ive Andrića, sasvim slučajno naiđem na dugo iščekivani konkurs za nagradu Šukrija Pandžo. Moj osmijeh je bio i više nego dokaz koliko mi je drago da se u današnjem vremenu kada je jako slabo izraženo druženje sa knjigama, kao i pisanje kod naše omladine, održava ovakav jedan tradicionalni konkurs koji mogu poslati svi ljudi bez obzira na broj godina.
Jedva sam dočekala da vidim koja nam je ovogodišnja tema i da razmislim šta bih to mogla napisati, a da se izrazim na najbolji mogući način.
„Jednog sam dana pročitao knjigu i cijeli mi se život promijenio.” – Orhan Pamuk
Kao petnaestogodišnjakinji, biblioteka je postala drugi dom kojem se često vraćam kada mi zafali inspirirajućih savjeta i rečenica od naših bosanskohercegovačkih pisaca, koji svojim djelima poklanjaju samo najbolje motivacione savjete koji se prenose sa generacije na generaciju.
Koračajući prema odajama naše biblioteke, stalno razmišljam koje bih to sljedeće knjige mogla da pozajmim na čitanje, pa to često bude desetak raznih romana koji me njihovim iščitavanjem prebace u totalnu drugu dimenziju stvarajući neki moj tinejdžerski svijet kojem se rado vratim kada god poželim, a vrata tog svijeta su uvijek otvorena i rado me dočekaju svaki naredni put.
Sastavni dio svih naših školskih biblioteka su nježne i mile bibliotekarke koje svojim ponašanjem i ljubaznim tonom govora i čuvanjem naših biblioteka, uzimaju i predaju nam debele romane sa posljednje drvene police, prebrisavajući preostalu prašinu koja je nastala nažalost slabijom upotrebom, i čitanjem malo zahtjevnijih romana baš iz tog razloga što sve manje ljudi danas iščitavaju takve romane sa mislima da možda neće razumjeti njihovu prvenstvenu pouku, ili sa mislima da su previše “komplikovani”, i da nemaju vremena za njih.
Smatram da trebamo biti ozbiljniji kada su u pitanju takvi romani, jer kako da nemamo vremena za iščitavanje tih magičnih riječi koje je nekada davno neki pisac napisao baš iz tog razloga da proširi naš vokabular i da pokušamo osjetiti ono što je pisac doživio nekada prije dosta godina.
Ništa nećemo izgubiti ako odvojimo par sati našeg dana, a vjerujem da ćemo biti na velikom dobitku.
Kada čovjek prestane čitati knjige, tada se može reći da je njegova duša umrla. Dosta mojih vršnjaka u današnjim školama, bilo to osnovnim ili srednjim, lektire smatraju nekim vidom dosade i da su samo džaba tu, sa rečenicom kao što je: "Ma prepisat ću sa interneta, samo da ne dobijem jedan!”. Međutim, knjige su sve samo nisu ocjena koja se napiše plavom hemijskom olovkom u školski dnevnik.
Kada pročitamo knjigu, mi smo naš vokabular proširili sa hiljadu novih riječi. Znamo kako da se izražavamo na kulturan način, znamo kako se pisac osjećao u tom trenutku kada je prenosio svoje nekada bolne, ili radosne riječi na komad papira, pa poslije ih zaključao među dvije malo tvrđe korice, i poklonio čitavom svijetu svoje riječi i razmišljanja, a mi to shvatamo olako i bezveze.
„Dio sam svega što sam pročitao.” – Theodore Roosevelt
Trebamo biti zahvalni, jer ne kaže se uzaludno da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj. Koliko god prijatelja mi imali, knjige nas nikada ali baš nikada neće iznevjeriti ili ostaviti. One su naše blago, a danas ih tako lahko možemo nabaviti, međutim većina ljudi danas to smatra napornim i dosadnim “poslom”, kao da je to neki vid opterećenja. Moramo se potruditi na najbolji mogući način da predstavimo knjige kao nešto najbitnije u našim životima.
Samo ako pokušamo i malo se potrudimo barem nama blisku osobu okrenuti putem ka biblioteci, da joj poklonimo da sebi izabere neku knjigu bila ona jednostavna ili ne. Velike promjene možemo napraviti samo ako krenemo malim koracima i smirenim hodom. Danas, ako svako po jednu sebi dragu osobu okrene putevima biblioteke, mi možemo napraviti ogromne promjene ovom svijetu i definitivno ćemo se svi osjećati ponosno i kao heroji.
Samo zamisli, jedna po jedna osoba… i naš svijet bi mogao imati više književno vaspitnih i kulturnih osoba, a pobjednik bi bio ti.
Ti koji si ih uputio.
– Uputio. Gdje?
U odaje magičnih biblioteka.