“Raj sam oduvijek zamišljao kao svojevrsnu biblioteku.”
Jorge Luis Borges
SADRŽAJ
- Umberto Eco, Čitanje produžava život
– Uvod
- Ciljevi i zadaci predmeta b / h / s jezik i književnost
- Značaj školske biblioteke u procesu čitanja
- Problem čitanja kod učenika
- Značaj školske biblioteke za kvalitetno izvođenje nastave b / h / s jezika i književnoti
- Aktivnosti školske biblioetek u korelacijskom pristupu predmeta
b / h / s jezika i književnosti
- Zaključak
- Irfan Horozović, Kroz nepregledne hodnike knjiga
- Literatura
UMBERTO ECO
Čitanje produžava život
Istina je da kada se ništa ne dešava kažemo da vrijeme ne prolazi, a da kada smo proveli zanosne sate ili dane kažemo da je vrijemeproletjelo za tren. Ali, to nam se dešava samo kada smo „unutar“ dosade ili uzbuđenja.
Nastojte sada da ponovno razmislite o nekom dosadnom danu ili nedjelji koje ste proveli neko vrijeme prije toga. Sjećat ćete ih se jako malo, i ti sati ili ti dani, svi podjednaki, obrazovat će u vašem sjećanju veoma sužen prostor.
Postoje ljudi koji, došavši do kraja života i pošto su svakog dna činili iste stvari, pogledaju unazad i učini im se kao da nisu ni bili na ovome svijetu.
Sve je tako brzo proteklo.Pomislite, naprotiv, na dan ili nedjelju u kojima vam se dogodilo mnoštvo stvari. Jedna za drugom, sve uzbudljive (bilo da su to radosti ili neprijatnosti, pa i bol), sjećat ćete se punih sati i dana, imat ćete utisak da ste mnogo živjeli.
Zajedno sa sjećanjima
Ja vjerujem da je to jedan od razloga zbog kojih su se ljudi oduvijek posvećivali rekostruiranju prošlosti, bilo kroz usta starih koji su pričali oko ognjišta, ili kroz priče zapisane u knjigama.
Neko ko zajedno sa svojim sjećanjima ima i sjećanje na dan kada je ubijen Julije Cezar, ili kada se odigrala bitka na Vaterlou, sjeća se više stvari od nekoga ko ne zna ništa o onome što se desilo drugima. Ja među svojim uspomenama imam i neke veoma uzbudljive događaje koji se nisu desili meni, već mom ocu, ili mojoj majci, ili mojoj baki, koji su mi ih sipričali (često više i više puta, avaj) tako da su postali dio mog ličnog sjećanja. Sjećajući ih se, to je kao da sam živio duže.
Mislim da je to dobar razlog da se knjige čitaju, nezavisno od drugih razloga, estetskih ili vaspitnih. Naravno, ako se čita iz obaveze (kao što se ponekad dešava u školi), iskustvo je dosadno. Ali drugačije je ako se čita iz strasti.
Jednom je veliki izdavač Valentino Bompijani rekao: „Čovjek koji čita vrijedi za dvojicu.“ Ova izreka može da se shvata tako da je onaj koji čita obrazovaniji? I, znajući više, postiže više uspjeha u životu. Ali jako dobro znamo da ponekad ima uspjeha i neko ko vrijedi pola čovjeka, a nikad nije ništa pročitao.
Ne, ne treba čitati zbog uspjeha, već zato da bi se duže živjelo.
U djetinjstvu su mi se dešavale, kao svima, tolike stvari. Bio sam i bombardovan i uvjeravam vas da čak i uspomena na monoge noći provedene u protivavionskom skloništu, dok su se iznad glave čule eksplozije, a djeca se ipak igrala, predstavlja uzbudljivi dio moje prošlosti. To što sam imao veoma dugo i puno djetinjstvo dugujem tome što je puno uspomena koje sam ukrao drugima; ukrao sam ih Sandokanu i ostalima koji su u svom „prahu“ jezdili malajskim morima, D'Artanjanu dok se ogledao u dvoboju sa baronom De Vinterom.
Čovjeku s maskom koji je izgubljeno progonio Dijanu Palmer, pa čak i Rencu i Luciju u bjekstvu po jezeru Di Komo.
Da, jer onaj višak života koji se osvaja čitanjem ne pravi razliku između velikih umjetničkih djela i zabavne literature. Dio mog života čine i stepenice u Odesi iz „Krstarice Potemmin“ i jurnjave diližansom viđene u najbijednijim vesternima (iako mi je onaj iz „Crvenih sjenki“ omogućio da živim mnogo duže nego mnogi iz druge ruke). Ali dio mog života u osnovi čine i neromaneskna zbivanja. Priče o dinosaurusima, način na koji je madam Kiri otkrial radijum, neka hiljadugodišnja pitanja svijeta, života, smrti.
Put zrelosti
Bilo kako bilo, ne dopustite da vas ucjenjuju oni koji vam kažu da treba čitati samo važne knjige. Imam jake i sjajne uspomene na možda budalaste knjige, ali knjige koje su me uzbuđenjem hranile duga poslijepodneva.
Veoma sam zahvalan svima koji su mi, pišući za mene, udijelili toliko dug život da ne uspijevam da ga se odjednom sjetim čitavog, te moram da ga se sjećam na rate. Zbog toga se nadam da ću živjeti dugo da bih se sjetio svega onoga što su mi pričali.
Možda se, kada je čovjekjako mlad, ne misli da vrijedi truda živjeti dugo, ali vas uvjeravam da zalaženjem u godine (već poslije tridesetih i četrdesetih) živjeti duže nije stvar za odbacivanje. Paje, stoga, čitati osiguranje, ne kažem na starost, već za zrelost koja neće izostati.
Na stranu sadašnje zabavljanje. Ako je svaka televizijska emisija jednaka onoj iz prethodne sedmice, svaka knjiga, čak i najgluplja, različita je od one druge.
(Tekst se nalazi u svesci „Zanos posjedovanja knjiga“ koju dobijaju svi milanski maturanti)
"Možda su palež bibliotekā i podizanje zida radnje koje se, na tajanstven način, poništavaju."
Jorge Luis Borges, Zid i knjige
UVOD
Uvodni odlomak pod naslovom “Čitanje produžava život” autora Umberta Eca, italijanskog književnika, publiciste i filozofa preuzet je sa početnih strana Čitanke za IV razred gimnazije i drugih srednjih škola autora Nedžada Ibrahimovića i Envera Kazaza.
Profesorima maternjeg b/h/s jezika i književnosti koji su, pored svoje profesorske uloge, opredijeljeni da svoje učenike motiviraju za pasionirano i analitičko čitanje književnosti i da kod njih razvijaju ljubav prema literaturi, ovaj odlomak je najbolji način za uspješan uvod u školsku godinu.Ovakav vid motivacije svakako je potreban danas, u vrijeme kada je vrijednost knjige marginalizirana (u odnosu na neke druge medije) i potisnuta pred popularnošću filma, interneta posebno, socijalnih mreža, foruma, i drugih virtualnih oblika i mogućnosti izražavanja.
Danas, kada se čitanje sve manje vrednuje, i sve manje smatra korisnim načinom upražnjavanja vremena, procesom sticanja znanja, ili, pak, vidom zabave, gdje učenici lektire preuzimaju sa (isključivo za tu svrhu napravljenih) web portala, i gdje se interpretacija i analiza književnog teksta svodi na razgovor nastavnika sa nekoliko nadarenih i zainteresiranih pojedinaca, zadatak profesora književnosti postaje donkihotovski a biblioteke su sve manje posjećene ustanove.
No, uprkos svim izazovima modernog doba, knjiga i biblioteka traju i trajat će.
Od one najčuvenije, Aleksandrijske biblioteke, do naše sarajevske Vijećnice, biblioteke su uništavane a knjige spaljivane u ime nazadnih, iskrivljenih ideologija. Ali nema tog oružja niti te vatre koja može uništiti snagu duha!
Stoga se knjige i dalje pišu a biblioteke se ponovo grade, podižu se na srušenim i spaljenim temeljima.
No, naša je zadaća da te institucije ne ostanu bez svrhe, da knjige ne propadaju pod prašinom vremena.
Jer, kao što reče Josif Brodski: “Postoji i veći grijeh od spaljivanja knjiga. A to je ne čitati knjige.”
“Jezik je kuća bitka.”
Martin Heidegger
CILJEVI I ZADACI PREDMETA B/ H/ S JEZIK I KNJIŽEVNOST
Jedan od osnovnih predmeta u odgojno-obrazovnom sistemu jeste upravo predmet bosanski / hrvatski / srpski jezik i književnost. Učenici kroz ovaj predmet stiču vještinu pisanja, čitanja i pravilnog izražavanja. Također, počevši od osnovnog obrazovanja, učenici kroz predmet b/ h/ s jezik i književnost stiču kulturu dijaloškog i monološkog izražavanja, sposobnost interpretiranja književnih tekstova, te savladavaju vještine deskripcije, naracije, ekspresivnog i impresivnog načina izražavanja. Sve ove ciljeve bilo bi nemoguće realizirati bez suradnje sa školskom bibliotekom, odnosno bez korelacije predmetnog nastavnika i školskog bibliotekara. Posebna uloga nastavnika jeste upućivanje učenika na vrijednost knjige (o čemu je već bilo govora u uvodnom dijelu ovog rada). To se postiže različitim načinima motivacije: interpretativnim čitanjem književnih tekstova, audio i vizuelnom prezentacijom knjiga, te posjetom školskoj biblioteci.
Budući da je sam proces čitanja veoma važan faktor u učeničkom formiranju ličnosti, upravo je nastavnik maternjeg jezika i književnosti osoba koja treba poticati naviku čitanja kod učenika, bilo da je u pitanju čitanje u sebi, izražajno čitanje, usmjereno čitanje, fleksibilno čitanje, kritičko čitanje, kreativno čitanje ili analitičko čitanje.
S obzirom da je za ovaj obrazovni proces učionica nedovoljan prostor, mora se uključiti i školska biblioteka, u kojoj će učenicima biti dostupna sva bibliotečka građa kao i usluge školskog bibliotekara.
“Tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu.”
(kineska narodna izreka)
ZNAČAJ ŠKOLSKE BIBLIOTEKE U PROCESU ČITANJA
“Čitanje knjige je, uprkos, slobodnom uzletu mašte, odnosno kad se sve popusti iz ruku i osami, za svoju dušu, ustvari ozbiljan posao. Čitanje je lična koncentracija i zahtijeva puni angažman. Na tom putu oduvijek su učitelji i nastavnici pokušavali da pomire dvije stvari u čitanju. Najprije da pomognu da se pred učenikom otvori knjiga, da mu omoguće uzlet mašte, ali pritom da ne luta, daga usmjere na knjige koje će razumjeti, a time i pomoći da sam traga.”[1]
U samom procesu čitanja školske biblioteke trebale bi učenicima biti jedan od motivacijskih faktora. One ne bi trebale biti samo prostorije u koje se odlažu i gdje se čuvaju knjige, nego i prostor u kojem će profesor i bibliotekar motivirati učenike za čitanje i zajedno ih kreativno podsticati na process čitanja, u svakom momentu pružajući im potrebne informacije i upute, kao i savjete i prijedloge.
“Školska biblioteka kao motivacijski prostor, bibliotekar i nastavnik b/ h/ s jezika učenike trebaju pridobiti kao čitače, a ne pretraživače interneta što je u današnjoj globalizaciji internetskih informacija (skraćenih i prepričanih djela) veoma teško."[2]
Međutim, uloga biblioteke ne ograničava se samo na motivaciju onih učenika kojima čitanje predstavlja napor. Biblioteka treba bit ii motivacijski prostor za učenike koji su već zainteresirani za čitanje i pružiti im izbor novih knjiga, te na taj način kod njih i dalje razvijati čitalačku naviku i ljubav prema lijepoj književnosti, kao i rezumijevanje književnosti što će ujedno pozitivno uticati na kvalitetu nastave.
Zahvaljujući saradnji predmetnog profesora i bibliotekara učenici će postići viši nivo pismenosti, poboljšati vještinu čitanja, učenja, rješavanja problema i savladavanja informacijskih i komunikacijskih vještina.
Stoga je, u svrhu realizacije kvalitetne nastave, pomenutu saradnju potrebno konstantno provoditi.
"Čitanje bez razmišljanja stvara nesređen duh, a razmišljanje bez čitanja stvara čovjeka neuravnoteženim.”
Konfučije
PROBLEM ČITANJA KOD UČENIKA
Već je u uvodnom dijelu ovog rada bilo riječi o nepopularnosti knjige u današnjem vremenu globalizacije sredstava medijskih informacija koje su učenicima lahko dostupne i lakše za percipiranje u odnosu na dugotrajniji proces čitanja. U ovakvim uslovima potrebno je ujediniti trud i nastojanje da se knjiga približi i omili učenicima, kako kod kuće tako i u školi.
Profesor treba motivirati učenike (jedan od primjera motivacije je i uvodni tekst “Čitanje produžava život” Umberta Eca) a bibliotekar je, prije svega,dužan pružiti potrebne informacije o bibliotečkoj građi koje je već ranije prikupio i obradio.
U svijetu globalizacije medijskih sredstava učenicima su informacije dostupne bez ograničenja i bez cenzure, pa je stoga često upitan kvalitet istih.Upravo zato je potrebno upućivati ih u kvalitetan odabir i razlikovanje dobrih i korisnih od nepotrebnih i loših informacija.
Najčešći problem koji se javljaju u nastavi predmeta bosanski / hrvatski / srpski jezik i književnost kada je u pitanju čitanje su nerazumijevanje pročitanog, fragmentarno čitanje književnih djela kao i zaboravljanje pročitanog.
“Kod učenika je potrebno više raditi na osvješćivanju svih aspekata vještine čitanja koju je nemoguće izvesti samom nastavniku u nastavnom procesu, već to osvješćivanje treba da bude i od strane školske biblioteke, tj. bibliotekara koji je najbliži učenicima kao korak dalje u promociji stvaranja čitalačke navike.”[3]
Školska biblioteka jedan je od najvažnijih faktora za kvalitetno izvođenje nastave maternjeg jezika i književnosti a uslovi za tu kvalitetu su svakako bogat fond književne i jezičke građe, profesionalni pristup od strane bibliotekara, i, neizostavno, promicanje kulture čitanja.
"Nije učen onaj ko čita knjige, nego onaj ko zna šta čita."
(rumunska poslovica)
ZNAČAJ ŠKOLSKE BIBLIOTEKE ZA KVALITETNO
IZVOĐENJE NASTAVE BOSANSKOG/ HRVATSKOG/ SRPSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
Školska biblioteka je odredište na koje se učenici upućuju od strane predmetnog nastavnika sa instrukcijama za čitanje odeđene građe.
Bibliotekar je, pak, osoba koja učenike dočekuje na tom odredištu, pruža im potrebne informacije, izdaje im na čitanje tražene knjige, ali to nije sve. On je osoba koje učenike usmjerava i ohrabruje.
Razlika između učionice i školske biblioteke ogleda se u tome da biblioteka nije prostor u kome se učenici moraju dokazivati ili natjecati sa drugim učenicima.
Čak i oni učenici koji imaju čitalačke poteškoće u biblioteci zasigurno neće doživjeti neugodnosti kakve bi mogli doživjeti u razredu.
Školski bibliotekar je osoba koja treba da pomogne učeniku da te poteškoće otkloni, da ga ohrabri i da ga usmjeri.
Osim učenicima školska biblioteka je namijenjena i nastavnicima, kako za potrebe redovne nastave tako i za izvođenje vannastavnih aktivnosti.
Biblioteka, odnosno bibliotekar i predmetni nastavnik trebaju usmjeravati učenike na samostalan projektno-istraživački rad te ih podsticati na stvaralačko i kritičko mišljenje prilikom prikupljanja, odabira i vrednovanja informacija.
Pronađene i odabrane informacije učenik primjenjuje u nastavi, dijeli ih sa drugim učenicima te tako pomaže poboljšanju kvaliteta nastavnog procesa.
Autorica osnovnog izvora literature korištenog pri izradi ovog rada kaže:
“Zadaća je školskog bibliotekara stvoriti od učenika pravog čitatelja koji će s oduševljenjem i radošću osjetiti književno djelo čije će informacije prenijeti u nastavi maternjeg jezika.”[4]
Za sve navedeno obavezan preduslov je svakako kontinuiran timski rad predmetnog nastavnika i školskog bibliotekara.
"Dijete je knjiga iz koje čitamo i u koju bismo trebali pisati."Peter Rosegger
AKTIVNOSTI ŠKOLSKE BIBLIOTEKE U KORELACIJSKOM PRISTUPU PREDMETA B / H / S JEZIK I KNJIŽEVNOST
Alma Bajraktarević u tekstu “Značaj školske biblioteke za kvalitetno izvođenje nastave bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti” navodi sljedeće aktivnosti školske biblioteke u korelaciji sa ovim predmetom:
- sudjelovanje u zajedničkom planiranju lektira za školsku godinu
- realizaciju nastavnog sata sa zadanom temom u prostorima školske biblioteke
- izradu referata ili zadane teme od strane nastavnika uz pomoć bibliotečke građe i bibliotekara
- provođenje projekata vezanih za značajne dane književnika
- organiziranje predavanja i radionica za učenike, nastavnike i roditelje u prostorima školske biblioteke
- časove sinteze iz pojedinih cjelina književnosti i prezentacija projekata
- književni susreti – predstavljanje knjiga
- organiziranje časa culture čitanja, obrada školske lektire kao i medijske culture (novine, časopisi, internet)
Predmetni nastavnik i školski bibliotekar na početku školske godine trebaju napraviti zajednički plan navedenih aktivnosti, koji će biti uvršten u Godišnji plan i program škole, te realiziran u skladu sa mogućnostima.
“Čovjek koji ima biblioteku i vrt ne treba mu ništa više.”
Ciceron
ZAKLJUČAK
Školska biblioteka je jedna od jedinica odgojno-obrazovnog sistema. Njen zadatak je da unapređuje sve oblike i metode odgojno-obrazovnog procesa, da pomaže u stručnom usavršavanju nastavnika i učenika te da stvara naviku čitanja i korištenja bibliotečkih usluga.
Predmet bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost je u bliskoj vezi sa bibliotečkom građom. Uspješno izvođenje časova lektire i književnosti u mnogome zavisi od bibliotečkog fonda i saradnje školskog bibliotekara sa predmetnim nastavnikom i učenicima.
Bibliotečki fond treba biti prilagođen nastavnom planu i programu za nastavne predmete kako bi se nastavni process mogao kvalitetno odvijati. Plan godišnjeg bibliotečkog fonda potrebnog za kvalitetnu relaizaciju nastave treba zajedno da naprave bibliotekar i predmetni nastavnici.
Uloga školske biblioteke u kvalitetnom izvođenju nastave b / h / s jezika i književnosti treba da bude višestruka.osim obezbjeđenja bibliotečkog fonda potrebnog za kvalitetan nastavni process, posebno za časove književnosti i lektrie, uloga bibliotekara je da motiviše učenike za čitanje, da afirmiše nastavnike za samostalne istraživačke aktivnosti, te da pruži informacije o bibliotečkoj građi učenicima i predmetnim nastavnicima kako bi se mogli koristiti dostupnim izvorima znanja kojima biblioteka raspolaže.
“Školske biblioteke ne bi trebale biti skladište knjiga bez ikakvog sadržaja za animaciju i kulturno-informativni rad sa učenicima. nego prostor koji će biti jedan od motivacijskih faktora za čitanje.”[5]
“Čitajući knjige – prošao sam Arktik i Antarktik, Sjeverni i Južni pol zajedno sa Amundsenom i Polom, uranjao u blagdanske noći i u prašume Indije, susretao životinje za koje nisam ni znao da postoje, vraćao se u pećinu gdje su lovci mamuta slikali svoje nespokojne snove, uletio u razrijeđeno nebo naseljenog svemira. To je bilo to.
Hodnik je bio otvoren i ja sam mogao ući kad god sam poželio.
Pomislio sam tada da je svaka biblioteka nalik nekoj šumi u kojoj se svako snalazi onako kako zna i može i da svako sebi pravi put kroz tu prašumu.
Prašumu ljudskog iskustva.”
Irfan Horozović
(iz teksta “Kroz nepregledne hodnike knjiga”)
LITERATURA
- BAJRAKTAREVIĆ, Alma, “Značaj školske biblioteke za kvalitetno izvođenje nastave bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, NAŠA ŠKOLA Br.55/ 225, Sarajevo, 2011.
- BEGANOVIĆ – AKVIĆ, Ermina, “Medijska kultura – biblioteka”, DIDAKTIČKI PUTOKAZI 22/ godina VI, Prilog Školske biblioteke, Zenica, 2001.
- BORGES, Jorge, Luis, “Druga istraživanja”, Biblioteka Feniks, Zagreb, 2000.
- ČELIKOVIĆ, Senad, “Savremena školska biblioteka”, DIDAKTIČKI PUTOKAZI 22/ godina VI, Prilog Školske biblioteke, Zenica, 2001.
- HASANBEGOVIĆ, Hanka, “Školska biblioteka u suvremenom obrazovanju, DIDAKTIČKI PUTOKAZI 22/ godina VI, Prilog Školske biblioteke, Zenica, 2001.
- IBRAHIMOVIĆ, Nedžad, KAZAZ, Enver, ČITANKAza 4. razred gimnazijei druge srednje škole; OKO, Sarajevo, 2003.
- MUSIĆ, Alija, “Trajni pratilac duhovne nadgradnje“ („O potrebi čitanja je riječ“), PROSVJETNI LIST, br. 882/ godina LVI, Sarajevo, juni 2001.
- http://bs.wikiquote.org/wiki/Knjiga
[1]Alija Musić, “Trajni pratilac duhovne nadgradnje“ („O potrebi čitanja je riječ“), Prosvjetni list, br. 882/ godina LVI, Sarajevo,juni 2001., str. 8
[2]Alma Bajraktarević, “Značaj školske biblioteke za kvalitetno izvođenje nastave bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, NAŠA ŠKOLA Br.55/ 225, Sarajevo, 2011., str. 119
[3]Alma Bajraktarević, “Značaj školske biblioteke za kvalitetno izvođenje nastave bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, NAŠA ŠKOLA Br.55/ 225, Sarajevo, 2011., str. 120
[4]Alma Bajraktarević, “Značaj školske biblioteke za kvalitetno izvođenje nastave bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, NAŠA ŠKOLA Br.55/ 225, Sarajevo, 2011., str. 122
[5]Alma Bajraktarević, “Značaj školske biblioteke za kvalitetno izvođenje nastave bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, NAŠA ŠKOLA Br.55/ 225, Sarajevo, 2011., str. 119