U današnjem savremenom obrazovnom sustavu, uloga roditelja igra ključnu ulogu u odgoju i obrazovanju djece. Međutim, njihov doprinos može biti konstruktivan ili destruktivan, ovisno o različitim čimbenicima. Također, pitanje o tome koliko se roditelji pitaju ili koliko su njihove uloge precijenjene ili potcijenjene postaje važno u razmatranju njihove uloge u školi. Kada je riječ o konstruktivnom doprinosu roditelja, njihova aktivna saradnja sa školom i nastavnicima može biti izuzetno korisna. Roditelji mogu pružiti potporu i motivaciju djeci kod kuće, poticati redovito pohađanje škole, postavljati visoka očekivanja i poticati njihovu želju za učenjem. Također, sudjelovanje roditelja u školskim aktivnostima, kao što su roditeljski sastanci ili volontiranje, može poboljšati saradnju između porodice i škole te stvoriti pozitivno okruženje za učenje. S druge strane, destruktivan doprinos roditelja može se manifestirati kroz preveliki pritisak na djecu, pretjeranu kontrolu ili nepovjerenje prema nastavnicima. Ovakvo ponašanje može negativno utjecati na djetetovu motivaciju, samopouzdanje i želju za učenjem. Također, ako roditelji previše zauzimaju prostor u obrazovnom procesu, mogu onemogućiti djeci razvoj samostalnosti i kritičkog razmišljanja. Pitanje koliko se roditelji pitaju ili koliko je njihova uloga precijenjena ili potcijenjena ovisi o različitim školama i kontekstima. Neki roditelji možda osjećaju da imaju premalo utjecaja u školi i da se njihovo mišljenje nedovoljno cijeni, dok drugi mogu smatrati da se previše od njih očekuje. Važno je uspostaviti ravnotežu između uloge roditelja i uloge škole kako bi se stvorila sinergija koja će koristiti djetetu. U pogledu roditeljskih prava, zakoni u mnogim zemljama prepoznaju važnost sudjelovanja roditelja u odgoju i obrazovanju djece. Međutim, postoji različitost u načinu na koji se ta prava reguliraju i priznaju u različitim pravnim sustavima. Neki zakoni pružaju roditeljima pravo sudjelovanja u donošenju odluka koje se tiču obrazovanja djeteta, kao što su izbor škole, odabir nastavnih programa ili sudjelovanje u upravnim tijelima škole. Također, roditelji imaju pravo na informacije o napretku svog djeteta, pristup školskim dokumentima i sudjelovanje u roditeljskim sastancima. Ipak, postoje i situacije u kojima se roditeljska prava mogu sukobiti s nastavničkim kompetencijama. Nastavnici su stručnjaci u području obrazovanja i posjeduju znanje i iskustvo potrebno za donošenje odluka vezanih uz nastavu i ocjenjivanje. Ponekad roditelji mogu imati drugačije mišljenje ili očekivanja od nastavnika, što može dovesti do sukoba. U takvim slučajevima, važno je uspostaviti otvorenu i konstruktivnu komunikaciju između roditelja i nastavnika kako bi se pronašlo rješenje koje će najbolje odgovarati djetetu. Reforma školstva također može utjecati na roditelje, ali njihova uloga u tim procesima može varirati. Nekim reformama cilj je uključiti roditelje u donošenje odluka i promjene u obrazovnom sistemu kako bi se bolje odgovorilo na potrebe djece i porodice. To može uključivati stvaranje roditeljskih savjeta ili sudjelovanje roditelja u izradi kurikuluma. Međutim, važno je osigurati da se roditelje uključuje na odgovarajući način i da se njihove perspektive uzimaju u obzir prilikom donošenja odluka. U zaključku, uloga roditelja u savremenom obrazovanju može biti i konstruktivna i destruktivna, ovisno o načinu suradnje s školom i nastavnicima. Roditelji imaju prava koja se prepoznaju zakonima, ali se ponekad mogu sukobiti s nastavničkim kompetencijama. Reforme u školstvu mogu utjecati na ulogu roditelja, ali je važno osigurati njihovu adekvatnu uključenost i saradnju u procesima donošenja odluka kako bi se postigao najbolji ishod za djecu.