Tito je živio 88 godina. Njegovim komunistima, pritajenim nacionalistima se žurilo da ostvare nacionalističke planove iz Drugog Svjetskog rata. Zato priremaju atentat na Tita, koji je Džemal Bijedić otkrio i osujetio, a onda ga platio svojim životom.
Poslije smrti Josipa Broza Tita na XIV Kongresu se raspada SKJ-u, zbog srpskog hegemonizma. Umjesto SKJ-u formirane su nacionalne i nacionalističke stranke. Ubrzo Srbija mijenja ustav i mijenja Ustav i ukida autonomne pokrajine „Kosovo i Metohiju“ i „Vojvodinu“. Srpska Akademija Nauka i Umjetnosti donosi “Memorandum o stvaranju Velike Serbije“. Održavaju se masovni jednonacionalni mitinzi na kojima se iznose i osuđuju ekcesni slučajevi iz prošlosti, stari preko 600 godina. Nosaju Mošti Kneza Lazara, veličaju i rehabilituju zločince iz Drugog Svjetskog rata, osuđuju komuniste i partizane.
U tome ih je zdušno pomagala i podržavala crkva i nacionalistička sredstva informisanja, šireći mržnju i zavađu među narodima.
To su radilibrojni roditelji i oni koji će biti.
Iz takve države izlaze Slovenija i Hrvatska i formiraju suverene države. To je motivisalo građane Bosne i Hercegovine da Referendumom provjere ostaju li u „krnoj Jugoslaviji“ ili se izdvajaju i formiraju suverenu državu. Tome su se suprotstavili srpski nacionalisti, podstrekavani i podpomagani iz Srbije, koji po svaku cijenu stvaraju tzv. „Republiku Srpsku“ u sastavu „Krnje Jugoslavije“ i provode Referendum u općinama u kojima su Srbi u većini, bez podrške i prisustva Međunarodne zajednice.
Po naredbi General-štaba SFRJ rasformirana je Teritorijalna odbrana, a oružje predato u vojne magacine. Kasnije je dijeljeno Srbima po stanovima , raspoređenim po zadatku u razne jedinice „Srpske vojske“. U međuvremenu se iz sastava zajedničke, izdvojila „Srpska policija“. Počinju barikade i razmještanje JNA po brdima, prema već pripremljenom planu „SANU Programa“.
U Bosni i Hercegovini počinje etničko čišćenje, progon i ubijanja, da se drugi narod međusobno zamrzi i da patriote i branioci pristaju na podjelu Bosne i Hercegovine. Uz podršku JNA i Srbije nevini ljudi se vode u logore i ubijaju, a žene u sabirne centre i siluju. Opkoljene su enklave: Sarajevo, Goražde, Bihać, Žepa i Srebrenica, ubijani ljudi kao u lovnom rezervatu. To su radili nekadašnji i sadašnji roditelji.
Zbog etničkog čišćenja počinje masovno ubijanje jednog naroda, čini genocid, bagerima prekopavaju masovne grobnicei mrtva tijela sakrivaju u manje sekundarne grobnice. Bilo je pojedinačnih svijetlih i plemenitih primjera gdje su pojedinci sakrivali i spašavali svoga komšiju druge nacionalnosti i to često platili svojim životom.
I to su činili roditelji i oni koji su sada roditelji.
Balkanski narodi imaju zajedničke gene Ilira, starosjedilaca , kasnije i Slavena. Pod pritiskom osvajača prilagođavali su se i primali različite običaje i vjeru osvajača samo da prežive. Otuda u Bosni i Hercegovini brojne razlike u vjerovanju, običajima i ponašanju, istih su prezimena, a različitih samo vjerovanja i imena.
Uz pomoć JNA, Srbije, Rusije i brojnih nacionalista iz svijeta otvaraju se „Srpske krajine“, jer navodno različiti narodi u Bosni i Hercegovini ne mogu zajedno da žive, a živjeli su 1000 godina, naročito u Titovoj Jugoslaviji, kada su iz ljubavi nastali brojni „mješoviti brakovi“ i rođeni brojni plemeniti potomci, Bosanci i Hercegovci. I to su radili roditelji oni koji su sada roditelji.
Ubijanje i rat u Bosni i Hercegovini je zaustavljen Dejtonskim Mirovnim Sporazumom, ali nastavljen političkim sredstvima. Surova nacionalistička politika i retorika raspiruje međunacionalnu zavađu i mržnju pri čemu im pomažu nacionalno obojena sredstva informisanja. Formiraju dvije škole pod jednim krovom, razdvajaju djecu po nacionalnosti i vjeri, veličaju osuđene ubice na doživotnu robiju, kao nacionalne heroje. Prilikom obilježavanja ratnih događaja i stradanja pominju se samo stradalnici iz svog naroda i ako su stradanja drugih naroda neuporedivo mnogo veća. Kada se obilježava stradanje 12 beba u Banja Luci zbog nedostatka kisika, nema ni pomena 102 ubijena djeteta iz Prijedora u istom entitetu, jer ne pripadaju Srpskom narodu. U Sarajevu se obilježava pogibija 6 pripadnika JNA, a ne pominje pogibija 11000 opkoljenih Sarajlija, od čega 1601 dijete, niti se zbog toga izražava kajanje ili sažaljenje. Šta su djeca kriva? To su činili tadašnji roditelji i oni koji su sada roditelji.
Zašto na obliježavanju događaja i stradanja nema ne samo onih koji su stradali nego i onih koji su zločin počinili, da se izvinu?To je civilizacijski čin. To im ne dozvoljavaju političari koji narode dijele zatvaraju u „Nacionalne torove“, uz sijanje mržnje prema drugom i drugačijem da se zemlja trajno podijeli i pripoji matici to im pomažu nacionalistička sredstva informisanja i brojni nacionalistički sadržaji u programima škola. Zato ne dozvoljavaju da se u njima, u svojoj zemlji, izučava Bosanski jezik, a izučavaju se brojni drugi, strani jezici. To rade sadašnji roditelji.
Svakodnevna prepirka, svađa i zavađa u sredstvima informisanja umjesto plemenitosti, humanosti i dobrote šire mržnju, jačaju pakost, snagu, silu i nadmoć svuda i na svakom mjestu, Nadmoć se ne traži u znanju, plemenitosti i dobroti već u sili i zlu. To ne vide sada nacionalistički obojeni roditelji. Zato podržavaju i odgajaju svoje „male siledžije“ čiji se ekcesni postupci često manifestuju u školi i na ulici. Da ne bi doživjeli sličnu sudbinu kao djeca u Beogradu, potrebno je više plemenitih vaspitnih i poučnih sadržaja u nastavnim planovima i programima u školama i sredtava informisanja, bez zavađe i mržnje, bez afirmacije isticanja i afirmacije sile u svojim sadržajima, jer nam se vraća kao bumerang. Zato dragi roditelji, svoju djecu usmjeravajte prema plemenitosti i dobroti i uživajte sa njima u sreći i blagostanju, jer djeca uče od starijih. Saplemenitim vaspitanjem dolazimo do zajedničke sreće i vaspitanja.