Upozorenja:
1. NE ČITAJ tekst jer sadrži 5192 riječi, 28.627 karaktera bez razmaka, 449 redova i 13 stranica.
2. Tekst obiluje nasiljem, bulingom, mobingom, uznemiravanjem svih prema svim, zato NE ČITAJ!
2. Ako ipak neko ovo pročita, neka mi se ne pravda kako nije znao, ili da priča kako radi drugačije, kako je čestit i pošten. Takve ne želim slušati i čitati njihove komentare. Onaj ko zna, ko je stvarno pošten, vrijedan i radi svoj posao, a ćuti, ne opominje, ne upozorava, taj je gori od najgoreg, taj je saučesnik i veći krivac za navedeno stanje, odgovrniji je čak i od počinilaca svega lošeg i ovdje navedenog, jer kako reče ef. Izet Čamdžić iz Zavidovića sam se ponižava onaj čovjek koji šuti ... isti efendija, je govorio i o ulizicama, pa pogledajte i poslušajte zaboravljene narodne mudrosti.
3. Neću da šutim jer imam obavezu da govorim, pa čak i po cijenu da se malo ogriješim.
Ovu temu živim radeći 7-i dana 10-og mjeseca 28-e godine, a razmišljam o istoj od ovogodišnje objave konkursa. Kuckam po tastaturi već 9. dan, nikako da počnem tipkati, ne znam zašto. Možda zato što mi je trebalo malo vremena da vratim film koji godinama snimam i „potiskujem“ u zaborav, da se prisjetim detalja, a zatim da prelistam, odskrolam i pročitam ono o čemu sam ja manje, a drugi više, tipkali i pisali.
Samo da prestanem sa kuckanjem i počnem sa tipkanjem.
Počinjem, po redu i redom, odnosno, PRVO ću o osnovnim stvarima vezanim za nastavni predmet
a) Naziv nastavnog predmeta Tehnička kultura se tokom vremena mijenjao. Pa je tako od 1948 do 1959 imao naziv Ručni rad1, od 1959 do 1972 nosi naziv Osnovi opštetehničkog obrazovanja1, od 1972 – 1988 predmet se zove Radno i tehničko vaspitanje1, od 1988 do 1994 Osnovi tehničkog obrazovanja i vaspitanja1, od 1994 do 2004 nosi naziv Tehnički odgoj2, a 2004. dobija naziv Tehnička kultura2 koji se zadržao do danas.
b) Kad je u pitanju zastupljenost predmeta ona se kretala od minimalnih 1,73% (1994.god - 2004.god) do maksimalnih 6,75% (1959.god. - 1972.god.). Ručni rad je bio zastupljen sa (4,39%; 2,35%; 2,22%)1, Osnovi opštetehničkog obrazovanja je zastupljen sa 6,75%1, Radno i tehničko vaspitanje je zastupljen sa 3,22%1, Osnovi tehničkog obrazovanja i vaspitanja je zastupljen sa 4,44%1, Tehnički odgoj je zastupljen sa 1,73%2, Tehnička kultura je zastupljena sa 2,62%2 u ukupnom fondu sati.
c) Još dok sam studirao imao sam priliku da se upoznam sa nastavnim planom za nastavni predmet koji je tada nosio naziv Osnove tehničkog vaspitanja i obrazovanja. Profesor Hajrudin Hadžihasanović nas je upoznao, sa tim planom koji je izgledao ovako3:
IV razred (2 časa sedmično) ....................................... 72 časa
V razred (2 časa sedmično) ........................................ 72 časa
VI razred (2 časa sedmično) ....................................... 72 časa
VII razred (1 čas sedmično) ....................................... 36 časova
VIII razred (1 čas sedmično) ...................................... 35 časova
UKUPNO: ............................................................ 287 časova
d) Na koji način je ovih 287 časova bilo raspoređeno u programima ovog nastavnog predmeta od 4. do 8. razreda prikazat ću u nastavku, a izvor je Dnevnik metodičke prakse3 koji sam, kao i ostale kolege bio dužan redovno i uredno voditi u vrijeme studija.
IV RAZRED (2 časa sedmično) UKUPNO 72 časa
1. Planiranje i priprema za rad .............. 6 časova
2. Papir, karton i ljepenka ..............20 časova
3. Platno, plastične folije, vještačka koža ..............20 časova
4. Sastavljanje modela i maketa ..............10 časova
5. Posjeta radnoj organizaciji koja radi sa papirom .............. 6 časova
6. Saobraćajno-tehnička kultura .............. 10 časova
V RAZRED (2 časa sedmično) UKUPNO 72 časa
1. Organizacija rada i radnog mjesta .............. 2 časa
2. Tehničko crtanje .............. 10 časova
3. Upoznavanje materijala .............. 8 časova
4. Postupci pri obradi materijala .............. 42 časa
5. Saobraćajno-tehnička kultura .............. 10 časova
VI RAZRED (2 časa sedmično) UKUPNO 72 časa
1. Tehničko crtanje u građevinarstvu .............. 12 časova
2. Poznavanje materijala i osnovne tehnike u građevinarstvu i poljoprivredi ............ 30 časova
3. Osnovna sredstva u građevinarstvu i poljoprivredi .............. 18 časova
4. Skloništa .............. 4 časa
5. Saobraćajna kultura .............. 8 časova
VII RAZRED (1 čas sedmično) UKUPNO 36 časova
1. Tehničko crtanje u mašinstvu .............. 6 časova
2. Obrada metala .............. 6 časova
3. Mašine i mehanizmi .............. 12 časova
4. SUS motori .............. 6 časova
5. Posjeta radnoj organizaciji .............. 2 časa
6. Eksplozivna sredstva i mjere zaštite .............. 4 časa
VIII RAZRED (1 čas sedmično) UKUPNO 35 časova
1. Pojam i izvori električne struje (2 časa), Posjeta elektrani ili transformatorskoj satnici (1 čas), Zaštita od električne struje (1 čas)
2. Vježbe: Priključni gajtan, utikač i pojam instalacionog materijala (2 časa), Spoj sijalice sa jednopolnom sklopkom (2 časa), Strujno kolo (zvonce) (1 čas), Mjerenje utroška električne energije (2 časa)
3. Pojam električne instalacije (1 čas), Pojam grijalice, pegle (2 časa), Električni motori u domaćinstvu (3 časa), Pojam električne bušilice (1 čas), Telefon (2 časa), Radio prijemnik (2 časa), TV antena (2 časa), Gramofon (2 časa), Magnetofon (2 časa), Džepni kalkulator (2 časa), Posjeta radio stanici (1 čas), Odbrana i zaštita, sredstva za dekontaminaciju (2 časa),
4. Ocjenjivanje i ponavljanje (2 časa)
Analizom programa nastavnog predmeta sa nazivom Osnove tehničkog vaspitanja i obrazovanja možemo uočiti da od 287 časova, koliko ih je bilo na raspolaganju za realizaciju nastavnih sadržaja te 1991./92., a koji su bili pridruženi oblastima i aktivnostima u iznosima kako slijedi:
126 časova za postupke obrade i obradu različitih materijala (od papira pa sve do metala),
34 časa saobraćaj (od pravila i saobraćajnih znakova do principa rada SUS motora),
28 časova tehničko crtanje (u građevinarstvu, mašinstvu i elektrotehnici),
22 časa modeli, makete, mašine i mehanizmi,
19 časova elektrotehnika (od strujnog kola do elektromotora),
18 časova osnovna sredstva u građevinarstvu i poljoprivredi,
12 časova elektronika (od telefona do džepnog kalkulatora),
10 časova za posjete,
8 časova planiranje, priprema, organizacija rada i radnog mjesta,
10 časova eksplozivna sredstva i mjere zaštite, skloništa, odbrana i zaštita, sredstva za dekontaminaciju.
Danas je za nastavu Tehničke kulture izdvojeno 174 časa, od čega je 142 časa (obavezni dio) i sastoji se od sljedećih obasti:
1. Tehničko crtanje
2. Građevinska tehnika
3. Mašinska tehnika
4. Elektrotehnika
5. Elektronika
6. Telekomunikacije
7. Radio i televizijska tehnika
8. Mehatronika
9. Saobraćajno-tehnička kultura
10. Tehnika u zaštiti čovjekove okoline
11. Automatika
12. Robotika
13. HTZ
32 časa rezervisano je za realizaciju obaveznog izbornog dijela (po 8 časova za svaki razred), gdje učenici zajedno sa nastavnikom, a u skladu sa mogućnostima škole, biraju jednu od ponuđenih oblasti. Ponuđene oblasti za izbor razlikuju se po razredima, a evo kako izgleda ponuda:
6. razred Modelarstvo, maketartvo, stari zanati, agrotehnika, izrada učila i pomagala, fotografija, graditeljstvo, graditeljska baština (8 časova)
7. razred Saobraćaj, robotika, konstruisanje, proizvodnja i montaža (8 časova)
8. razred Elektrane, saobraćaj, elektronika (8 časova)
9. razred CNC mašine, saobraćaj, robotika, zaštita životne okoline (8 časova)
Poređenjem programa nastavnog predmeta Osnove tehničkog vaspitanja i obrazovanja i nastavnog predmeta Tehnička kultura uočavamo sljedeće
aa) 113 časova je razlika u fondu sati u korist nastavnog predmeta Osnove tehničkog vaspitanja i obrazovanja u odnosu na nastavni predmet Tehnička kultura.
bb) Nastavne oblasti Građevinska tehnika, Mašinska tehnika, Elektrotehnika, Elektronika, Saobraćajno-tehnička kultura i Tehničko crtanje su zajedničke za oba nastavna predmeta.
cc) U nastavnom predmetu Osnove tehničkog vaspitanja i obrazovanja 10 časova je odvojeno za izučavanje eksplozivnih sredstava i mjera zaštita, skloništa, odbrane i zaštite i sredstva za dekontaminaciju. Tih oblasti u nastavnom predmetu Tehnička kultura nema, ali zato su tu Telekomunikacije, Radio i televizijska tehnika, Mehatronika, Automatika, Robotika i Tehnika u zaštiti čovjekove okoline. 6 oblasti više, a 113 časova manje ima Tehnička kultura.
dd) Nastavni predmet Tehnička kultura se sastoji od izbornog dijela kroz koji se samo oblast saobraćajne kulture provlači od 7. – 9. razreda (valjda zato što smo svi vozači), a koja se može realizovati i u 6. razredu kroz oblasti fotografije, graditeljstva, izradom učila, modela i maketa. Oblast robotike u izbornom dijelu se pojavljuje u 7. i 9. razredu, dok se ostale oblasti pojavljuju samo po jednom, a ima ih 13. Znači sa robotikom i saobraćajem ukupno 15.
Navedene razlike u fondu sati i nastavnim oblastima neupućenom ne govore ništa, osim da je sad više oblasti (čitaj više gradiva), a manje časova za realizaciju tih oblasti. Mislim da je ovo dovoljno i za neupućene, ali na kraju ću ovo dodatno obrazložiti.
Kad svemu ovome dodamo i razliku u opremljenosti kabineta (prije i poslije ovog zadnjeg rata), kao i razliku u obučenosti nastavnog kadra, onda možemo doći do zaključka da je stanje u nastavi Tehničke kulture vrlo loše.
Dodatna otežavajuća i nepovoljna okolnost je i to što se od 1997. ili 98. godine školuju mladi nastavnici (školovali su se i doškolovavali i stari) sa zvanjem nastavnika/profesora/mastera i majstora Tehničke kulture i Informatike, a koji su najčešće predavali ovo drugo, dok im je Tehnička kultura u većini slučajeva služila samo za dopunu norme časova. Većina njih nije bila zainteresovana ni za opremanje kabineta Tehničke kulture, jer im je bilo ponižavajuće (a možda nisu bili ni obrazovani) da kao nastavnici Informatike rade praktične radove u radionici/kabinetu za Tehničku kulturu. Ako svemu ovom dodamo i to da su akademsko zvanje stekli učeći od akademskih šarlatana4 po univerzitetima diljem drage nam BiH i šire, a koje je profesor Veličković najbolje opisao, onda neću izvlačiti zaključak. Bar ne još, ali sad riječ katastrofa mijenja riječ vrlo loše jer katastrofa je bolji opis stanja u ovoj oblasti.
Za kraj prvog dijela postavljam sebi, zbog vas jedno pitanje, a ono glasi:
Da li je iko, i ako jeste, ko je i kada govorio, upozoravao i skretao pažnju na ove i druge probleme u nastavnom predmetu koji od 2004. godine nosi naziv Tehnička kultura.
Odgovor:
Da. To smo bili mi predmetni nastavnici (Tehničke kulture, Tehničkog odgoja ...), aktivisti Zajdenice tehničke kulture, a „najglasniji“ (tiho, kratko i rijetko je govorio, a svi su željeli čuti to što govori i obično su njegove riječi odzvanjale u izvještajima), najagilniji i najuporniji među nama je bio uvaženi
Ešref Korjenić
doajen, aktivista, član i na kraju zaljubljenik u ovu oblast. Bio je naš Ešo i načelnik općine Novo Sarajevo (kad se ono prostiralo od Centra do Ilidže, Južnog, odnosno Istočnog Sarajeva pa sve do Vogošće), direktor fabrike „Zrak“, član organizacionog odbora XIV ZOI-a, bliski saradnik Emerika Bluma ... dobitnik je najviših priznanja i odlikovanja za razvoj Tehničke kulture u R BiH i SFRJ. Za razliku od nas koji smo samo govorili glasno, Ešo je i govorio i pisao. Pisma slao i objavljivao, a sve uredno arhivirao. Zahvaljujući Eši ja ću danas bez ičije dozvole, a znam da bih od njega dobio dopuštenje, citirati nekoliko rečenica, koje je on napisao.
U članku „Hoće li potamniti osvit novog milenijuma - milenijuma tehnike“, koji je objavljen u „Tehnici“, listu Republičke konferencije Narodne tehnike BiH, u broju 2 iz decembra 1994. Ešref Korjenić je pisao o savjetovanju koje je organizovano povodom prijedloga novog koncepta osnovne škole, gimnazije i učiteljske škole. U tom tekstu između ostalog stoji: „ ... Taj prijedlog, kako je poznato, predviđao je da se fond časova nastave tehničkog odgoja smanji sa dosadašnjih osam na tri časa sedmično. Na ovom stručnom savjetovanju ocjenjeno je da prijedlog nije prihvatljiv. Upućeni su argumentovani dokazi i prijedlozi, ali ih predlagač, nažalost, nije uvažio. Smanjen je broj časova nastave tehničkog odgoja na tri časa. Zašto? ...“
Zašto, pitao se naš Ešref, a ja se pitam Ko?
U materijalu pod nazivom Tehnički odgoj u osnovnoj školi2, koji je urađen za potrebe ekspertnog tima Saveza pedagoga tehničke kulture i Saveza za naučno-tehničko vaspitanje mladih BiH, a koji je korišten kao „Prilog reformi obrazovnog sistema u BiH“ iz 1997., u podnaslovu tog materijala Kasapljenje tehničkog obrazovanja i odgoja2 stoji: „Nastava tehničkog odgoja, je imala trend rasta sve do 1994. godine. Međutim te godine usvojen je novi, ratni nastavni plan i program. Po ovom planu najveći broj nastavnih predmeta u osnovnoj školi bilježio je relativno povećanje procenta svog učešća u ukupnom fondu časova (neznatno smanjenje bilježe samo nastavni predmeti: maternji jezik i poznavanje društva), dok je učešće tehničkog odgoja (samovoljom članice Republičkog pedagoškog zavoda) pretrpilo drastično smanjenje (sa osam na tri časa sedmično). To je najniži fond časova od uvođenja ovog nastavnog predmeta i do sada najlošiji položaj u odnosu na druge nastavne predmete. Osim što je drastično smanjen fond časova, iz datog pregleda se vidi da je potpuno ukinuta nastava tehničkog odgoja u IV i V razredu. Zahvaljujući ovim činjenicama, neopravdano je zaustavljen razvoj nastave tehničkog odgoja, zapravo tehničkog obrazovanja i odgoja mlade generacije, (sa svim negativnim reprekusijama) pa se zbog toga sadašnji, važeći plan i program (barem što se tiče nastave tehničkog odgoja) ne može drugačije tretirati nego kao ratni i privremeni. ...“
Pisao je Ešref, bio je uporan, a njegova pisma su putovala na adrese zavoda, ministara, ambasadora i ambasada, instituta i institucija, premijera i guvernera, načelnika i gradonačelnika, savjetnika, ... Siguran sam da danas kad bi pitali sve te primaoce pošiljki, velika broj njih bi rekao da ne zna, da nije upoznat i da ih niko nije upozorio. Ešref je pisao, arhivirao i objavljivao. Ponavljam, Ešref je bio Blumov saradnik, član organizacionog odbora XIV ZOI, načelnik, direktor, aktivista, volonter. Ešref nije dobitnik šestoaprilske nagrade, a radio je i uradio puno toga, za grad, za državu, za učenike i njihove nastavnike, za škole, za odgoj i obrazovanje najmlađih, za razvoj Tehničke kulture, za svoje saradnike, za svoje poznanike. Radio je u interesu svih, a za sebe nije mario, nije mu trebalo, bio je ostvaren na svim poljima, uvažavali su ga, cijenili i poštovali SVI. Ima još vremena sarajevska šestoaprilska se može dobiti i posthumno, a značila bi puno onima koji su ga poznavali, ali izgleda da je usud Sarajeva što su mnoge Sarajlije i Sarajke više priznati u okruženju, regionu, Evropi pa i šire nego u svom šeheru. Šeher teško odaje priznanje, nagrađuje, a to može biti pogubno, jer ne odavanjem priznanja zaslužnim se šalje loša poruka drugim i budućim. To je uvreda, omalovažavanje, poniženje, možda i mobing, buling ili kako već.
Čitanjem ovog odgovora postavlja se pitanje ko je bila ta samovoljna članica Republičkog pedagoškog zavoda. Na to pitanje ću odgoviriti ja, jer sam to čuo od mnogih aktivista Narodne tehnike i provjerio više puta, a odgovor glasi: To je bila
Azra Jaganjac
To je osoba koja je totalno iskasapila, odnosno masakrirala nastavu Tehničkog odgoja, fond sati za ovaj nastavni predmet je smanjila sa 8 na 3 časa, s tim da je dotična u četvrtom i petom razredu isti ukinula. Tako se stvari rješavaju kad Azra postane vuk i jednim potezom rastrga ugovore o radnom odnosu sa nekoliko hiljada nastavnika Tehničkog odgoja u R BiH, a uz to i onemogući zapošljavanje mladih nastavnika koji su završili ili su završavali Pedagošku akademiju u Tuzli (taj sam i ja). Mobing i buling su tepanje i milovnje u odnosu na ponašanje ovog Jaganjca prema nastavnicima, nastavi i nastavnom predmetu.
Sad kad imamo odgovor na pitanje „Ko?“, postavljeno u prethodnom odgovoru možemo preći na DRUGI dio.
U ovom dijelu kao nadrealista neću govoriti o stresu, neću ni o mobingu, a ni o bulingu, ni o uznemiravanju zdravog mozga neću, jer to je tabu tema, ali zato ću napisati nešto o posljedicama promjena imena, promjene fonda sati, promjene procentualne zastupljenosti, promjene u programima, a sve te promjene su isto, ako ne i gore od stresa, mobinga, bulinga i uznemiravanja zdravog mozga. To je ono kad sami sebe stresiramo.
Da ponovim, naziv nastavnog predmeta je vremenom evoluirao od Ručnog rada iz 1948. kada je uveden u osnovne škole do naziva koji nosi od 2004. godine, a to je Tehnička kultura. 6 različitih naziva za jedan te isti predmet u periodu od 56 godina. Mi tehničari smo gotovo svakih 10 godina imali potrebu da mijenjamo naziv nastavnom predmetu, dok se program nije uopšte mijenjao, bar kad su u pitanju osnovne oblasti koje su se izučavale u sklopu predmeta. Tehničko crtanje, saobraćaj, građevinska, mašinska, elektrotehnika, a nešto kasnije i elektronika su oblasti koje su se izučavale i koje se izučavaju u sklopu ovog predmeta u poslednjih 50 godina. Nekad sa manje, a nekad sa više časova. Nekad sa više, a nekad sa manje praktičnih radova i vježbi, ali uvijek sa navedenim oblastima. Mijenjati treba i ja se slažem s tim, ali česte promjene mogu biti znak da onaj ko mijenja i nije baš siguran šta u stvari želi, naročito ako se ima u vidu da svaka promjena za sobom povlači određene poteškoće (matična knjiga, dnevnik rada, đačka knjižica, svjedočanstvo, uvjerenja, diplome nastavnika, udžbenici, dnevnici rada, programi, planovi, pravilnici, ugovori, standardi, zakoni ...). Dešavalo se čak i to 5 puta, u različitim periodima, da su učenici svoje školovanje započinjali sa jednim, a završavali sa drugim nazivom nastavnog predmeta, a koji je opet predavao nastavnik koji nije mijenjao ni svoje, a ni ime udžbenika koji je koristio, ako ga je koristio (naziv tog predmeta se zbog toga uvijek upisivao na prazne linije u đačkim knjižicama, matičnim knjigama, uvjerenjima i ostalim dokumentima, dok je večina drugih naziva nastavnih predmeta bila odštampana).
U republikama bivše nam države stanje kad je u pitanju naziv ovog predmeta je slično (možda je i gore) i oni lutaju, pa se tako u BiH, Sjevernoj Makedoniji i Hrvatskoj predmet naziva Tehnička kultura, u Crnoj Gori ovaj predmet nosi naziv Informatika sa tehnikom, dok je u Srbji naziv ovog predmeta Tehničko i informatičko obrazovanje (kod nas su to 2 različita predmeta). Slovenija koristi naziv Tehnika i tehologija. Različite države, različiti nazivi, svi imaju pravo na to, ali ako uzmemo u obzir da se učenici kreću (odlaze u druge države), zašto im tu prohodnost (vertikalnu i horizontalnu) otežavamo (priznavanje rezultata iz prethodnog perioda školovanja se mora nostificirati, potrebno je dostavljati programe za predmete koji su spojeni u jedan, koji ne postoje ili imaju drugi naziv). Možda je krajnje vrijeme da počnemo razmišljati o više naziva, npr. Građevinska tehnika za 6. razred, Mašinska tehnika sa motoristikom za 7. razred, Elektrotehnika za 8. razred, Elektronika za 9 razred. Oblasti tehnike kao što su saobraćaj, tehnika u zaštiti okoliša, automatika, mehatronika, robotika ... mogu se ponuditi u sklopu izbornog dijela po razredima (pa da se učenici odluče za onu oblast koju će izučavati od 6. do 9. razreda).
Ponavljam da se zapamti. Kad je u pitanju zastupljenost ovog nastavnog predmeta u ukupnom fondu sati ona se kretala od 1,7% do 6,75%. Ručni rad je bio zastupljen sa (4,39%; 2,35%; 2,22%)1, Osnovi opštetehničkog obrazovanja je zastupljen sa 6,75%1, Radno i tehničko vaspitanje je zastupljen sa 3,22%1, Osnovi tehničkog obrazovanja i vaspitanja je zastupljen sa 4,44%1, Tehnički odgoj je zastupljen sa 1,73%2 i Tehnička kultura je zastupljena 2,62%2. Iz navedenog je vidljivo da je u ovom pogledu nastavni predmet pretrpio tri loma. Prvi lom je bio povećanje sa 2,22% na 6,75%, a drugi je bio smanjenje sa 6,75% na 3,22%, a treći smanjenje sa 4,44 na 1,73. Zašto lomovi. Odgovor je jednostavan u prvom slučaju, kad je bilo povećanje fonda sati i to za više od 300% možemo samo pretpostaviti kakva je bila potražnja (lom) za potrebnim kadrovima i kakva je bila stručna zastupljenost u nastavi. Ako uzmemo u obzir da je BiH u to vrijeme imala oko 500 škola i ako je u svakoj školi radio po jedan nastavnik, poslije ovog povećanja fonda sati javila se potreba za još 1500 nastavnika kojih vjerovatno nije bilo na biroima za zapošljavanje. Ovaj problem je rješavan, ovo ja pretpostavljam, upošljavanjem nestručnih nastavnika (pod nestručnim se podrazumijevaju i inžinjeri različitih profila, ako ih je bilo u to vrijeme, a 1959. godina je u pitanju). Drugi lom koji je za ovaj predmet bio gori od prvog, a to je 1972. godina. Fond časova je prepolovljen, sa 6,75% na 3,22%, a samim tim i broj nastavnika, stručnih i nestručnih, a koji su obavljali taj posao. Treći lom se desio 1994. Ukinut je nastavni predmet u 4. i 5. razredu, a nastava u 6., 7. i 8. razredu bila je zastupljena sa po jednim časom (ukupno 107, od prethodnih 287). Novonastala situacija predstavljala je nastavak progona i nastavnog predmeta i nastavnika Tehničkog odgoja iz osnovne škole i zbornice. Opet se pojavio višak velikog broja, ovaj put stručnih nastavnika Tehničkog odgoja. Kako je to riješeno te 1994. godine nije mi poznato, ali po mojoj procjeni oko 2000 nastavnika je bilo viška u tom trenutku. Rat, raseljavanje, progon i druge ratne neprilike su zasjenile ovaj problem, ali pretpostavljam da onima koji su ostali da rade u školama nije bilo jednostavno. Tek priznata država počela je sa mobingom nad preostalim, ratom uplašenim i iznemoglim nastavnicima Tehničkog odgoja. Taj mobing i danas traje samo su izvođači drugi, manji, bliži i niži, federalni, kantonalni, resorni, a ima ih i u upravama škola. Ima tu i bulinga kojeg realizuju mnogobrojne kolege „vršnjaci“ iz zbornice, odnosno većine u zbornici.
Posljednja stvar u ovom drugom dijelu je program za Tehničku kulturu. Program se nije mijenjao od 1972. godine, bez obzira što se naziv predmeta mijenao 4 puta kao i zastupljenost od 3,22%, preko 4,44% i 1,73%, pa sve do 2,62% . Oblast koje su se izučavale te davne 1972. bile su Građevinska tehnika, Mašinska tehnika, Elektrotehnika i Elektronika, a u zavisnosti od raspoloživog broja časova izučavao se saobraćaj, tehničko crtanje, radile su se vježbe i praktični radovi. Znači smanjenjem broja časova, po nekom automatizmu nastavnici su smanjivali broj praktičnih radova i vježbi. Zašto nastavnici ne žele raditi praktične radove, mada znaju da je to efikasniji način podučavanja i učenicima je interesantniji. Razloga ima više, a neke ću navesti:
- Metoda praktičnih radova zahtijeva sveobuhvatnu i detaljniju pripremu (priprema alata, materijala, dokumentacije, izrada plana rada, priprema prostorije i prostora za rad ...)
- Metoda praktičnih radova u nastavi zahtijeva veći angažman nastavnika (upoznaje sa novim gradivom, prati rad učenika, nadzire i kontoliše, koriguje i usmjerava učenike, pomaže, ...)
- Metoda praktičnih radova „iscrpljuje“ nastavnika
- Metoda praktičnih radova je „prljavija“ i štetnija po zdravlje nastavnika
- Metoda praktičnih radova poskupljuje i obrazovanje i odgoj,
- Metoda praktičnih radova je razlog za podjelu odjeljenja na grupe, a mi nastavnici (ja i moje kolege) o tome prosvjetno-šarlatanski šutimo i uživamo u radu sa pola odjeljenja zbog praktičnih radova, ali bez praktičnih radova ...
koje su posljedice po učenike ovih promjena, ukidanja, podjela odjeljenja na grupe i „izbjegavanja“ realizacije praktičnih radova, odnosno logičnog odnosa nastavnika prema praktičnim radovima i vježbama navodim u nastavku:
- Kod učenika se ne razvijaju fine i grube psihomotoričke sposobnosti
- učenici ne razvijaju vještine rukovanja priborom za tehničko crtanje (šestar, dva trougla, linijar, uglomjer, gumica)
- Učenici ne razlikuju kvadar od kocke, pravougaonik od kvadrata, jednakostranični trougao od jednakokrakog i pravouglog, piramidu od prizme, trapez od paralelograma i romba, valjak od kupe ...
- Učenici nisu u stanju „opisati“ kružnicu, konstruisati okomicu uz pomoć šestara na zadatu pravu, konstruisati raznostranični, jednakostarnični i jednakokraki trougao, konstruisati uglove od 60o; 120o; 180o; 240o;150o; 90o; 75o; 45o; 22,5o; 11,25o; 30o; 15o; 7,5o; 3,75o; ...
- Učenici nemaju odgovarajući pribor, a nisu ni u stanju nacrtati paralelne linije uz pomoć dva trougla ili nacrtati okomicu na zadatu pravu uz pomoć dva trougla,
- učenici se otežano snalaze u prostoru (lijevo, desno, gore, dole, ispod, iznad, naprijed, nazad), a pojmovi kao što su dužina, visina, širina, dubina, obim, prečnik, presjek, centar ... ih zbunjuju.
- učenici ne razvijaju vještine rukovanja osnovnim alatima za obradu materijala
- učenici ne realizuju osnovne radne operacije kao što su: mjerenje, rezanje, sječenje, bušenje, probijanje, brušenje, turpijanje, savijanje, ispravljanje, lijepljenje, bojenje, kontrola ...
- učenici ne razvijaju vještine rukovanja osnovnim mašinama za obradu materijala
- učenici nemaju priliku upoznati materijale i njihove osobine prilikom obrade
- kod učenika se ne razvija pozitivan odnos prema manuelnom radu
- kod učenika se ne razvija sposobnost rada u grupi/timu
- učenici nemaju priliku upoznavati se sa mjerama zaštite na radu
- kod učenika je primjetan strah od mašina, alata, buke ...
TREĆI dio govori o sličnostima i razlikama u nastavnom programu i predmetnom kurikulumu za Tehničku kulturu, kao i sličnostima i razlikama između ciljeva i zadataka nastave sa ishodima učenja za Tehničku kulturu i na kraju nešto kratko o dualnom propadanju.
Nastavni program za tehničku kulturu mi je poznat, jer po tom programu radim već treću deceniju, a sa predmetnim kurikulumom za Tehničku kulturu sam se upoznao i ove godine prvi put realizujem nastavu tog predmeta u šestom razredu po njegovom „visočanstvu“ (predmetnom kurikulumu). Na osnovu iskustva i onoga što sam pročitao na web-stranici kurikulum5 izvlačim zaključke:
Program za Tehničku kulturu = predmetni kurikulum za Tehničku kulturu
Ciljevi i zadaci nastave Tehničke kulture = ishodi učenja za Tehničku kulturu
Najveći problem u svemu ovome je to što su ciljevi i zadaci nastave tehničke kulture iz 1990. godine prepisani, program tehničke kulture je dopunjen u odnosu na onaj iz 1988. godine, a poslije su i ciljevi i zadaci i program prepisani i preimenovani u ishode učenja i predmetni kurikulum. Izgleda komplikovano, a komplikovano i jeste za prosvjetne šarlatane (opet ja i kolege, opet mi) koji prepisuju, kopiraju i potpisuju. Uvažene kolege nije mi jasno, kako nismo uočili da su ciljevi i zadaci iz 1990. godine prepisani, a podsjećam vas da je tada ovaj nastavni predmet bio zastupljen sa 4,44% u ukupnom fondu sati nastave. Na sve oblasti iz tog perioda dodato je još 6 novih, za te nove oblasti su napisani ciljevi i zadaci i to je dodato na one prepisane i na kraju je to sve pretvoreno u ishode.
To sve je super, odlično, ekstra, samo ima jedan mali problem, a to je nedostatak časova za realizaciju svih tih ishoda ili ciljeva, kako god da ih zovete, isto je. Pitate se koliko časova nedostaje, a moj odgovor je 173, ali pod uslovom da izbacite 6 oblasti, a znate kojih.
Uvaženi upravljači, rukovodioci i donosioci svega i svačega prestanite preuzimati obaveze koje niste u stanju izvršiti, prestanite zauzimati pozicije kojih niste dostojni, prestanite sa obavljanjem funkcija koje niti možete niti znate obavljati, prestanite formirati udruženja i organizovati okrugle stolove, konferencije, samite, simpozije, jer onog momenta kad nesposobni i neuki preuzmu, zauzmu, formiraju, organizjuju i počnu sa obavljnjem, počinje i masaža, blamaža, friziranje, sređivanje, ubjeđivanje, odrađivanje, prepisivanje, kopiranje, markiranje, mobiliziranje ...
Uvaženi, nisu nama potrebni organizatori naprijed navedenog već realizatori časova praktičnih radova i vježbi. To kažem JA, a ako želite da ukrstimo umna koplja i britke vijuge moždane po jednoj od navedenih tema. Tu sam da lomimo vijuge i savijamo koplja.
Uvažene kolege, počnite raditi svoj posao, jer je to projekat koji vam omogućava iznadprosječna, redovna i za sad sigurna primanja. Pustite više amere, engleze, nijemce i njihovu sofisticirane svemirske tehnologije i robote, oni traže i sa ovih prostora odvode mlade keramičare, električare, vodoinstalatere, armirače, zidare, vozače, ... , da i inžinjere razne, od građevinskih do inžinjera ovih savremenih tehnika i tehnologija, ali još uvijek ne traže robote. Nažalost. Možda ne znaju da ćemo ih mi uskoro proizvoditi, pardon, odgajati i obrazovati, dualno.
Uvažena gospodo, smatram da je odično što djecu učimo da plivaju sa 10 godina, da skijaju sa 13, da planinare sa 14, putuju sa 15, da čitaju, pišu i računaju od 6. do 19., ali nije pošteno da istu tu djecu ne učimo da rade i privređuju kako bi mogli plivati u životu, slalomaški zaobilaziti životne prepreke ili se popeti u visine evropske i američke.
Ne spominjite dualno obrazovanje, jer u ovim okolnostima to može biti samo dualno propadanje. Sa ovakvim stanjem u nastavi Tehničke kulture i stanjem u nastavi uopšte, govoriti o bilo čemu dualnom nije više ponižavanje uma, nije ni povreda časti, narušavanje ugleda, napad na dostojanstvo. To nije ni buling, ni mobing, ni seksualno uznemiravanje. Ovo se može nazvati samo
organizovanom višedecenijskom prosvjetno-šarlatanskom dualnom lobotomijom.
I da znate, ni od koga uvažene/i i cjenjene/i, jednom prilikom sam na sastanku aktiva nastavnika Tehničke kulture predložio da se ukinu vjeronauka i matematika, a sad predlažem da se ukinu svi predmeti osim Tehničke kulture. Gospodo, učenici ne znaju pisati, računati, razmišljati, hodati, pjevati. Sa 15 postaju pušači, sa 17 počinju konzumirati alkohol, sa 19 eksperimentišu sa lakšim opijatima, a sa 21 se liječe od depresije. Gdje je tu vjera i računica. Gospodo ja vam ovo smijem i moram reći, jer vas nisam čuo da ste se bunili, dali podršku, saosjećali 1993. kad je Azra ničim izazvana napravila masakr koji sam detaljno opisao u ovom tekstu, a ja sam te godine, u aprilu po dolasku sa Majevice diplomirao. Ešref Korjenić se borio za mene i za nas i nikad nećemo to zaboraviti, bar ja ne, za ostale ne znam.
LITERATURA
1 Hašim M., Metodička koncepcija nastave osnovne škole, IDP Sarajevo, DP “Grafičar”, Tuzla, 1991.
2 Ešref K., Zapisi o tehnici i narodnoj tehnici, Sarajevo 2006., Štamparija „Petica“, Zenica
3 Nusret Ahmetović, Dnevnik metodičke prakse, Bilješke sa predavanja, Tuzla 1993.g
4 Nenad Veličković, Akademsko šarlatanstvo, Mas Media, Sarajevo, i Fabrika knjiga; Beograd, 2019
5 Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, 2024, Online platforma za kurikulum, [Internet], <raspoloživo na: https://kurikulum.ks.gov.ba/bs/elementi>, [6.6.2024.].
ODGOVORI NA PITANJA
1. 10
2. Tranzistor, blue LED, Integrisano kolo, Na drini ćuprija, Književnost i Fizika
3. Ne mogu, ali evo linkova
a) John Bardeen, Tranzistor, https://hr.wikipedia.org/wiki/John_Bardeen
b) Walter Houser Brattain, Tranzistor, https://hr.wikipedia.org/wiki/Walter_Houser_Brattain
c) William Bradford Shockley, Tranzistor, https://hr.wikipedia.org/wiki/William_Bradford_Shockley
d) Jack Kilby, Integrirani krug, https://hr.wikipedia.org/wiki/Jack_Kilby
e) Isamu Akasaki, LED, https://hr.wikipedia.org/wiki/Isamu_Akasaki
f) Hiroshi Amano, LED, https://hr.wikipedia.org/wiki/Hiroshi_Amano
g) Shuji Nakamura, LED, https://hr.wikipedia.org/wiki/Shuji_Nakamura
h) Ivo Andrić, https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Andri%C4%87
i) Thomas Mann, https://hr.wikipedia.org/wiki/Thomas_Mann
j) Henryk Sienkiewicz, https://bs.wikipedia.org/wiki/Henryk_Sienkiewicz
Pr. 1 Mobing jednog „jezičara“
Kako bi se osjećao jedan nastavnik Bosanskog ili Srpskog ili Hrvatskog jezika da mu kolega NE ZNA da je Ivo Andrić napisao roman Na Drini ćuprija.
Kako bi se osjećao jedan nastavnik Bosanskog ili Srpskog ili Hrvatskog jezika da mu kolega koji NE ZNA da je Ivo Andrić napisao roman Na Drini ćuprija vodi stručno usavršavanje nastavnika navedenih jezika, a tema usavršavanja je Lik i djelo BH književnog nobelovca.
Kako bi se osjećao jedan nastavnik Bosanskog ili Srpskog ili Hrvatskog jezika da mu kolega koji NE ZNA da je Ivo Andrić napisao roman Na Drini ćuprija i koji organizuje seminare, usavršavanja, postane direktor škole, uposlenik ministarstva, instituta, da vodi aktiv, sindikat ... Kako bi se osjećao ili kako se osjeća. Možda ima i takvih.
Pr.2 A, sad malo mobinga iz fizike, matematike, tehnike ...
Zamislite da se umjesto romana Na drini ćuprija radi o plavoj LED-ici ili tranzistoru ili integrisanom kolu ili, ili, ili. LED nije sijalica, LED je LED, odnosno, LE-dioda ili Light emitting diode, ili pročitaj.
Kad mašinskom tehničaru ili mašinskom inžinjeru kažete npr da je klin isto što i ekser, neće vam ništa reći. Vjerovatno ni jezičar ne bi ništa rekao da kažete da je Meša Selimović napisao roman Na Drini ćuprija
O Stupu i stubu će građevinari, ali vas molim da ne govorite da je to isto, kolac k'o kolac što bi rekli, e pa vidite nije. To je isto da matematičaru kažete da je valjak isto što i kvadar i opet kolac k'o kolac. Ivo i Kihot Don
Nepoznavanje osnovnih pojmova iz fizike, hemije, biologije, istorije, geografije, umjetnosti, tehnike, ... nije neznanje i neukost, ali nepoznavanje jezika je razlog za mobing, a svi smo proveli 1/3 vremena svog preduniverzitetskog školovanja slušajući i učeći taj jezik i još ste nam rekli da znamo za 5.
Ma koga vi ... bulingujete u zdrav mozak.