Stop ( ni ) ( ne ) čemu

11.06.2024
Alisa Provalić

Stop ( ni ) ( ne ) čemu

Rad pristigao na konkurs Šukrija Pandžo 2024.

Danas je nasilje i u teoriji i u praksi najčešća tema.
Učimo djecu o različitim vrstama nasilja. 
Učimo i odrasle, naročito roditelje. Kampanja i projekata na svakom koraku. 
U svakoj instituciji i na svim medijima… Šutnja nije zlato ! Stop nasilju! Prijavimo nasilje!

STOP

Idemo ponovo.
Jesam li dobro čula ?! Pročitala?! Vidjela?! Na svojoj koži osjetila?!
Radila po svojoj svijesti i savjesti, prijavila nasilje i doživjela još jedan oblik nasilja.
Šta ću sutra drugima reći ? Kako ću slušati i sudjelovati u raznim aktivnostima koje za cilj imaju prevenciju različitih oblika nasilja ?!

STOP

Strukturalno nasilje, pazite ! 
Ono se sakrilo iza fizičkog, psihičkog, ekonomskog, porodičnog, vršnjačkog, spolnog nasilja. 
Tako ću govoriti onima koji žele prijaviti nasilje i onima kojima savjetujem da prijave nasilje.
Šta je to strukturalno nasilje? Ko je žrtva? Ko je nasilnik ?
Strukturalno ( institucionalno ) nasilje vrše pojedinci, koji rade u institucijama, nad onima koji prijave nasilje, tako što adekvatno ne reaguju na prijavu nasilja.
Takvi pojedinci svojim neprofesionalnim ponašanjem nastoje uništiti samopouzdanje onoga koji prijavljuje, svaliti krivicu na žrtvu, obeshrabriti žrtvu, podržati nasilnika iz njima znanih razloga.
Ko ih štiti ? Nadležne institucije tj. nadležni pojedinci.
Ne bi oni imali hrabrosti, da im nije njih.

STOP

Znamo mi da ( ne ) rade Centri za socijalni rad, policija, tužilaštvo. 
Ma kod nas danas niko ni ne radi. 
Nema se kome ni prijaviti, prijavljivali smo, niko ne reaguje. 
Hiljade sličnih izjava čujemo svakodnevno, a posljedica su neprepoznavanja strukturalnog nasilja i nedodirljivosti onih koji ga ispoljavaju. 
Lakše je poniziti žrtvu, nego kazniti nasilnika u sistemu kakav je naš.

Koliko puta još STOP ?

Nećemo preskočiti odgojno- obrazovne institucije.
Pa one su pune vršnjačkog nasilja.
Toliko pričamo o vršnjačkom nasilju u školama, a svaki dan je sve gore i gore. 
Radi li iko išta u tim školama? Roditelji su krivi.
I  telefoni i tiktokeri. I droga. I evrovizija. I ovo stanje u državi. I kupljene diplome.

STOP

Primjer iz prakse za strukturalno nasilje u školama.
Dječak,  kojem se roditelji razvode, počinje ispoljavati poremećaje u ponašanju. 
Majka upoznaje razrednicu, pedagošku službu, direktoricu sa onim što je primjetila i traži pojačan pedagoški nadzor. 
Šta se dešava sa dječakom?
Direktorica ga ispisuje iz škole u dogovoru sa ocem. 
Vjerovatno je mislila da će tim postupkom kod majke stvoriti osjećaj krivnje, a drugoj strani udovoljiti iz samo njoj znanih razloga.
Odbija majci dati informaciju o tome ko je ispisao dijete iz škole. 
Krši zakon o osnovnoj školi, krši zakon o zaštiti ličnih podataka, na koji se poziva. 
Ima podršku Školskog odbora, uposlenika u nadležnom Ministarstvu, stranke.
Neko iz “strukture” joj savjetuje da da ostavku na mjesto direktorice.
I dalje odlučuje o sudbini naše djece u školi u kojoj radi. 

STOP

Znate li sada šta je strukturalno nasilje?! I ima li ga u školama?
Hoćemo li prestati upirati prstom u školu, jer je to samo zgrada, puna osoba sa imenom i prezimenom, koji vrše nasilje nad nama, našom djecom, učenicima, kolegama.
Jeste li svjesni da se strukturalno nasilje vješto krije iza vršnjačkog, psihičkog, porodičnog i svih drugih oblika nasilja? Na isti način  se pojedinci, koji vrše strukturalno nasilje, kriju iza nekih još većih nasilnika u nekim još većim institucijama ?
I još poruka…PRIJAVI, PRIJAVI, PRIJAVI
zato što ne reagujemo svi isto na nasilje. 
Nekima nasilje daje krila za dalji let i znanje i iskustvo s kojima će pomoći drugima u sličnoj situaciji.

Nije STOP već idemo dalje u borbi protiv svih oblika nasilja.