Kada je vojska cara Čang Cea na svim stranama svijeta stigla do mora, car je zadovoljno odahnuo. Ostvario se san koji je počeo sanjati njegov djed: sve poznate zemlje ušle su u sastav njegovog carstva, a on je bio jedini vladar. Pošto se na Planeti više nije imalo šta osvojiti, car je sve češće počeo bacati čežnjive poglede ka zvijezdama. Zapostavio je carske dužnosti i čitave noći provodio na vrhu kule, posmatrajući daleke treperave tačkice. Kada je shvatio da su zvijezde, ipak, predaleko, palo mu je na pamet da sazna šta ga čeka sutra, prekosutra i do kraja života. Želio je još više: htio je da sazna šta će se desiti sa carstvom, sa Planetom, sa čitavim ljudskim rodom.
Kao neograničeni vladar naredio je da se nađe majstor koji će načiniti stroj kojim će se moći otputovati i zaviriti u budućnost, a onda se bezbjedno vratiti natrag. Taj majstor bio je Elias Veskot, proslavljen po mnogim napravama koje su godinama caru uljepšavale život.
Veskot se dao na posao. Pored carevog dvorca podignut je veliki šator u koji je stizalo sve što je majstor tražio: cedrovo drvo, zlatna žica, bronzane šipke, crvena zemlja, voda i kamen iz dalekih zemalja i kositrene ploče.
Deset godina iz šatora su dopirali najrazličitiji zvuci, a pristup u njega nije bio dozvoljen čak ni samom caru. Na kraju desete godine Veskot objavi da je posao gotov. Skinut je šator, ispod kojeg se ukazala golema građevina nalik na školjku. Na sve strane virile su žice, krila vjetrenjača i svjetlucale raznobojne lampice. Car je izgarao od nestrpljenja, te putovanje u budućnost bi zakazano za mjesec dana, a kao prvi putnik određen je majstor Elias Veskot.
U zakazani dan u dolini su se okupili namjesnici svih pokrajina, svi važniji ljudi carstva, njihove sluge, porodice, pratioci, psi i mačke. Stigli su kolima, čamcima, balonima i na konjima, a našla su se tu i dva mladića sa padobranima. Dolina je bila ispunjena sve dokle je pogled dopirao. Uz sami stroj sjedio je car sa svojom svitom. Veskot se naklonio vladaru, bacio jedan pogled na dolinu i ušao u napravu. Zaključao je svih devedeset brava na vratima i uskoro se začulo brujanje, raznobojne lampice zasvijetlile su još jače, oblaci dima pokuljali su iz skrivenih otvora. Potrajalo je to čitavu noć, a u zoru se sve ponovo smirilo.
Iako niko nije ni oka sklopio, svi su napregnuto gledali u vrata na kojima je trebao da se pojavi Veskot, prvi putnik u budućnost. Nakon izvjesnog vremena vrata se otvoriše i on izađe iz naprave. Bio je blijed i prašnjav od dugog puta. Odmah pred majstora staviše velike lijevke koji su trebali pojačati njegov glas dok bude govorio o budućnosti koja očekuje ljudski rod. Nastade potpuna tišina. Svi su gledali u Veskota. A Elias Veskot se malo nakašljao, obrisao dlanom oznojeno čelo, savio se u pasu i počeo strahovito da povraća...
Ilustracija preuzeta sa: pixabay.com
Pročitajte kako ova priča može poslužiti za kreativan čas - Đaci vremeplovci
