Sve godine školovanja i godine radnog iskustva u obrazovanju ne pomažu kad nastavnik pognute glave stražari na začelju kolone djece koja idu gledati filmski spektakl. Nije glava pognuta što je s učenicima i što pazi na njih dok prolazi glavnom sarajevskom ulicom, već što i ovaj put pristaje učestvovati u glupom projektu kao čuvar djece.
Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Kantona Sarajevo zabrinulo se za svoju sliku u očima mališana – ne prepoznaju u njima sigurnost, boje ih se, ne dojavljuju im povjerljive informacije... Kako to poboljšati pitali su se službenici (a možda i ministar) kantonalnog MUP-a. Njihove muke trajale su danima dok im u pomoć nisu pritrčali uposlenici firme Tropik d.o.o. i ponudili rješenje: svi osnovci od V do IX razreda trebaju pogledati film „Asterix i Obelix u Britaniji“.
Asterix i Obelix protiv petardi
Film govori o problemu odnosa policajaca i đaka u Engleskoj ili možda o maloljetničkoj delinkvenciji ili o bacanju petardi za praznike, naivno su pitali "mupovci".
Ma ne, kako ste smiješni, uzvratili su distrubuteri filmova, to je još jedna filmska epizoda o dvojici slavnih strip junaka koji ovaj put maltretiraju jadne Rimljane u Velikoj Britaniji.
Ali kakve to veze ima s našim projektom, uporni su službenici MUP-a.
Pa, nema nikakve, ali prije projekcije filma vi možete uzeti mikrofon, obratiti se učenicima, pustiti im nekakvu prezentaciju, zahvaliti se i otići.
Odlično, kako se toga nismo ranije sjetili; samo, koliko će to da košta?
Pošto je ovo 3D projekcija, jedna karta je 6 KM po đaku.
Ali mi nemamo toliko, da je 4 KM, prihvatili bismo.
Super, vi date to što imate, djeca plate razliku.
I tako je nastao projekat „S policijom u kino“.
Obrazovni cilj: ne gađaj kokicama!
Radno iskustvo nastavnika/nastavnica nebitno je u odabiru sadržaja koji djeca trebaju gledati. Obrazovni sistem drastično se promijenio: nastavnik je čuvar djece dok gledaju filmski spektakl, a sve u cilju da shvate šta to kantonalna policija čini da bi život đaka bio sigurniji. Prije projekcije policajac je pozdravio djecu, pokazao im dječiju ruku u kojoj je eksplodirala petarda. Ja i moje kolegice i kolege smo smirivali djecu dok su nedostatak zabave na filmskom platnu pokušali nadomjestiti gađanjem kokicama. Nastavnik s naočarima za gledanje 3D filma bulji i prati radnju koja ne postavlja nijedno bitno pitanje đacima, ne ostavlja ni najmanje mogućnosti za razgovor o pogledanom filmu na nekom od narednih časova. Kadrovima lete Rimljani na sve strane, Obelix otkriva da u buretu može biti i vino (ne samo čarobni napitak, kako je oduvijek mislio), Francuzi se smiju britanskim običajima i to je to. Magija kultnog stripa svedena je na glumačko umijeće Gerarda Depardieua, humor je iščezao, a površno povezivanje rimskog perioda s pop-kulturom je groteskno. Ako đaci i nekad vide strip, vjerovat će da je neko kopirao film.
Nijedan cilj ni princip obrazovanja (Pogledati Službene novine Kantona Sarajevo; Godina XVI – Broj 31; 1. 12. 2011.) nije ostvaren slanjem i čuvanjem djece na projekciji filma „Asterix i Obelix u Britaniji“. To nastavnici/nastavnice znaju i trebaju reagovati. No, biraju šutnju i po ko zna koji put sami ponižavaju svoju profesiju.
Ako se projekt zove „S policijom u kino“, onda djecu u kino, na filmski spektakl vode policajci i roditelji, ne nastavnici – oni tamo nemaju šta raditi.
