Foto: Anes Osmić
Na plakatu reklame o programu osnaživanja zapošljavanja marginaliziranih skupina SOS dječjeg sela žena se penje ljestvama do poslovnog uspjeha dok je muškarac već tamo, u oblacima, leti poput Supermena. Žena je obučena u uske hlače – istaknutih tjelesnih atributa, dok muškarac nije. U muškoj verziji reklama u kojima se predstavlja poslovanje i uspjeh nema nigdje makar malo muške guze preko radnog stola niti kvadricepsa noge, dok je za prikazivanje žene to standard. Tako ova reklama ženama poručuje da će ih se i pored znanja i kvalifikacija vrednovati i na osnovu fizičkog izgleda.
Pored toga, vizual reklame ne nudi osnovne informacije: kome se reklama obraća i s kojim ciljem. Da se radi o programu osnaživanja marginaliziranih skupina sa kojima SOS dječje selo inače radi, kazala nam je Dženita Subašić-Radonić, komunikacijska direktorica SOS dječjeg sela, koja u reklami ne vidi ništa problematično. Njihova osnovna poruka je bila – kako kaže za Školegijum – da svako može uspjeti.
Da. Svako može uspjeti. Ko je u automatskoj prednosti, a kome se, pored uslova jednakih za sve, još traži i dobar fizički izgled? Ko se u štiklama mora penjati uz merdevine do radnog mjesta, a ko ka njemu leti?
Pozitivni odgovori na postavljena pitanja idu u korist muškaraca. Dobra reklama to ne bi smjela dopustiti, već bi ovakva pitanja učinila besmislenim.
Ovako, sa svjesnom autorovom namjerom ili ne, reproducira rodne stereotipe koji su nerijetko uzrok mobbinga i uznemiravanja žena na njihovim radnim mjestima.
