Priča o obrazovanju obično počinje i završava sveobuhvatnom tvrdnjom: dobrih stvari nema; ako ih ima, onda ih je malo; ako ih želimo, potrebno je uložiti više novca; novca za obrazovanje nema itd. Urednicima zbornika «Primjeri dobre prakse» (Dženani Kalaš i Saši Madackom) cilj je, kako se u uvodu i kaže, pobiti ovu „crnu“ prognozu prikazima radova sa područja čitave BiH (51 rad iz 21 grada), koji daju konkretne ideje, nacrte projekata ili kreativne nastave, s ciljem da kod čitalaca (prvenstveno pedagoških radnika) pokrenu želju i volju za djelovanjem u okviru vlastite škole.
Za kreativnost u obrazovanju...
Važna činjenica jeste da ovim radovima nisu doprinosili isključivo nastavnici, već i roditelji i učenici, time pokazujući da je za istinsko pokretanje mašinerije zvane bh. obrazovni sistem potrebo uključenje svih aktera. Angažman se ne smije očekivati isključivo od nastavnika, već se zaokružuje sa učenicima, a zatim i njihovim roditeljima. Nastavnici su, tako, pokazivali na koji se način može osavremeniti nastava tjelesnog odgoja, uz mala budžetska ulaganja; kako postići veću efikasnost profesionalne orjentacije, uperene ka usmjeravanju učenika prema željenom zanimanju; kako, kroz multimedijalni pristup, ozabaviti standardnu koncepciju časova stranih jezika (npr. uz upotrebu stripa) ili grupe prirodnih predmeta (upotreba facebooka u nastavi fizike) itd. S druge strane, u pristiglim učeničkim radovima jasno je pokazano da inicijativa učenika u osmišljavanju vannastavnih aktivnosti, različitih priredbi, kao i akcija za socijalnu pomoć u okviru škole – nastavlja tamo gdje nastavnici i profesori ne mogu doprijeti do kraja, a to je samosvijest o problemu i inicijativa za njegovo rješavanje. U određenim je radovima problematiziran i psihloški aspekt odnosa nastavnik-učenik i nastavnik-roditelj, kroz propitivanje roditeljskog sastanka i tenzija koje on stvara, te kako se one mogu razriješiti.
... potrebno je razmišljanje o obrazovanju.
Skup ovih radova, tematizirajući različite oblasti i aspekte obrazovnog procesa – od psihologije, pedagogije, do različitih materijala predmetne nastave, do vannastavnih aktivnosti – vrijedan je prilog onima koji žele usavršiti svoj rad u procesima poučavanja, ali i onima koji kategorično tvrde kako promjene nisu moguće. Finansijska sredstva nisu uvijek mjerilo domišljatosti, niti jedini uvjet ispunjenja učeničkih, nastavničkih i roditeljskih želja.
