Sve ćemo zanemariti ako povedete naše dijete na ekskurziju, kažu roditelji nakon dugotrajnog i iscrpljujućeg razgovora. U toku sastanka optužili su upravu škole da je neprevedna prema njihovom djetetu, bez razloga mu je drastično snižavano vladanje; kako posjedovanje noževa, drskost prema nastavnicima i ostalom osoblju škole, pušenje u školskim prostorijama, isticanje fašističkih simbola ionako nije toliko bitno, tvrde da je antisemitizam opće stanje bh. društva.
Uzalud je uvjeravati ih da je dijete postiglo napredak, da ima znatno bolje ocjene i iz učenja i vladanja i da jednostavno škola ne može kršiti odluke Nastavničkog vijeća vezane za ekskurziju. Naime, još u januaru ove godine jednoglasno je usvojena odluka da učenici koji početkom aprila imaju vladanje dobar, zadovoljava i loše ne mogu ići na ekskurziju. No, roditelji se ne mogu pomiriti s tim. Napravili ste od njega kriminalca, delinkventa, sve odluke donosite smo da on ne ide na ekskurziju, tvrde roditelji i prijete ministarstvima, sudovima, ombudsmanima, helsinškim komitetima te ponavljaju: Sve ćemo zanemariti ako povedete naše dijete na ekskurziju.
Ekskurzija na kraju osnovne škole, putovanje za opraštanje od nastavnika i prijatelja, simbolična, obrazovnim sistemom nametnuta prekretnica u učeničkim životima. Znate li vi koliko je njemu ta ekskurzija bitna, uporni su roditelji, i kako će se on osjećati ako ne ode sa svojim razredom; zapravo, on već sad trpi posljedice vaše odluke. Podsjećamo ih da se učenik popravio i da se ne vidi na koji način školske mjere negativno utiču. Te nudimo da majka krene sa sinom na ekskurziju. Ona ne prihvata; smatra da bi to bilo poniženje za dijete, da bi ga prijatelji iz razreda zadirkivali. I u tom trenutku ne misli na psihičke posljedice – ne želi prihvatiti ponudu i pomoći svom djetetu.
Škola nije promijenila svoju odluku, a roditelji su ispunili ono što su obečali – poslali su inspekciju, najavili tužbu. Inspektore ne zanima suština slučaja, nego samo prate dokumentaciju, da li su zapisnici vođeni po propisima, da li su poštovani Zakon i Pravila škole. Odgoj i obrazovanje se prepuštaju u ruke prava i tako prestaje razgovor o djetetu i počinje rasprava o formalnostima. To što su mjere škole pomogle da se učenik popravi više nije bitno, važno je da li je napravljen propust u izricanju tih mjera – rezultat jeste vidljiv, ali dijete ne ide na ekskurziju i sve treba ispitati. Na zahtjev roditelja, naravno.
