Zajedničkom jezgrom nastavnog plana i programa za predmet fizičkog vaspitanja nije predviđen nikakav sadržaj vezan za šah. Ovakvo stanje je u skladu sa vječitom polemikom o tome da li je šah sport ili nije. Dok jedni tumače da je šah i nauka i umjetnost, ali i sport jer podrazmijeva međusobno takmičenje, drugi smatraju da sport mora podrazumijevati ljudsku fizičku aktivnost, u skladu sa maksimom „brže, više, jače“. Dodatni argument im je da međusobnog takmičenja ima i u pokeru ili u „Ne ljuti se čovječe“.
BH gambit
Ovi drugi su vjerovatno pisali zajedničku jezgru i nastavne planove i tako ostavili mogućnost da učenici koji bi htjeli usavršavati se u šahu, svoju želju eventualno ispune u okviru šahovske sekcije, ako zato postoji interes nekog nastavnika. A nastavni predmet se ionako zove „fizičko vaspitanje“ (ili tjelesni odgoj), što znači da je namijenjen prvenstveno pravilnom razvoju tijela. Nekako se zaboravlja da je i mozak kao organ sastavni dio svakog ljudskog tijela.
Mala anketa provedena u dvije osnovne škole u okolini Sanskog Mosta pokazuje da šah i nije baš omiljena igra učenika. U prvoj školi od upitanih 206 učenika, njih 27 (13,1%) izjavilo je da znaju igrati šah (i to u 3. razredu: nijedano od njih 17, u 4. razredu: 3 od 18, u 5. razredu: 1 od 15, u 6. razredu: 6 od 27, u 7. razredima: 7 od 51 i u 8. razredima: 10 od 78 upitanih). U drugoj školi u kojoj su ispitani učenici od 5. do 8. razreda, od 155 učenika, 47 se izjasnilo da znaju igrati šah (30,3%) Šahski klub „Doktor Dido“ u iz Sanskog Mosta ima svoju kadetsku ekipu u kojoj su djeca osnovnoškolskog uzrasta. Postižu dobre rezultate, ali sve je bazirano na entuzijazmu i upornosti pojedinaca koji vode klub.
Da li bi učenici bježali sa časa šaha?
U Armeniji je početkom školske 2011/2012 godine šah uveden kao redovni nastavni predmet za 40 000 učenika u 1500 škola. Psihologinja Ruzanna Gharibian podržava ovu odluku jer smatra da igranje šaha pomaže djeci ne samo da unaprijede intelektualne sposobnosti već i da razviju osjećaj odgovornosti za svoje postupke. Pored Armenije, šah u različitim formama u školskim programima postoji u još oko 30 zemalja svijeta. Pisanu deklaraciju broj 50/2011 za uvođenje šaha u školski program EU, 13. marta 2012. godine potpisala su 392 zastupnika Evropskog parlamenta i ova je deklaracija upućena Evropskoj komisiji na razmatranje.
Dok jedni smatraju da se radi o dodatnom opterećenju za ionako pretrpan školski program, drugi smatraju da igra ne može biti opterećenje, već, upravo suprotno, da se radi o aktivnosti koja bi djecu trebala rasteretiti i omogućiti im da se kreativno izražavaju i razvijaju svoje mentalne sposobnosti.
Kako bi se slična ideja provodila u BiH pretpostavio je forumaš „convict“ na portalu Klix.ba: “Prve godine bi učili o istoriji šaha i biografije šahista, druge godine teorije otvaranja, treće godine središnji dio partije - napadačke i odbrambene taktike, četvrta godina u prvom polugodištu završnice, a u drugom polugodištu bi nastavnik donio svoj šah od kuće da djeca vide kako se stvarno igra.“
Ovakav komentar matira cjelokupno bh obrazovanje.
