Kada sam saznao da ćemo mi “devetogodišnjaci” biti prva generacija koja će polagati državnu maturu iz pet predmeta sa zastrašujućim brojem pitanja (1.000), imao sam osjećaj straha, otpora i nepravde prema mojoj generaciji koja je već imala jednu godinu igre manje, a jednu godinu škole više.
Ono čega sam se najviše plašio prije nego što su izašli katalozi za polaganje državne mature i prva primjedba koju sam imao nakon što sam ih vidio jeste da su izašli prekasno. Sad, kad ih polako, zajedno sa nastavnicima prerđujemo i savladavamo, i dalje imam primjedbi i stvari koje mi se ne sviđaju, ali drugačijih nego ova na početku. Sada mi najviše smeta što se čitavo drugo polugodište našeg završnog razreda osnovne škole bazira na pitanjima za maturu, a redovno gradivo koje bismo radili polako i temeljito, gotovo kao da je sporedno, prelazimo ga brzo i površno.
Dobro je što imamo kataloge
Ali čini mi se da je najvažnije što smo sad, kad se broj nepređenih pitanja i stranica znatno smanjio i stanjio, prestali da ih brojimo. Pitanja više nisu brojke i ne osjećam kao prije nego što sam ih pročitao, da ću ih morati ponoviti stotinu puta da zapamtim odgovor, nego su konkretna i stvarna, vezana za ono što smo ipak, već učili. A odgovori nas ohrabre kad ih znamo i podsjete kad ih ne znamo. U svakom slučaju, koliko god da je pitanja, drago mi je da ih imamo.
Kad se sjetim prijemnog za gimnaziju koji je, ne tako davno, pripremao moj brat, traženja pitanja sa prijemnih ispita iz prethodnih godina u koje su bili uključeni i roditelji, i tetke, i prijatelji naših roditelja, i djeca prijatelja naših roditelja…, naša matura mi se čini pripremljenija i uređenija. Generaciji moga brata veću sigurnost davala je veća hrpa skupljenih papira, a sigurnost da su im odgovori tačni mogli su im dati samo instruktori ili “stručnjaci” u porodici za pojedinu oblast.
Minus katalogu iz matematike
Kako je imati pitanja bez tačnih odgovora, shavatam po našem katalogu iz matematike, gdje postoje rješenja - tačni rezultati, ali bez postupka. Zato ovaj katalog smatram najlošijim od svih. Kako nam se dešava da dobijamo netačne, a iste rezultate, priča se da je od 200 zadataka iz matematike za njih 30 ponuđeno netačno rješenje. Da li je to istina nećemo saznati, jer kad prođe matura, sumnjam da će nekom pasti na pamet da provjerava postupak. A sada, ono što nam je nejasno, imamo mogućnost pitati svoje nastavnike, u svojoj školi.
To što na maturi ne može biti nijedno pitanje osim objavljenih u katalozima, hrabri nas učenike da ih, vrijedno radeći, sve možemo naučiti, a s druge strane, to je i razlog što rezultati neće biti odraz stvarnog znanja, nego samo onog, možda i napamet naučenog.
Zato je vrednovanje samo rezultata testa državne mature nepravedno prema učenicima koji su kroz cijelo školovanje imali odlične rezultate, a dan testa im i nije bio najbolji dan. Ali 1000 pitanja naučiti makar napamet je za pohvalu i manja nepravda nego ranijih godina kad su šanse za bolje rezultate imali učenici koji su si mogli priuštiti instruktore ili organizovane pripreme.
Što je matura bliža, sigurniji sam da će moja generacija osvjetlati svoj i obraz bh školstva. Na maturi i u životu želim joj sreću!
