Jedni od tih rijetkih, korisnih i potrebnih časova edukacije nastavnika/nastavnica održali su se prošle školske godine – deseci prosvjetara sarajevskih osnovnih škola učili su (i to na više od 60 sati predavanja) kako integrirati djecu s posebnim potrebama u svakodnevni rad u učionici. (Rijetkost je da stručno usavršavanje nastavnika traje više sati, više dana i da se odvija izvan školskih prostorija.)
"Per tu" – kako to grozno zvuči
Na jednoj od radionica, nastavnica, koja je mnoge godine ostavila u učionici, primijetila je vrlo opasnu i smišljenu akciju profesorice razredne nastave, i u ovom slučaju predavačice - propustila je ukazati učeniku 4. razreda da je zaboravio persirati ju. (Navela je primjer učenika koji je javno progovorio o porodičnom problemu u trenutku kad su se učenici pripremali za početak nastave. Učenikov problem – otac koji se stalno opija – je važniji od načina kako je to saopćio – nije persirao učiteljicu). U tom propustu gnjevna nastavnica pronašla je ključ za kasniju maloljetničku delinkvenciju i sva zla koja će taj i takvi učenici činiti vrijednim i napaćenim nastavnicima/nastavnicama u starijim razredima. Reakcija manjeg broja prisutnih prosvjetara i mene na njen izljev besmislenih i pogrešnih zaključaka samo ju je dodatno razjarila tako da je do kraja predavanja (naredna 4 sata) samo provocirala i dobacivala, odbijajući bilo kakvu razmjenu argumenata.
Formalisti
No, nije prvi put da susrećem kolege i kolegice koji/koje mnogo pažnje posvećuju formalnostima u odgoju i obrazovanju đaka. Lako će oni preći preko dječijih problema, strahova, pogrešnih koraka (neće ih zanimati), ali će uvijek pjeniti ako đaci ne persiraju, ako dječaci imaju dužu kosu, djevojčice nalakirane nokte ili ako čuju žargonizme na času; iz cipela će ih izbaciti đačka primjedba na pogreške tokom predavanja; svako dječije pitanje na koje ne mogu dati smislen odgovor proglasit će drskošću; fotografisanje table na kojoj su zadaci iz fizike, naprimjer, atak je, smatraju, na temeljnu đačku sposobnost – prepisivanje.
Školski sistem u kojem se ne vrednuju vještine, znanja i odnos prema drugima zasnovan na poštivanju ljudskih prava omogućava kolegama i kolegicama formalistima da parazitiraju u učionicama, namećući vlastite vrijednosne stavove, koristeći moć katedre za discipliniranje svake đačke posebnosti. Ideologija jednoumlja možda jeste zvanično napustila bh. društvo, ali još uvijek preživljava u pojedinim učionicama gdje se đacima ne dozvoljava da misle, govore i uče kako u tom trenutku smatraju da treba. U takvim učionicama dijete ne smije pogriješiti jer će poslije trpjeti moć nastavnika/nastavnice. A ako dijete ne smije pogriješiti, onda neće ni naučiti.
