On je krenuo u školu sa pet godina (habiliteringen – to su svi koji rade s njim, kao što je npr. psiholog, logoped, fizioterapeut; bili su uključeni u procjenu koja škola bi mu najbolje odgovarala).
Škola se bira u odnosu na blizinu općine i sva djeca koja idu u specijalnu školu imaju pravo na prijevoz od kuće do škole.
Škola i prijevoz su besplatni, jedino se plaća slobodno vrijeme (to je ono vrijeme kada nastava završi, ali djeca ostaju jer roditelji rade). Npr. školski dan započinje u 08:00, a traje do 13:30 sati. Dijete može doći u školu u 07:00 i ostati do 17:00/18:00 sati. Plaća se oko 1000 kruna/160 KM.
Djeci je obezbijeđeno voće i doručak, zatim ručak, te međuobrok (voće, maslac, dvopek, mlijeko, ovisno o tome koje djeca piju, to je dostupno cijeli dan).
Sva djeca mogu jesti ono što je važno za njih – npr. oni koji ne jedu svinjetinu ili meso ili su vegani ili vegetarijanci ili djeca koja mogu da jedu samo jednu vrstu hrane, za njih se sve posebno sprema.
Npr. ja na poslu mogu da jedem sve što želim, a što je u okviru njihovog menija (samo moram da dostavim kuhinji). Meni su također obroci besplatni, ali znam da postoje škole u kojima zaposleni plaćaju mjesečno svoje obroke, ali to ne košta puno, možda nekih 30 KM. Kava i voće su nam dostupni uvijek.
Roditelji su uključeni u obrazovanje koliko oni žele, ali npr. ja radim s djecom koja su neverbalna i u svakodnevnom sam kontaktu s roditeljima.
Također, svakodnevno kontaktiram s učiteljicom svoga sina, kao i s asistentima koji rade s njim.
Ovisno o tome koji je stupanj teškoća kod djece, dijele se prema razredima, tako da u razred skupa idu djeca sličnih ili istih mogućnosti.
U razredu je jedan nastavnik i asistenata koliko i učenika (nije pravilo).
To su djeca kojima je pomoć potrebna cijeli dan (s WC-om, obrocima, šetnjama). Također imaju razne velike ispade u vidu udaranja sebe i drugih, bacanja stvari, često ne mogu raditi duže od 5-10 minuta, pa moraju ostati sami u prostoriji ili izaći u šetnju. Zato je važno da uvijek neko bude s njima.
Radi se jako puno, kreativno, i sve je prilagođeno određenom djetetu. (Znači, individualni plan i program.)
Postoji veliki plan i program za sve đake škole, ali su svim nastavnicima odriješene ruke u prilagođavanju nastave učeničkim mogućnostima.
Također, svi koji rade, uključujući asistente (koji su većinom mladi i to im je prijelazni posao dok studiraju), imaju pravo sudjelovati u obrazovanju.
Npr. na sastanku koji se odvija svake sedmice ili češće, svi imaju pravo iznijeti svoje ideje, pa se onda one razmotre.
Škole imaju jednog glavnog direktora i dva zamjenika (otprilike 300 đaka). Direktori su jako opušteni i pristupačni. O svemu možete razgovarati i jako vas cijene.
Rad je tako organiziran da se svi međusobno poštuju, uz obavezno uvažavanje svih zaposlenih. Svi su otvoreni i javno se sve govori. (Ne iza leđa!)
Učenicima se također obraća sa uvažavanjem i sav je fokus na njima.
Izbjegavaju se rečenice i izrazi: To nije tačno!, Ne trči!, Ne radi to!, itd. Koriste se: Sada ćemo hodati kroz blagovaonicu, Tanjur se nosi ovako!, Stol brišemo iza sebe!, To se radi ovako!, itd.
Znači, potiče se konstantno lijepo ponašanje. Nikada se ne podiže glas!
Uvijek mirnim tonom i ljubazno se MORA komunicirati, inače odmah ideš na raport kod direktora.
Jednom sam se, hajmo reći, proderala jer sam mislila da me kolegica nije čula i odmah me druga kolegica upozorila da ne budem tako glasna. Naravno, izvinila sam se i rekla da sam pogriješila. (Što i jesam.)
Niko nije sujetan, i svi se uvijek trude biti pravedni.
Švedski i engleski su obavezni jezici, ali i maternji jezici, ako djeca to žele, naravno ne u svim školama.
Sada ne želim da ispadne da se nešto hvalim, ali ja radim u jednoj od najboljih osnovnih škola na području Štokholma. Ona sadrži, kako da kažem, obično odjeljenje, specijalno, i onu djecu koja imaju određene poteškoće, ali idu u obična odjeljenja, ne specijalna, i kod nas je jako dobra struktura i organizacija svega. Ali, čula sam dosta negativnih komentara iz drugih škola oko nas.
Tako da je ovo isključivo moje iskustvo i kao majke i kao pedagoginje.
Za djecu je također važno da budu što više na svježem zraku, da imaju praktičnu nastavu – da šiju, kuhaju, stvaraju, sviraju, itd.
Također se za djecu s poteškoćama koristi znakovni jezik, bildspel, bildstöd (slika, riječ, znak), razna pomagala, govorni aparati itd.
Naravno, svi imaju iPad (tj. kompjuter koji je njima prilagođen i neverbalnoj djeci pomaže u komunikaciji).
