U februaru je u čitaonici u Gojsalićima promovisana knjiga nastavnika iz sarajevske škole Musa Ćazim Ćatić Nusreta Ahmetovića Loš odgoj i nepravedno obrazovanje. Takve knjige, o našem javnom obrazovanju, u Sarajevskom kantonu, nema, ni blizu, ni slične. Sve što jedan pametan i pošten nastavnik vidi da ne valja u obrazovanju i odgoju, čemu svjedoči svaki dana, iz dana u dan, trideset godina, nabrojano je, opisano, objašnjeno, istraženo, dokumentovano, u toj knjizi. Iz članka u članak, pedantno, na momente zamarajuće dosadno, od neospornih činjenica do neoborivih zaključaka, nastavnik tehničkog iz škole Musa Ćazim Ćatić rasklapa zapušteni, zahrđali, polomljeni, otupjeli, iskrivljeni mehanizam javnog školstva krčeći kroz taj otpad put za nadu da stvari mogu biti drugačije i bolje.
O toj knjizi niko za protekla tri mjeseca nije napisao ni retka, iz velike zajednice prosvjetnih radnika, roditelja, univerzitetskih profesora, međunarodnih reformatora i njihovih domaćih podajnika, političara i praktičara sa NGO scene, sindikalista, preduniverzitetskih institutlija. Niko nije našao za shodno da je pomene, pohvali, pokudi, osudi, opovrgne, nagradi...
Ali jedan snimak od nekoliko sekundi, drugog nastavnika iz iste škole, izazvao je ogorčene i strastvene reakcije iste zajednice. Kako to razumjeti?
Trebalo bi biti lako, onome ko pročita Nusretovu knjigu. Tamo je ta zajednica opisana kao zajednica umornih, razočaranih, posustalih, inertnih, deprimiranih, apatičnih gubitnika koji u hladu kompromisa sa vlastitim samopoštovanjem nalaze različite izgovore za predaju.
Kad se pojavi među njima neko gori od njih, to je prilika da sebe vide u boljem svjetlu, da se jave kolegama da su živi i da im je još uvijek stalo do dobrobiti đaka i da nisu odustali od prosvjetiteljskih ideala. Nažalost, borba za njih ne može se dobiti na društvenim mrežama, nego na sjednicama odjeljenskih vijeća, na zborovima zaposlenika, pred sudovima, u štrajkovima zbog ciljeva i metoda, a ne samo zbog uslova rada, odbijanjem poslušnosti poslušnima, nepristajanjem na korupciju, bojkotom loših zakona, nepismenih udžbenika i korumpiranih ministarstava. Solidarnošću oko vrijednosti, a ne u prepotentnom zgražavanju.
Kome god se ovo čini nemogućim, neka pročita knjigu Nusreta Ahmetovića Loš odgoj i nepravedno obrazovanje. Možda se razuvjeri.
