Ponosna je abeceda
jer trideset slova ima,
a na čelu toga reda
slovo A je, znano svima.
Autobus i auto,
to su brza drumska braća,
dok u zraku, pored ptica,
i avion saobraća.
Budućnost je što te čeka,
beskonačno je bez kraja,
bijeli svijet je podaleko,
Bosna- zemlja što nas spaja.
Crvena je boja srca,
cic stolica na biciklu,
a cipela može imat'
ravnu petu ili štiklu.
Čuči čavka na čardaku
i čovjeka čet'ri čeka,
pričica je što se uči
u školi od pamtivjeka.
Ćilim-tepih živih boja,
ćevap-hrana mila djeci,
u ćupu se dukat čuva,
ćuprija je most na rijeci.
Dado dječak zaljubljeni,
djevojčicu Dinu gleda,
dok poljubac moli jedan,
drugarica Dina ne da.
Vreća ide u školu,
a učenik pun je brašna.
Kad se đ sa dž pomiješa,
tu je džumbus-zbrka strašna.
Po ekseru čekić lupa
da se na njeg' slika kači,
a i ona sa ekrana
očima nam puno znači.
Fagot, frula i flauta
duvački su instrumenti,
za muzičku fantaziju
neophodni asistenti.
Glasnik-golub pismonoša
sletio je tu, kod nas,
iz sela u grad je stig'o
i donio nam dobar glas.
Helikopter elisu ima
da se njome brže diže,
u vrtlogu vjetrovitom
horizontu da je bliže.
Eskim ima iglo led'ni,
anorak svoj iglom šije,
a da li i on kad ožedni
iz ibrika vodu pije?
Jabuka i jagodica,
voće zdravo, a i krasno,
uz jaje, za doručak,
jamačno će biti slasno.
Kad je jutros pala kiša
poskočio je kišobran
i iz kuta našeg stana
veselo išetao van.
U proljeće stižu laste
da veselo nebom kruže,
zajedno s leptirićima
da se u tom letu druže.
Ljubav je kad voliš srcem,
ljepota je kad je sklad,
bolestan ljekaru ide,
a poljubac liječi jad.
Mačka uv'jek lovi miša,
dok prašinu metla mete,
a na svijetu najviše
mama voli svoje d'jete!
Na njemu su naočare,
nos i neven pomiriše,
još funkciju jednu ima,
a ta je da dobro diše.
Godovi na panju kažu,
primljeno je to k znanju,
koliko je godina star
i u kakvom je sad stanju.
Ogledalo služi, znamo,
da se s njime lice druži,
a oblačak da se prostre
kad orao nebom kruži.
Pauk vrijedno plete mrežu
da je s plijenom k'o u ringu,
dok kažnjava, za volanom,
na zabranjenom parkingu.
Rijeka modra, modro more,
to je baš prizor lijep,
a u vodi, kad zaroniš,
riba ribi grize rep.
Ima jedna noćna ptica
što se zove mudra sova,
ona danju samo spava,
dok noću huče dva slova.
Šal nas grije oko šije,
Mašu krasi divna šnala,
a u priči miš je slona
prepao, to nije šala.
Da l' od torte il' od čorbe,
pita se naš mali đak,
il' od tega ili torbe
postaje se tako jak?
Usta znaju kad se nešto
slatko ili slano skuha,
dok tišinu ili buku
registruju oba uha.
Bez nje nam života nema,
čista kad je, r'jeku krasi,
pored vatre vatrogascu
voda može žeđ da gasi.
Zec je brza životinja,
opasna je zmija ljuta,
zebra živi u Africi
al' i kod nas, posred puta.
Želja može biti pusta
il' k'o život ispunjena,
važno je vrijedno pažnje
kao što su muž i žena.
Poput đaka u razredu,
poredani svi po jedan,
svaki znak je abecede
kao biser vrijedan.
Svako slovo, od početka,
niti ove pjesme spaja,
opjevavši abecedu
stigli smo do samog kraja.