Mala i velika slova
Ovo je malo slovo a. Ovo je veliko slovo A.
Sve je u prirodi jednom bilo malo, pa je poraslo do velikog.
Samo zločesti ljudi zauvijek ostaju mali.
Sve ostalo ima priliku da postane veliko.
Iako zlo ponekad može da bude veliko, uvijek su mali oni zli ljudi koji ga uvećavaju, a veliki su oni pametni ljudi koji zlo smanjuju svojom dobrotom.
Male i velike životinje
Ovo je mala životinja – mrav.
Ovo je velika životinja – slon.
Mrav, prirodno, nikad ne može postati veliki kao slon, ali može uraditi tako veliku i herojsku stvar da postane važniji od slona.
Nije sve u snazi. U pameti se krije veličina. Um caruje, snaga klade valja.
Zlo je veliko i kad je malo kao mrvica i kad je veliko kao rat.
Mudrost je velika i kad je sitna kao mrav i kad je golema kao slon.
Mala i velika ljudska bića
Ovo je malo ljudsko biće. Ono može biti djevojčica ili dječak.
Ovo je veliko ljudsko biće. Ono može biti žena ili muškarac, ili šta poželi.
Mala ljudska bića zovu se djeca. Velika ljudska bića zovu se odrasli.
Djeca i odrasli kad se umnože u milijardama čine čovječanstvo.
Sretno čovječanstvo ima zdravu i sretnu djecu, pametne odrasle i poštovane starce.
Na ovom našem svijetu niti su sva djeca zdrava i sretna, niti su svi odrasli pametni, niti se svugdje poštuju starci. To jeste malo tužno, ali bi odrasli i starci rekli da je realno – ne može sve biti onako kako mi sanjamo. Uvijek ima nešto loše što vreba, ali isto tako uvijek ima neko dobro koje nas čeka.
Dobro uvijek može biti bolje ako se potrudimo.
Male i velike stvari
Ovo je olovka. Olovka je mala stvar.
Ovo je lokomotiva. Lokomotiva je velika stvar.
Velike stvari zavise od malih stvari.
Ako mala olovka pogriješi i ne nacrta lokomotivu sa svim njenim dijelovima, onda lokomotiva ne može raditi.
Šta to znači?
To znači:
ako mali ne rade dobro, ni veliki neće raditi dobro.
Ako malima nije dobro, ne može biti dobro ni velikima.
Ako je dobro i velikim i malim u kući, to se zove sreća.
Ako je dobro i velikim i malim u državi, to se zove blagostanje.
Priroda i društvo
Priroda nije ni velika ni mala. Priroda je prirodna pa se ne mjeri našim mjerilima.
Priroda je stvorila nas i našu okolinu. Priroda je majka i mojoj i tvojoj majci. Priroda je svima nama majka.
U prirodi ne postoje velike i male stvari. U prirodi postoje samo prirodne stvari i sve su jednako važne. U prirodi su jednako važni i mrav i slon, i kap i ocean, i sjeme i baobab.
U prirodi postoji određeni lanac ishrane, na koji mi ne možemo uticati jer ga je odredila viša sila. Tu višu silu ne možemo baš razumjeti dok smo mali, pa ni kad porastemo, ali u nju neko na svoj način vjeruje ili ne vjeruje jer je to privatna stvar svakoga od nas.
Za razliku od prirode, jedno društvo sačinjavaju ljudska bića i njihovi međusobni odnosi. U društvu oni kojih ima više treba brinu o onim kojih ima manje i jači treba da štiti slabijeg. Kad jači štiti slabijeg, iskreno i bez interesa, to se zove međusobna saradnja, ili još bolje – prijateljstvo. Kad u društvu jači štiti slabijeg zbog nekakvog interesa, to se zove politika.
Selo i grad
Ako si mali u duši i zao, onda ljude dijeliš na građane i seljake. Ako si dobar i pametan, onda ljude dijeliš na dobre i zle. Svi su ljudi rođeni jednaki, samo nisu jednako odgojeni, pa zbog nedostatka dobrog odgoja postanu zli. Teorija kaže da seljak živi na selu, a građanin živi u gradu. Seljaku je smiješno kako se građani ponašaju, a građaninu je smiješno šta i kako rade seljaci. Često se desi da se neki građanin samo pretvara da je građanin, pa uvodi neka svoja pravila u život u gradu – e, takve ne zovemo seljacima nego seljačinama. Seljak je dobro i zdravo biti, a biti seljačina nikako nije u redu.
Dan i noć
Ponekad više volimo dan, a ponekad noć.
Dan dolazi sporije kad jedva čekamo da se probudimo pa da idemo na more, na planinu, u posjetu nekom dragom u drugom gradu ili na selu. A brzo dođe kad sanjamo neki divan san i baš poželimo da se još ne probudimo, ali moramo u školu ili negdje gdje je možda zanimljivo ali nije kao u snovima.
Noć pada polako, da se naviknemo na mrak. Noć je pažljiva, pa prvo malo zamrači pojave i kuće, onda se smrači malo jače kao da nas grli, a kad padne gusti mrak mi smo već okupani, popili smo mlijeko i spremni smo da zaronimo u san.
Noć i dan mogu se nacrtati kao crno i bijelo, ali kad malo bolje razmislimo, nije to tako jasno crno i jasno bijelo. Kao što ni jedna stvar na svijetu nije samo ovakva ili samo onakva – sve treba da sagledamo iz raznih uglova i obojimo raznim nijansama. Zato je život tako zanimljiv!
Glup i pametan
Glup je onaj koji misli da zna ono što ne zna. Pametan je onaj koji zna kad nešto ne zna i o tome barem šuti. Glup navaljuje da mu vjeruješ, a pametan navaljuje da ti sve saznaš sam da te neko ne bi prevario. Nije greška i nije sramota ako nešto ne znaš, jer uvijek postoji način da saznaš to što ne znaš. Glup misli da on sve zna unaprijed i da mu ne trebaju ni knjige ni obrazovanje. Pametan čovjek ne mora imati obrazovanje niti mora čitati knjige, ali on ima soli u glavi i pametno srce koje uvijek hoće da zna više od onog što zna, koje hoće ono što dobro zna da pokloni ljudima oko sebe kako bismo svi skupa bili bolji i pametniji. Pametan čovjek može da nešto ne zna, ali ne može nikad ispasti glup iako ponekad pomisli kako je ispao glup – a glup čovjek u svako doba misli da je jako pametan.