Napolju dva se psića,
rumenih obraza kao iz crtića,
radosno igraju.
Našli su jednu staru kesu
pa je vuku, pa se tuku
šarenim repovima po glavama.
A onda je došla stara vrana,
otmjena, prsata znanja,
i stala da priča,
sve mjerkajuć, onako,
kroz o lancu zamagljen monokl,
prvo jednog
pa drugog psića:
Znate li vi, maleni,
da opasno je igrati se
blizu ceste?
priupita i rukama značajno zategnu
rubove svoje crne veste.
A psići se pogledaše,
ne ispuštajuć iz usta harmoniku kesu,
i pomisliše istodobno
Vidi ovog utegnutog blesu.
Pa nastaviše uz osmjeh sunca
da skaču od veselja u nebo cijelo,
znajuć da najbolje jeste
kad igrat se
smije smjelo.
A vrana ko vrana,
ozbiljna u svom crnom odijelu,
odleti da ofarba perušku bijelu.
U crno.