Ja sam crni gavran, gradska ptica
svima poznat iz priča i pjesmica.
Nije tajna da ja patim od davnina -
podnosim da sam glup i lijenština.
Zbog nespretnih pisaca trpim mnogo.
Te ih u ovaj čas sve lijepo molim
da prestanu u svijet slati lošu sliku
o mom rodu i našem predstavniku.
Pravilo nek se donese i isprave štete!
Svima neka bude isto, bez ikakve štele!
U basnama mnogim optužbe su teške,
dosta više, želim biti junak bez greške!
Nek se pišu nova djela i pjesme o meni.
Živio je jedan gavran, nije crn nego bijeli.
Davao je a ne krao, po tome se poznavao.
Volio je čitav svijet, mislio je da je lijep.
Vjerujem u dobre pisce i u riječi fine,
stručno će pokazati sve moje manire.
Promijeniće ljudi stav; ja nisam kriv,
nije ko što piše, pola toga nek se briše!
Oprostite gavranovoj lozi, i mi smo živi.
Želimo da mijenjamo ono što nas tišti.
Ljudi i mi smo jako slični, neki polete pa
naglo padnu, a krivicu traže u gavranu.