Pitao sam rodih se kako?
Mama i babo rekoše naopako.
I bi mi uvijek veliko čudo
Što naopako, heravo, hudo?
Pričaju mi da živahan bijah
Viceve prič'o sve nasmijavah.
U školu htio ranije ići
Ulicom svoje drugare stići.
Na ulici mi prepreka trista
Pločica, stepenica i biciklista.
Al dobro pamtim utaban put
Do škole svoje svaki kut.
I maštao sam ko dijete malo
Sve šta je u moju glavu stalo.
Petice redo uzoran bio
Vesel i nasmijan veoma čio.
Voljeli me svi nastavnici
Posebno oni ćaknuti pisci.
Pjesničke sekcije bio sam član
Pjesmice piso danom za dan.
Za brojeve, fiziku i hemiju nisam
Talenat bio, al bijah prisan.
Pa sam sve redom u stihove klepo
Veoma čitko i veoma lijepo.
Mama se pita šta će bit' dijete
Kada odraste do tridesete?
No nikad se nisam plaho brin'o
Čito sam knjige lagahno, fino.
Sve pisce naše poštovah zbilja
I gledah ih uvijek ja od milja.
Sve što mi stiže od njih pod ruke
Pročitah odmah bez pola muke.
Bekrića, Ćopića i Šukriju Pandžu
Sve stavih u svoju malehnu kandžu.
Noći su proticale moje uz knjige
Kako stih sklepat – eto mi brige.
Uz čaj i malo vatre kamina
List'o sam knjige sva djela fina.
Rast'o uz knjigu pamtim te dane
Jedva sam čeko da novi dan svane.
Svaku lektiru detaljno čit'o
O svakom liku učitelje pit'o.
A ko je div iz Liliputa?
I što je u njega staza žuta?
Zašto je bašta sljezove boje?
I zašto vatre na rijeci stoje?
Neke mi stvari tad nisu jasne
No čit'o sam ja i svakakve basne.
O lavu, medi, lisici i vuku
Gledo crvenkapu i baku kako se tuku.
No gle narastoh, pravi momčić
Treb'o u srednju školu ić'.
I postaviše pred mene dilemu
Sjećam se imadoh veliku tremu.
Šta ćeš sine kad porasteš biti?
Čime ćeš se u životu baviti?
Mama željela da za doktora učim
No meni se ne hjede za doktora ići.
Babo se pito šta ću ja biti
Kakvom diplomom ću se okititi.
No nimalo nisam sumnjo nikada
U meni uvijek rasla je nada.
Baš tada slučajno čitah sonete
I poželih biti k'o pjesnik Gete.
I odluka konačna tada je pala
To svaka ptica na grani je znala.
Od ovog malehnog sitnog djeteta
Rodit će se vel'ki poeta.