Životinja puna je šuma,
tu su zeka, lav, vuk i lija.
Proljeće je upravo stiglo i sve klija,
pa je šuma veselja puna.
Zeka se raduje i trči,
cijela šuma od veselja u zbrci,
lija mudro sve prati i gleda,
svom ulovu nikom prići ne da.
Vuk sve to ljutito gleda,
pa pored mede sjeda.
Svi se vuka plaše, osim mede, njegovog najboljeg druga,
pa čak i društvo što se vraća s juga.
Veselo društvo ponosno ide,
žele da svi njihovu radost vide.
Vjeverica, vrana i jež se s putovanja vraćaju,
svima se sa osmijehom obraćaju.
Oni kofere i poklone nose,
vrana nije više htjela gledati prijatelje bose,
pa cipele svima kupi
i tad svu raju skupi.
Pruža poklone, a vuku srce smekša,
shvati da je njegova ljutnja bila greška.
Svi se grle, raduju i ljube,
opet se svi druže.
Lija više smrknuta nije,
vuk više mržnju ne sije,
medo nove cipele proba
i svi se raduju, jer je stiglo najljepše godišnje doba.
