I dok plačeš, liješ suze
Dok patiš, kad bol sve preuzme.
I kad trpiš, crpiš snagu,
Vidiš nadu, bar u nekom tragu.
Jer, samo si čovjek.
I kad se smiješ, suze kriješ
Kuneš se u vjeru, u prsa se biješ.
Kad promijeni se sve u trenu,
I dani na bolje krenu.
I tada, samo si čovjek.
I kad druge s visoka gledaš,
Drugome da iskusi sreću-ne daš.
Ni za kog' kad nemaš osjaćaja,
Misliš – trebaju te gledat kao kralja.
A samo si čovjek.
Kad te drugi ponize, povrijede zauvijek,
I onda kad te do neba uzvisiše.
Sjeti se – samo si čovjek.
Ni manje. Ni više.