Odjeci podsmijeha
rasprskavali su se
i padali kao konfeti
po njenom mršavom tijelu
dok je u okraćaloj odjeći
ulazila u učionicu
prepunu novih školskih drugova.
Nasmijanog lica
i uzdignute glave
prolazila je kroz redove
sa sjajem u očima
kao da su zvijezde zastale
da joj uljepšaju dan.
Sjela je u zadnju klupu,
sama,
i pogledala me blago
dok joj je ruka u zgrčenoj slici
krila se u bunilu.
Svi moji omiljeni citati
razbježali su se
pred krivudavim slovima svakodnevnice.
Okretanja i gurkanja
oslikala su se na tragu
njene biografije
koju je punio bol.
Otac pijanica,
bivši profesor,
besparica.
Nijemo je nebo
u njenim pjesmama,
vapajima.
Rasute ideale
između dvije rastavljene tačke u površini učionice,
između dvije duše,
skupljala sam po talasima vazduha
žureći preko jaza daljine.
Svakim korakom sam bila sigurnija
da je njen sjaj u očima
potekao od suza.