Gleda u vulkan.
On otapa led u prstima.
Više ih nema, mnogo je tužan.
Sjedi na svojim kostima.
Čime zadaću da mi gleda?
Mama je upisala: „Ja sam kuća!“
A k'o da i Vas žulj ujeda?
A tamo, u mašti, na mašti je odjeća!
Jezik moj nije moga učitelja,
Moju šutnju on bi za prijatelja!