Napisala sam pismo roditeljima svojih đaka da im se zahvalim za pomoć u vrijeme pandemije. Nekako roditelje stalno zaboravljamo, a moje mišljenje je da su oni dali velik doprinos odvijanju nastave u vanrednim uslovima i da zaslužuju pohvale, te da bismo im to trebali reći.
Svaka porodica želi da njeno dijete bude sretno i uspješno. Polaskom djeteta u školu roditelji postaju dio obrazovnog programa. Tada je neophodno ostvariti istinsku saradnju roditelja i nastavnika. Ako nastavnice žele podstaći roditelje na uspješno učestvovanje – trebaju pokrenuti inicijativu za ostvarivanje aktivne, lične, stalne, fleksibilne i pozitivne komunikacije. Takva saradnja dovodi do toga da dijete napreduje i kao ličnost i kao učenik/učenica. Ona pomaže nastavniku da ostvari cilj individualizovane nastave. Roditelji preispituju svoja shvatanja roditeljske uloge i viđenje onoga što njihova djeca doživljavaju, i cjelokupnom iskustvu u školi prilaze na jedan nov način, s više interesovanja.
Vrijeme pandemije otkrilo je i kvalitetu saradnje porodice i škole. Saradnja zasnovana na partnerskom odnosu olakšala je prevazilaženje svih prepreka na koje smo nailazili. Roditelji mojih učenica i učenika nisu direktno sudjelovali u nastavi, ali su aktivno pomagali samom procesu. Pokazali su da se na njih uvijek mogu osloniti. Meni to mnogo znači i zbog toga sam im se zahvalila.
Poštovani i dragi roditelji,
Danas smo završili nastavu u ovoj školskoj godini i osjećam potrebu da vam uputim riječi zahvalnosti za sve što ste učinili u vrijeme pandemije. Iza nas su tri mjeseca neprirodnog stanja i velikog izazova koji je pokazao koliko je važno partnerstvo roditelja i škole. Bez vas ova konsultativna nastava ne bi uspjela. Obezbijedili ste djeci neophodna tehnička sredstva, a znam da vam nije bilo lako. Borili ste se sa egzistencijalnim problemima, izolacijom i strahom koji se uvukao u naše društvo. Ipak, smogli ste snage da pratite rad djece.
Drago mi je što nije bilo potrebe da pomažete u savladavanju nastavnih sadržaja jer su ovi naši mališani dovoljno samostalni i uporni. Dopustili ste im da se bore sa zadacima, da se za pomoć obraćaju meni i tako su napredovali. No, vi ste bili moji najbolji asistenti.
Svaki put kad ste pregledali šta je urađeno taj dan, slali ste poruku da je učenje važno i motivisali djecu. Vaša pohvala im je jačala samopouzdanje i davala osjećaj važnosti.
Iskoristili ste priliku da posmatrate kako naš razred funkcioniše i koliko su nam djeca dobra i snalažljiva. Uspjeli smo sačuvati oduševljenje pri otkrivanju nečeg novog i jedva čekam sljedeću školsku godinu da otkrijemo šta to oni još mogu i žele. Prepustili ste se dječijoj razigranosti i plesali s njima, te tako sačuvali njihov mir. Zajedno smo se smijali dječijim nestašlucima, radovali uspjesima i divili prvim video radovima. Nijednog trenutka nismo razmišljali o ocjenama, svjesni da one ne mjere znanje. Zbog svega toga sam neizmjerno sretna.
Hvala vam za svaki petak kad smo razmjenjivali ideje i sugestije. One su mi bile putokaz za novu radnu sedmicu. Drag mi je bio svaki vaš poziv i poruka kojom ste mi ukazivali na teškoće ili oduševljenje radom djece.
Hvala vam i na podršci koju ste mi često pružali kao da ste znali da mi je potrebna.
Nećemo moći obilježiti kraj školske godine onako svečano kao što smo dosad radili, ali se radujem susretu u školi. Naša saradnja je uvijek bila partnerska i nadam se da će takva i ostati jer je to u interesu naše djece. Veliko hvala na ukazanom povjerenju.
