Čas štednje i patriotizma

Nenad Veličković

03.02.2016
ap_56b1cd180d558.jpg
Nenad Veličković
Komentar

Čas štednje i patriotizma

Podrška odluci kantonalnog ministarstva obrazovanja da zabrani đačke ekskurzije izvan Bosne i Hercegovine

Među nekoliko razloga koji su doveli do ove odluke, u javnosti su najčešće pominjana dva: ekonomski i patriotski. Prvi je isticao nižu cijenu, a time i manji finansijski teret za roditelje, drugi priliku da djeca upoznaju kulturne znamenitosti vlastite zemlje. Naprimjer, umjesto da se fotografišu ispod Julijinog balkona u Veroni, mogu se slikati na Kamenim svatovima u Maculjama.

Ali slijedeći logiku štednje ali ne nauštrb jačanja ljubavi prema domovini, mogle bi sarajevske osnovne škole sve te ciljeve postići ekskurzijom u zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Zamislimo grupu najstarijih osnovaca okupljenu oko novog predsjedničkog audija Dragana Čovića, plaćenog 200.000 KM. Svako dijete i bez turističkog vodiča shvatiće zašto se isplati voljeti svoj narod, zašto je demokratija dobra i zašto je Papa ispao glup kad se u grad s aerodroma dovezao u ford fokusu.

Tim bi se zaključkom mogla otvoriti cijela lepeza mogućnosti za korelacije. (Ovdje između vjeronauke, matematike i istorije...) Iz fizike bi đaci mogli preračunavati konjske snage u njutne, iz biologije bi odgonetali čijom su kožom presvučena sjedišta, iz geografije koliko košta sistem za navigaciju...

Ali da bi se djeca upoznala s najvažnijom zgradom svoje države nije dovoljan jedan čas na parkiralištu. Djecu bi trebalo uvesti unutra, pokazati im kancelarije, hodnike, lustere, gelendere, namještaj, tepihe, i na kraju, kao vrhunac obilaska, idejno rješenje budućeg predsjedničkog toaleta, sa tri različita pišoara. (Vidi fotografiju.)

Zaista, nema boljeg mjesta da se razumije euroskepticizam kantonalnog ministarstva od ove prostorije, male za tri čovjeka, ali ogromne za Bosnu i Hercegovinu. Čiji je čiji, pitaće djeca, tačno primjećujući da niti jedna od tri zijevalice nije označena odgovarajućim stranačkim, vjerskim ili etničkim simbolima. A zašto nije, to će djeca pogoditi sama – zato, logično, što bi onda svi koristili tuđu keramiku. Zijevalice nisu označene, ukratko, zato što su postavljene na različite visine, prema formuli h/2-x, gdje je h visina vrlog pišca nekog (Korelacija s časom književnosti!) a x dužina mlaznice.

Gipsane odlivke tih mlaznica đaci će moći kupiti u suvenirnici na izlazu iz zgrade, uvjereni da kupuju simbol budućnosti svoje domovine, s istim onim patriotskim žarom s kojom su njihovi djedovi i bake kupovali gipsane glavice Josipa Broza u Jajcu.

Tim bi suvenirima mogli mahati i kantonalnom ministru obrazovanja, ako se pojavi na prozoru susjedne zgrade, sretan što su ciljevi ekskurzije u potpunosti ostvareni. Zaista, zašto ići u Veneciju da bi se vidjelo kako tone jedan grad, kad se može za mnogo manje para ostati u Sarajevu i gledati kako tone cijela jedna država?

 

Najnovije

 
Razglednica iz Dismalanda
Dragana Smart
29.12.2025
Stvaralački otpor
Mervan Miraščija
28.10.2025
Camp Nou nauke
Jelena Kalinić
16.06.2025
Ishodi učenja u zahodu mature
Namir Ibrahimović
10.06.2025
Kraj školske godine, fotofiniš
Anes Osmić
04.06.2025
Reformar’s Coming
Nenad Veličković
29.10.2024
Cuke i djeca
Školegijum redakcija
06.12.2023
Francuski i može i ne može, ali turski može svakako
Smiljana Vovna
30.11.2023