Društvo kojem likovno (ne) treba

Lejla Reko Šarčević

26.11.2015 · 3 min čitanja
Izložba slika Centra „Vladimir Nazor“

Društvo kojem likovno (ne) treba

Kad likovno neobrazovanje dočeka na kafi...

Ako ste sinoć svratili u Galeriju Boris Smoje da se odmorite ili ugrijete, tome su mogle doprinijeti slike postavljene na bočnom zidu kafea minijaturnog interijera.

Jedna slika mi se nameće u fokus – osoba bez lica, plava kratka kosa leluja kao u vodi - apsolutno slobodno i beskrajno ograničeno zbog potrebe za vazduhom. Sjećam se vijesti koju su sam negdje pročitala o rekordu u ronjenju na dah, iznosio je oko 22 minute. Je li toliko trajanje slobode tijela u prostoru i slobode ušiju da ne slušaju ništa? Pozadina je ljubičasta a iz ono malo preostalog znanja sa časova likovnog sada izvlačim nekoliko značenja te boje – ambicioznost, neovisnost, kreativnost i pretpostavku da ova nijansa ljubičaste boje budi tamna sjećanja. Buljim u sliku, naprežem i oči i moždane vijuge; prvo ne daje rezultate zbog dioptrije, drugo jer smo na časovima likovnog odmarali od drugih, važnih predmeta. Možda bih mogla saznati nešto o sebi kad bih imala dovoljno znanja da protumačim zašto me se ova slika dojmila više od drugih, ali nemam i osjećam se frustrirano. Možda bih željela upoznati osobu koja je naslikala čovjeka bez lica... Obećavam sebi da ću naučiti bar osnovne stvari o likovnom obrazovanju, a imala sam taj predmet devet godina. Došlo vrijeme da sama sebi spremam popravni rok.

Međutim, čak i da ste likovni laik znat ćete prepoznati kako je zid boje nikotina razbila uokvirena raznobojnost, a ako se još malo raspitate i odete na internet saznat ćete da gledate izložbu radova polaznika sekcije JU Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Vladimir Nazor nastalu u marble tehnici, a to znači da se bojama sa uljnom bazom slika po vodenoj površini sa koje se uzima otisak na masnom papiru. Saznat ćete i da su slike nastale u okviru jedne od četiri sekcije koje imaju za cilj osposobljavanje polaznika i polaznica za njihovo osamostaljivanje.

Centar Vladimir Nazor je javna ustanova za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju djece i omladine sa poteškoćama u razvoju. Centar organizuje devetogodišnje osnovno obrazovanje, produženi boravak, logopedske i fizikalne stručne tretmane a u sklopu njega postoji i odjel za opservaciju i dijagnostiku djece sa poteškoćama u razvoju za školski i predškolski uzrast. 

Hoćete li se ovdje sjetiti koliko se malo pažnje i vrijednosti pridaje likovnom obrazovanju u klasičnom školovanju? Kako to da je ista sposobnost i umijeće – slikanje – jednima samo alat za postizanje većeg prosjeka ocjena a drugima put do samostalnog života?

Izložbu slika možete pogledati do 28. ovog mjeseca.

Foto: Almir K.

Razmislite i o ovome:

Likovna kultura pored napuštenih puteva,

Likovno koje potiče kreativnost.

📬 Ostanite informisani

Prijavite se na Školegijum newsletter i ne propustite nijednu vijest.

Lejla Reko Šarčević

26.11.2015 · 3 min čitanja

Najnovije

 
Razglednica iz Dismalanda
Dragana Smart
29.12.2025
Stvaralački otpor
Mervan Miraščija
28.10.2025
Camp Nou nauke
Jelena Kalinić
16.06.2025
Ishodi učenja u zahodu mature
Namir Ibrahimović
10.06.2025
Kraj školske godine, fotofiniš
Anes Osmić
04.06.2025
Reformar’s Coming
Nenad Veličković
29.10.2024
Cuke i djeca
Školegijum redakcija
06.12.2023
Francuski i može i ne može, ali turski može svakako
Smiljana Vovna
30.11.2023