Libropstipatio academica

Školegijum redakcija

12.01.2012
ap_4f0e9d34735f3.jpg
Hronična bolest (visoko)školskog bibliotekarstva

Libropstipatio academica

Ključne riječi: bibliotečka opstipacija, povrat otuđene imovine, bibliotekarov nemoćni gnjev, anksioznost...

Sažetak

U ovom krajnje promućurnom radu iz kliničkog bibliotekarstva autor donosi opis i etiologiju ove vrlo raširene bolesti. Libropstipatio academica ili pretjerano zadržavanje knjiga od strane nastavnika i studenata sa vrlo malim pražnjenjem privatne biblioteke prema visokoškolskoj biblioteci (prosto rečeno: vraćanje na vrijeme posuđenih primjeraka) su razmotreni, detaljno opisani, a preporučena je i terapija.

Ključne riječi: opstipacija, bibliotečka opstipacija, povrat otuđene imovine, bibliotekarov nemoćni gnjev, anksioznost, tvrdoglavost, bonton, lijepo ponašanje

Uvodna razmatranja

Libropstipatio academica ili akademska knjigoopstipacija je otežano pražnjenje privatne biblioteke nastavnika i studenata, sačinjene mahom od posuđenih knjiga iz visokoškolske biblioteke. Ovaj sindrom je u kliničkom bibliotekarstvu nedovoljno ispitan, jer se sve do sada smatrao tabu temom. Fenomen je sveprisutan, o njemu se tiho govori , a glasno u prostorijama u kojima se nalaze samo bibliotekari. Govor zamire kada se pojavi nastavnik. Tada se dešava Dr Džekil/Mr Hajd sindrom (engl. Dr. Jekyll and Mr. Hyde; srp. J... lud zbunjenog) te se bibliotekar pretvara u servilnog, nasmijanog i veselog poslužitelja sa krilaticom „ma samo uzmite, vratićete, jel da?“. Ovdje potpuno ostaje nejasno zašto bibliotekar izgovara tu rečenicu kada je potpuno svjestan (i na kognitivnom i na emotivnom i na socijalnom nivou) da taj netom posuđeni primjerak nikada neće biti vraćen. Zapravo, tu nastaje spona između materijalno odgovornog bibliotekarstva i bibliopsihologije. No, da bismo u potpunosti mogli rastumačiti ovo patološko stanje, moramo krenuti od etiologije bolesti.

Istorija bolesti

Libropstipatio academica je bolest koja se u Evropi počela javljati sa pojavom biblioteka sa otvorenim pristupom građi. Bolest je skoro bila nepoznata u srednjem vijeku (u tzv. samostanskim bibliotekama) jer su knjige bile vezane lancima za police. Tu je i Vatikan odigrao ključnu prevenciju ove bolesti izdavanjem lijeka koji se zvao Index Librorum Prohibitorum (popis zabranjenih knjiga). Kad knjige nema - nema se šta ni zdipit' iz biblioteke bio je moto tadašnjih bibliothecariusa. Otvaranjem javnih biblioteka i labavljenjem vatikanskog indeksa, knjigoopstipcijska bolest se počela širiti kao kuga. Od ove opake bolesti stradalo je jako puno biblioteka, koje se nikada nisu oporavile. U novije vrijeme (Sozialismus und Postsozialsimus Daytonius) ovaj sindrom je u uskoj vezi sa još jednom opakom bolešću, a to je Egomania universitas studiorum ili stvaranje paralelnih svjetova, gdje korisnici otuđe toliki broj knjiga iz biblioteke da su skoro pa spremni otvoriti privatnu javnu biblioteku. U našem dijelu Evrope registrovani su slučajevi gdje pojedini korisnici imaju na zaduženju po tri-četiri hiljade knjiga na reversima, koje nisu spremni vratiti ni nakon odlaska u penziju ili nakon smrti (detaljnije vidi u: S.Madacki: Zagrobni život i biblioteke, Matica bibliotečka, 1959; S.Madacki: Oziris, knjige mrtvih i scene iz svakodnevnog bibliotečkog života u grobnicama Starog i Srednjeg carstva, Institut za biblioegiptologiju, 1972.).

Terapija

Terapija je vrlo teška, a odluku za provođenje terapijskih postupaka bibliotekari vrlo rijetko, skoro nikada, ne donose. Iako je bolest vrlo izlječiva i u teoriji nisu identificirane zapreke za uspješno ozdravljenje, bibliotekari su prestrašeni iniciranjem procedure zbog straha od odmazde i gnjeva oboljelog (nuspojave). Naime, terapija zakonom pretpostavlja slanje opomene nemarnom korisniku (prve, druge i treće) i uspjeh u pročepljenju. No, u praksi se dešava da nakon prijema opomenicina oboljeli zgužva i podere datu terapiju, te razvija agresivno ponašanje i prijeti bibliotekaru otkazom iz službe (najdrastičnija nuspojava), ili ide u drugu krajnost – ignorisanje i melanholiju sa ponekim zluradim osmjehom. Na Balkanu uspješni rezultati terapije nisu registrirani.

Povrat zadužene građe (pražnjenje privatne biblioteke) se i u kulturnom smislu smatra budalaštinom, odnosno to je jedini slučaj otuđenja državne imovine koji se ne smatra krađom. Zanimljivo...

Najnovije

 
Razglednica iz Dismalanda
Dragana Smart
29.12.2025
Stvaralački otpor
Mervan Miraščija
28.10.2025
Camp Nou nauke
Jelena Kalinić
16.06.2025
Ishodi učenja u zahodu mature
Namir Ibrahimović
10.06.2025
Kraj školske godine, fotofiniš
Anes Osmić
04.06.2025
Reformar’s Coming
Nenad Veličković
29.10.2024
Cuke i djeca
Školegijum redakcija
06.12.2023
Francuski i može i ne može, ali turski može svakako
Smiljana Vovna
30.11.2023