U proteklih osam dana komentarisali smo neke od hajlajta tematske sjednice Skupštine Kantona Sarajevo posvećene obrazovanju. To smo činili s namjerom da pokažemo kako se ono što se događa u skupštinskoj sali tiče svih nas i kako svako od nas ima pravo od ljudi za koje je glasao očekivati da se ponaša i radi u skladu s interesima građana kao građana, a ne kao članova ili simpatizera stranaka, ili kao pripadnika ove ili one etničke skupine, ili kao poslodavaca koji bi da se nakače na budžetsku sisu.
Tematska sjednica je pokazala zašto se obrazovanje treba mijenjati i šta u njemu treba mijenjati. Ako se njegovi ishodi definišu kao popis ljudskih kvaliteta i vrlina koje se mogu unaprijediti odgojem i obrazovanjem, poput sposobnosti za nezavisno, objektivno i kritičko mišljenje utemeljeno u poštovanju logike i činjenica, u osobi hrabroj da svoje stavove artikuliše jasno, i pri tome kreativno i zanimljivo, onda su zastupnici koji mucaju, lažu, prtljaju i gutaju ne slova nego cijele dijelove rečenica, ako ne čitaju s ceduljica pripremljene iskaze, ili alogično zaključuju i ne razlikuju izmišljotine od činjenica, najbolji dokaz zašto je dosadašnja škola loša i od kakvih je bolesti treba liječiti.
U nastavku, koji se ovdje otvara kao mogućnost, čitaoci, ali i zastupnici!, i zastupnici!, mogu na stranici Školegijuma komentarisati i druge teme pomenute na sjednici. Evo nekoliko prijedloga: da li treba podržati ministricu u nastojanju da kao termin vrati u opticaj sintagmu djeca s invaliditetom? U čijoj nadležnosti, ako ne ministarstva obrazovanja, treba da budu autoškole? Treba li “uzakoniti“ zanimanje “tete čuvalice“, i tražiti da posao čuvanja djece po kućama smiju raditi samo kompetentne osobe, registrovane u sistemu? Kako rad Sindikata učiniti transparentnim i slobodnim od stranačkih interesa? Itd.
