Engleski jezik kao prvi strani jezik obavezni je predmet u osnovnim školama u Federaciji BiH od trećeg do devetog razreda. Spisak udžbenika za ovaj predmet koji je odobrilo Federalno ministarstvo šarenolik je i dovodi same nastavnike pred mnoge dileme prilikom izbora.
Kontinuitet na preskok
Ukoliko se neki predmet izučava od trećeg do devetog razreda osnovne škole, bilo bi logično da u tom nizu postoji određeni kontinuitet kako bi učenici planski usvajali znanje od onog jednostavnijeg do nešto zahtjevnijeg. Zato postoji Nastavni plan i program. Ali i izdavači imaju slobodu da propisane sadržaje iz Nastavnog plana i programa u svojim udžbenicima obrade na svoj način. Nastavnici imaju problem kad nakon korištenja udžbenika jednog izdavača, u narednoj godini moraju raditi po udžbeniku nekog drugog, koji je svoje udžbenike koncipirao na drugačiji način. Pa naredne godine, opet isto. Niti jedan izdavač nema odobrene udžbenike za engleski jezik od trećeg do devetog razreda osnovne škole. Sarajevo Publishing ima odobrene udžbenike od trećeg do osmog razreda, Buybook ima odobrene udžbenike za treći, peti, šesti, sedmi, osmi i deveti razred, dok Šahinšpašić ima odobrene udžbenike za treći, peti, šesti, sedmi i osmi razred. Ako su odobrenje dobili Buybookovi udžbenici English Adventure 1 i 3, šta je to nedostajalo udžbeniku English Adventure 2, koji odobrenje nije dobio? Slično je i sa izdavačem Cambridge Centar iz Banja Luke, čiji udžbenik Join In 2 je odobren, a Join In 1 nije. I koliko nastavnika će učenicima četvrtog razreda preporučiti udžbenik Reach for the Stars, izdavača Nam/Vrijeme, koji ima udžbenik samo za ovaj razred? Izbor udžbenika za deveti razred nastavnicima je olakšalo nadležno ministarstvo, koje je Buybookovo izdanje odredilo kao najbolje, mada ostaje pitanje šta sa nastavnicima i djecom, koji su sve do devetog razreda radili po udžbenicima drugih izdavača.
Teorija u praksi
Pored dilema oko izbora udžbenika, nastavnici engleskog jezika ponekad se nađu u gotovo apsurdnim situacijama. Tako su u nekim školama u Federaciji BiH, koje imaju nacionalnu grupu predmeta po srpskom Nastavnom planu i programu, nastavnici bili dovedeni u situaciju da na časovima engleskog jezika djecu uče latinična slova, jer u nastavi maternjeg jezika još nisu savladali taj sadržaj. Ima još slučajeva u kojima se nastava stranog i maternjeg jezika ne prate, pa je u Nastavnom planu i programu i stavljena napomena nastavnicima engleskog jezika da „ne prihvataju kruto uputstva data u programu, udžbenicima i priručnicima, nego da kreativno i fleksibilno kreiraju svoj rad u okvirima zacrtanog, ali primjereno uvjetima u kojima rade“. Zato je, naravno, potrebno „koristiti što raznovrsnije nastavne metode i oblike rada. primjenjivati frontalni i individualni pristup, kao i rad u manjim i većim grupama i rad u parovima, role playing, drama-playing, igranje po ulogama, pjevanje horsko i pojedinačno, pantomima, pogađanje, maskiranje, pretending, igre riječima, rješavanje jezičke zagonetke i križaljke, igre pogađanja...“ Ali to već zahtjeva ozbiljnu posvećenost poslu i značajan odmak od tradicionalne tehnike učenja stranih jezika po kojoj najbolju ocjenu dobija učenik koji izdeklamuje definiciju „da se Present Continuous Tense tvori od prezenta glagola "to be" i prezent participa glavnog glagola“ , ma kako to djetetu bilo nerazumljivo i na maternjem jeziku.
