U članku koji govori o razlozima za otvaranje ovakvog centra objašnjava se kako djeca kojima je dijagnosticiran ovaj poremećaj mogu imati potrebu da izbjegavaju određeni stimulans (kao što je, recimo, zvuk) i zahtijevaju veću izloženost drugačijem stimulansu (primjer koji nam daje jeste da je čulo okusa kod neke djece premalo stimulirano i u tom slučaju imaju potrebu da stalno traže nove i jače okuse). Igračke mogu igrati veliku ulogu da smire i zadovolje ovakve potrebe, posebice kada je dijete u stanju da isproba i igra se sa igračkama prije nego što ih roditelji kupe.
U centru koji vodi, uz podršku organizacije CARE, nude se individualni i grupni časovi u kojima djeca imaju priliku komunicirati, raditi na kognitivnim, socijalnim i motoričkim vještinama, tako što se igraju i isprobaju igračke koje se nude u prodavnici. Želimo isprobati sve igračke prije nego što ih stavimo u prodaju. Ne prodajemo ništa što ne bismo i sami koristili ovdje, kaže ona.
Jedini problem je što je broj ovakvih prodavnica jako mali i porodice moraju dolaziti iz svih krajeva zemlje kako bi došle do igračaka.
Tekst izvornika možete pročitati ovdje.
Prevela: Merima Dervišić
