Teška vremena ne stvaraju heroje, već se tokom teških vremena otkrije heroj u svakome od nas (Bob Riley).
U toku deset dana, koliko je akcija studenata Filozofskog trajala, pošiljke (ukupno 60 tona), u vidu lijekova, prehrambenih, higijenskih, sanitarnih i drugih sredstava, sa Filozofskog fakulteta prema ugroženim područjima poslane su u osam kamiona, trinaest kombija i jedanaest automobila. Na taj način uspjeli smo pomoći građanima Maglaja, Doboja, Pridjela, Gornje i Donje Paklenice, Žepča, Željeznog Polja, Zavidovića, Bistrice i Starina kod Nemile, Zenice, Bosanskog Šamca, Odžaka, Šekovića, Bijeljine, Olova, Vareša, Semizovca i Vlakova.
U prikupljanju humanitarne pomoći na Filozofskom fakultetu učestvovalo je preko šezdeset studenata i studentica volontera, uz podršku profesora i Fakulteta. Pri tome STAFF treba čitati kao petero studenata koji su neiscrpno i neprekidno radili deset dana koliko je akcija trajala, a ne neku utjecajnu organizaciju koja je logistički stajala iza cijele akcije. Rad je bio timski i više improviziran nego isplaniran.
Ubrzo su se uključili i studenti drugih fakulteta, te su donacije počele pristizati sa Prirodno-matematičkog, Farmaceutskog i Mašinskog fakulteta, a volontirali su i sa drugih fakulteta – Ekonomskog i Arhitektonskog. Prikupljena pomoć isporučivana je na licu mjesta, prvenstveno ugroženim obiteljima.
Studenti Filozofskog učestvovali su i u tri radne akcije - blizu dvjesto studenata, studentica, te nastavnog osoblja u periodu od dvadeset prvog do dvadeset trećeg maja bilo je angažovano na području Maglaja. Za prve dvije (dvadeset prvog i dvadeset drugog maja) logističku i materijalnu pomoć osigurali su Institut za razvoj mladih Kult i USAID. Treća je bila rezultat saradnje sa koordinacionim timom Univerziteta u Sarajevu, te Studentskim parlamentom UNSA.
U holu Filozofskog fakulteta stajala je kutija za prikupljanje novčanih sredstava kojim su plaćeni prijevoz kombijem i autima, dok je prijevoz kamionima platio Filozofski fakultet. Sve vrijeme dok je trajala akcija studenti su donosili hranu, odjeću, lijekove, i sve ono što je bilo tada potrebno. Ljudi su neprekidno dolazili da pitaju gdje mogu pomoći. Jedan dio upućen je u Dobro srce i Fakultet islamskih nauka.
Sve ovo govori o tome kako su mladi voljni i zainteresirani da rade i da pomognu tamo gdje vide da je pomoć potrebna i da njihov rad neće biti zloupotrijebljen. Bilo je zadovoljstvo gledati sve te mlade ljude kako cijeli dan nesebično rade da pomognu ljudima koje ne znaju, i koje najvjerovatnije nikada više neće sresti u životu. Pored njih su, rame uz rame, sasvim ravnopravni, mulj kopali i njihovi profesori, što je također činjenica koju treba istaći.
Očigledno studenti mogu još uvijek biti pokretači dobrih stvari u društvu. Zato, pitanje njihove česte pasivnosti ne treba rješavati osuđivanjem, nego većim povjerenjem.
