Vjerski odgoj i seksularno vaspitanje

Nenad Veličković

30.01.2015 · 3 min čitanja
ap_54cd42081e4c4.jpg
Tintoretto "Susanna and the elders"
Satira

Vjerski odgoj i seksularno vaspitanje

Iz klečeće perspektive pobožnog obrazovanja u RS-u nezamislivo je postaviti pitanje šta jeromonah radi u školi a što ne može uraditi u crkvi.

U Švedskoj, zemlji poznatoj po seksualnim slobodama, u kojoj se već nekoliko decenija u svim državnim školama odvija nastava iz seksularnog vaspitanja, nedavno je promovisan prvi kabinet za ovaj predmet.

Kabinet je opremljen modernom tehnologijom i ukrašen motivima iz seksualnog života.

Direktor škole je na svečanom otvaranju naglasio da je učionica uređena po uzoru na unutrašnjost javne kuće, a da se tu radi o spoju tradicionalnog i modernog, svjedoči postavljanje projektora i ozvučenja.

Ideja za ovaj kabinet potekla je od bivšeg seksoučitelja, a ostvarena je uz veliki otpor nekih zlonamjernika, koji su na razne načine pokušali spriječiti njeno ostvarenje. Srećom, istakla je predsjednica sindikata radnika u seksualnoj industriji, nisu uspjeli: Ustrajali smo na ovom putu, i ponosni smo što smo našoj djeci omogućili da na kvalitetan način steknu potrebno znanje o seksu, tradiciji i korijenima.

Pedagoški zavod Švedske planira ovdje u narednom periodu izvoditi razne vidove stručnog usavršavanja. Također će se tu organizovati i takmičenja iz seksualnog odgoja, koja će okupiti učenike iz cijele Švedske. 

Ovome se pedagoškom iskoraku sve vrijeme protivila Švedska staroslavna crkva, pitajući se šta to djeca o seksu mogu naučiti u javnoj kući a što ne mogu u običnoj učionici. Javnost se podijelila i oko pitanja zašto baš javna kuća reprezentuje mjesto sticanja znanja o seksu, tradiciji i korijenima.

Vijest su prenijeli neki bosanskohercegovački portali, ali objavivši greškom sliku kabineta za pravoslavni vjeronauk, otvoren 28. januara u školi u Srbcu.

U vezi s ovim domaćim pedagoškim korakom od sedam milja, eresovska javnost nije  postavila isto pitanje: Šta to djeca o svojoj vjeri, korijenima i tradiciji mogu naučiti u kabinetu uređenom po uzoru na unutrašnjost crkve a što ne bi mogla u običnoj učionici? Je li to neki novi pedagoški standard, da se učionica pretvara u pozorište, i hoće li jednako pravo na skupu scenografiju imati i drugi predmeti? Naprimjer, hoće li se istorija proučavati u kabinetu koji je uređen po uzoru na zemunicu s ognjištem? Ili književnost, u kabinetu uređenom kao podstanarski sobičak?

Otvaranju školskog kabineta za crkvu sa specijalnim potrebama prisustvovali su predstavnici Republičkog pedagoškog zavoda. Time je isključena sumnja na upad neke ultra radikalne sekte u obrazovni sistem, a cijeli ovaj izvanredni ustupak crkvi zlonamjernici su uporedili s jednom od jeftinijih usluga u javnoj kući.

Iz klečeće perspektive pobožnog obrazovanja u RS-u nezamislivo je postaviti pitanje šta jeromonah radi u školi a što ne može uraditi u crkvi. Ali je zamislivo iz pozicije sekularnog školstva postaviti ga drugačije:

Ako znate da je jedna od dvije vijesti u ovoj satiri izmišljena, koja biste voljeli da to bude?

Odgovor je ovdje.

📬 Ostanite informisani

Prijavite se na Školegijum newsletter i ne propustite nijednu vijest.

Nenad Veličković

30.01.2015 · 3 min čitanja

Najnovije

 
Razglednica iz Dismalanda
Dragana Smart
29.12.2025
Stvaralački otpor
Mervan Miraščija
28.10.2025
Camp Nou nauke
Jelena Kalinić
16.06.2025
Ishodi učenja u zahodu mature
Namir Ibrahimović
10.06.2025
Kraj školske godine, fotofiniš
Anes Osmić
04.06.2025
Reformar’s Coming
Nenad Veličković
29.10.2024
Cuke i djeca
Školegijum redakcija
06.12.2023
Francuski i može i ne može, ali turski može svakako
Smiljana Vovna
30.11.2023