Ovlaštena predavačica Agencije za javne nabavke BiH 15. februara održala je predavanje za oko 60 sekretara i računovođa sarajevskih osnovnih škola. Predavanje ili, kako je najavljeno u pozivu, stručno usavršavanje, u organizaciji Javne ustanove Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo, trajalo je skoro sedam sati, s dvije pauze od po 15 minuta, pred publikom koja se osipala dok na kraju nije ostalo svega 20 učesnika. Predavačica (Amina Malkić) se od pitanja i negodovanja usavršenika branila prebacivanjem odgovornosti na Institut, a predstavnici Instituta upućivanjem na Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, odakle je ideja za usavršavanjem potekla. Iz Ministarstva niko nije bio (barem ne zvanično) prisutan, pa se niko prisutnima nije ni obratio.
Nezadovoljstvo prisutnih, kako je u pozivu pisalo: administrativno-računovodstvenih radnika i sekretara osnovnih škola u Kantonu Sarajevo i administrativno-finansijskog osoblja, koje obavlja poslove veće složenosti pravnog i ekonomskog smjera, temeljilo se na osjećaju da Ministarstvo ima namjeru da zavali škole, tj. sekretare, prebacujući na njih odgovornost za provođenje javnih nabavki.
Ideja da će sekretari i računovođe osnovnih škola i vrtića nakon jednog konfuznog i zamornog predavanja naučiti da provode tenderske procedure još je jedna u nizu improvizacija aktuelne ministrice (Naida Hota-Muminović) ili nekoga iz njenog užeg tima, ovaj put sa izvjesnim konkretnim pravnim posljedicama.
Šta konkretno ministrica Hota Muminović hoće kad poziva sekretare i računovođe škola na edukaciju (sic!) čiji je cilj upoznavanje sa promjenama i praktičnom primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama...? Zašto bi se oni s tim upoznavali, kad se za to nisu školovali i nije im to u opisu poslova? Poslovi javnih nabavki su, naime, poslovi drugog zanimanja – službenika za javne nabavke, pozicije koja u sistematizaciji radnih mjesta u školi ne postoji.
Osim što tog profila nema u sistematizaciji, ne postoje ni pravni akti kojima se ovakva stručna usavršavanja regulišu, jer ih ministrica nije donijela, što joj je po zakonu bila obaveza. Tako da još uvijek nije definisan metodološki pristup, nema analiza potreba za stručnim usavršavanjem i nema kriterija za procjenu uspješnosti realizacije nečega što pod prisilom okuplja odrasle ljude i drži ih zatvorene sedam sati (osim ako ne pobjegnu). Da svega toga ima možda se ne bi putem stručnog usavršavanja sav teret neuređenog trošenja javnog novca svaljivao na sekretare i računovođe, rasterećujući tako Ministarstvo i direktore škola. Ukoliko je to ideja Ministarstva, da odgovornost za eventualne propuste ili nezakonitosti disperzira što dalje od mjesta donošenja odluka, onda ovo sedmosatno stručno usavršavanje o javnim nabavkama u vrtićima i osnovnim školama treba memorisati kao još jedan dokaz o tome da prioritet aktuelne kantonalne vlasti nije reforma obrazovanja nego ovladavanje obrazovanjem kao ekonomskim i ideološkim resursom.
Jedan od učesnika vidi alternativu.
Postupak javnih nabavki je veoma kompleksan, složen i zahtjevan proces. To je posebna i široka oblast ekonomskih aktivnosti, te prvenstveno obuhvata određene ekonomske poslove i u domenu je ili finansijske službe ili, što bi bilo bolje, posebne, samo za tu stvar oformljene službe. Kroz ekonomsku aktivnost neodvojivo se prepliću administrativno-pravni poslovi poput izrade pravnih akata, brojni poslovi iz oblasti određenih predmetom nabavke, a sve primjenom širokog pravnog okvira (Zakon o javnim nabavkama, brojni podzakonski akti, provedbeni propisi, sudske presude i dr. pojedinačni akti nadležnih pravnih subjekata, prije svega Agencije za javne nabavke, Ureda za žalbe, Ureda za borbu protiv korupcije, svih relevantnih organa i institucija, zavisno od predmeta nabavke), složenih procedura registracije pri Agenciji, poznavanja složenog sistema i funkcionisanje Portala javnih nabavki (ejn.gov.ba), provođenja e-postupaka, redovnog i kontinuiranog praćenje aktuelnosti na Portalu, ažuriranja i dostavljanja podataka, komunikacije s ponuđačima itd. To sve podrazumijeva kontinuitet rada i stalno usavršavanje, za šta sekretari škola nemaju ni vremena ni kvalifikacija, kaže učesnik.
Postupci nabavki ne mogu čekati, to je svima jasno. Ali ako ih ispred škola vode amateri, dok s druge strane za ponuđače igraju profesionalci, onda nerijetko tenderi padaju, nabavke traju do u nedogled, a na kraju umjesto da se nabavljaju što bolje stvari za što povoljniju cijenu (što je suština postupka), često ispada sasvim drugačije.
Ako ministrica Hota-Muminović sebe doživljava kao profesionalku, trebala bi razmisliti o boljem rješenju od stručnog zavaljivanja drugih. To bolje rješenje, prema mišljenju učesnika događaja od 15. februara, podrazumijeva prije svega centralizaciju javnih nabavki: škole dostavljaju potrebe odjeljenju za javne nabavke Ministarstva, što je propisano članom 9. stav (2) tačka b) Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo (Službene novine Kantona Sarajevo, broj 6/21): Odjeljenje za javne nabavke obavlja slijedeće poslove: realizuje sve poslove i procedure u vezi sa javnim nabavkama za Ministarstvo i budžetske korisnike iz nadležnosti Ministarstva...
U međuvremenu je donesena Izmjena Pravilnika, i to samo u tom članu, brisanjem riječi i budžetske korisnike iz nadležnosti Ministarstva.
Zašto? Na čiju inicijativu? S kojim obrazloženjem?
Ne samo da centralizovana služba za javne nabavke može efikasno obavljati poslove i procedure, nego nije ni ekonomično da svaka škola ima posebnu službu. Ali zašto bi se javnim sredstvima upravljalo ekonomično...