Zdravo, oružje!

Enes Kurtović

27.11.2014 · 3 min čitanja
ap_5477717acbe8f.jpg
Enes Kurtović
Dozvolite da se obratimo

Zdravo, oružje!

Da li mislite da je nerealan „američki“ scenarij po kojem učenik/učenica ulazi u školu naoružan/naoružana i iskaljuje svoj unutrašnji bijes, frustracije i komplekse nasumično pucajući po učenicima i nastavnicima?

Možda ste čuli za priču o tome kako Bosna i Hercegovina leži na ogromnim podzemnim rezervama nafte. Neki u nju vjeruju, a neki ne. Dokaza je malo. U priču da ova zemlja leži na ogromnim zalihama oružja, koje se nelegalno čuva u privatnom vlasništvu za svaki slučaj, teško je ne povjerovati, jer su dokazi iz crnih hronika brojni i nedvojbeni.

 

Oružje kao sredstvo komunikacije

U BiH je oružje kao sredstvo komunikacije: koristi se za prijenos poruka na udaljenosti dometa, čija se efikasnost izražava kalibrom i brojem žrtava. Čitali ste o tome kako komšije rješavaju spor oko međe kalašnjikovima i tromblonima u Prijedoru, ili Cazinu, ili da se konkurencija na pijačnom štandu rješava postavljanjem protivpješadijskih mina. Čuli ste i za slučajeve u kojima se dječija igra oružjem pronađenim u kući tragično završila. Prema istraživanju koje su radili novinari Al Jazeere Balkans na osnovu izvještaja policijskih agencija, u BiH svaki peti građanin posjeduje oružje, a od toga njih 700 hiljada nelegalno. Tradicija korištenja oružja prilikom obilježavanja praznika, pobjeda ili poraza reprezentacije, svadbi ili rođenja sina (rjeđe kćerki), često rezultira neželjenim, krvavim posljedicama.

 

Daleko je Amerika

Kada se još uzme u obzir količina nasilja uz korištenje vatrenog oružja koju djeci plasiraju filmovi, videoigrice, TV dnevnici i sl., postavlja se pitanje da li je pametna odluka o organizovanom odvođenju djece iz škola i vrtića u vojne objekte gdje se prisustvuje „različitim pokaznim vježbama“. Oružane snage BiH, proslavljajući 1. decembar kao svoj praznik, organizovale su Dan otvorenih vrata u kasarnama u Rajlovcu, Tuzli, Derventi i na Palama gdje su djeci pripremili prigodan program. Ne začuđuje izjava organizatora da su najveću pažnju djece privukle simulacije taktičkih situacija i postupaka koje su rješavane uz primjenu borilačkih vještina, te različite vrste lakog i teškog naoružanja. Vjerovatno, niko iz organizacije ovog događaja nije sebi postavio pitanje iz podnaslova ovog teksta. Da jeste, organizovao bi predavanja u školama o opasnostima upotrebe oružja i djecu učio kako se sukobi rješavaju bez upotrebe sile. 

 

Pažnja! Ako vam se sviđa pročitano, prionite i na ostale tekstove Enesa Kurtovića:

Čas radnih navika               

Federalno ministarstvo pozdravljanja                   

Parola je "Snađi se!"                                          

... i još mnogo drugih.

Ko čita, ne skita!

 

📬 Ostanite informisani

Prijavite se na Školegijum newsletter i ne propustite nijednu vijest.

Enes Kurtović

27.11.2014 · 3 min čitanja

Najnovije

 
Razglednica iz Dismalanda
Dragana Smart
29.12.2025
Stvaralački otpor
Mervan Miraščija
28.10.2025
Camp Nou nauke
Jelena Kalinić
16.06.2025
Ishodi učenja u zahodu mature
Namir Ibrahimović
10.06.2025
Kraj školske godine, fotofiniš
Anes Osmić
04.06.2025
Reformar’s Coming
Nenad Veličković
29.10.2024
Cuke i djeca
Školegijum redakcija
06.12.2023
Francuski i može i ne može, ali turski može svakako
Smiljana Vovna
30.11.2023