ŠKOLEGIJUM: Kakvo obrazovanje treba imati ili šta treba znati da bi osoba bila (uspješan/na) rok-muzičar/ka?
Sejo Sekson: U mom slučaju je to muzičko obrazovanje više samouko – učio sam od drugih, boljih, iz knjiga... sa svih strana, samo nikada nisam išao u muzičku školu. Imao sam jedno dvije godine jednog dobrog instruktora, ali jedina stvar za koju nemam diplomu, a živim od toga 40 godina, jeste muzika. Muzika se može naučiti, pogotovo rock 'n' roll, kroz praksu, probe, svirke, interakciju s dobrim muzičarima... No, mislim da je važno i da sam imao dobro predznanje iz Druge gimnazije koje sam stekao od svoje profesorice Fatme Hasanbegović, to je znanje iz literature, književnosti, lektire... Na tome se insistiralo u mojoj školi, imali smo ozbiljne analize, dosta zahtjevan program iz jezika i mislim da je to jedna jako bitna stvar kad čovjek hoće da se bavi tekstovima, bilo da ih piše ili koristi tuđe, jer treba znati šta u literaturi vrijedi, a za to je potrebno predznanje. Treća stvar koju treba znati je oprema, tehnika, a to se uči kroz praksu. Na internetu ima dosta o tome i može se naučiti. To su tri stuba bavljenja muzikom. Treba imati i dobrog menadžera i paziti da vas ne pokradu estradne ajkule, dakle treba imati malo socijalnih vještina.
ŠKOLEGIJUM: Vi ste po zanimanju profesor istorije. Predajete li i, ako da, kojem uzrastu i koliko se Vaš čas razlikuje od onog na kojem ste Vi slušali istoriju?
Sejo Sekson: Pohađao sam stručni naučni i nastavni smjer i prošao sam sve programe, a dio nastave su bili i časovi u školi jer na nastavnom smjeru imate predavanja, i ja sam ih imao desetak. Dosta mi je pomogao estradni staž jer nisam imao tremu pred učenicima i nisam se gubio, imao sam iskustvo javnih nastupa i to mi je pomoglo. Predavanje danas mora biti interaktivno, mora biti slike, videa, ilustracije, čas mora biti interesantan klincima, a oni su danas jako zahtjevni da bi im čas bio interesantan. Sreća je da ima dosta pomagala, učionice su opremljene, pa se to može izgurati.
ŠKOLEGIJUM: Da predajete redovno, kako bi izgledao Vaš čas, koliko bi se razlikovao od onih koje ste slušali?
Sejo Sekson: Kada bih ja koncipirao čas ili nastavu istorije, veliku važnost bih poklonio upotrebljivosti istorije u recentnom vremenu, u duhu vremena u kojem žive mladi ljudi kojima se obraćamo jer je za njih najbitnije da se snalaze u životu. Mislim da bi sve poruke istorije morale biti stavljene u kontekst s onim što se danas dešava. Na taj način se mladim ljudima pokazuje važnost istorije jer znamo da onaj ko ne uči iz svoje istorije ima šansu da je ponovi, pogotovo ako se referiramo na neke tragične događaje. Danas je teško mlade ljude zainteresovati za taj predmet, ali mislim da su razlog za to programi i udžbenici koji se premalo referiraju na današnje događaje. Mislim da svaki događaj iz prošlosti treba dovesti u korelaciju s današnjim vremenom da se pokaže koliko je znanje istorije važno za današnje vrijeme i razumijevanje.
ŠKOLEGIJUM: Da radite kao profesor istorije u BiH i imate slobodu da sami izaberete ciljeve i sadržaj, šta biste i kako biste radili?
Sejo Sekson: I ciljevi i sadržaj bi bili prilagođeni tome da mladi nauče da politički misle, pametno glasaju, biraju prave opcije i kako da ih ne privuku krivi ljudi i krivi ciljevi. Mislim da je to nešto što je najbitnije danas kada govorimo o korelaciji mladih i istorije. Istorija mora biti u funkciji pametnog odlučivanja, da se mladi socijaliziraju na pravi način, a mislim da se to kroz istoriju može postići.
ŠKOLEGIJUM: Relativno kasno ste završili studij istorije, već ste bili uspješan muzičar, ali da li Vam je taj studij pomogao da neke odnose razumijete drugačije ili bolje i da li Vam je bilo od koristi u karijeri i – ako jeste – na koji način?
Sejo Sekson: Svaki studij vas uči, ne zanatu koliko radnim navikama, upornosti, potrebi da savladate neke ljestvice i neka iskušenja. Fakultet je izazov, koji god da završite, i bitno mijenja čovjeka – postajete mnogo organizovaniji, ozbiljniji i upotrebljiviji i sebi i drugima, a meni je pomagao u karijeri, između ostalog i jer sam bio s mladim ljudima.
ŠKOLEGIJUM: Pratite li aktuelnu produkciju udžbenika istorije i, ako da, šta mislite o njima?
Sejo Sekson: U posljednje vrijeme ne, ali dok sam studirao – čitao sam i pratio. Dosta je lakše sada nego u moje vrijeme, dosta je prijemčivije, ima mnogo slika, primjera, nije eks-katedra i skolastika. Mislim da je šarmantnije urađeno i da su bitne stvari obuhvaćene. Jedini je problem što će ljudi koji budu željeli nastaviti karijeru povjesničara ili istoričara na fakultetu doživjeti dosta drugačiji pristup, eks-katedra nastavu, i mislim da će biti prilično šokantan prelaz iz srednje škole na fakultet jer način učenja još uvijek nalijeće na minsko polje starog pristupa nastavi kakav je na fakultetima. Čini mi se da nije najbolje sinhroniziran program i udžbenici srednje škole s onim što studente čeka. Biće velikih iznenađenja zbog načina na koji se nastava odvija i znanje provjerava.
ŠKOLEGIJUM: Gdje uopšte vidite nastavu istorije danas? Iz Vaših javnih istupa je sasvim jasno da su Vam važne istorijske činjenice o posljednjih, recimo, stotinjak godina, odnosno da je za Vas istorija važna.
Sejo Sekson: Smatram da su posljednja razdoblja i decenije, vjekovi, daleko bliži i razumljiviji učenicima. U svojoj nastavi bih to naglasio jer se neke povijesne poruke ponavljaju, principi i povijesna previranja, pa i formule su jako slične, a djeci i učenicima je ovo novije vrijeme dohvatljivije, čitljivije, treba manje da zagrabe da bi shvatili, mogu to lakše primijeniti na stvarnost i posljednjih sto godina mogu bolje razumjeti.
ŠKOLEGIJUM: Zašto ste se nakon medicine odlučili za istoriju, zato što je učiteljica života ili...?
Sejo Sekson: Mi smo se kao prostor našli u jednom povijesnom previranju u kojem je bilo mnogo i falsifikata i pseudopovijesti i selektivne povijesti i ja sam se kao čovjek osjećao pogubljeno u svemu tome, pogotovo kao neko ko radi za bend koji se dosta oslanja na politiku i društvo, koji secira vrijeme i ljude s kojima živimo, i meni je bio potreban neki oslonac, struka, bila mi je potrebna nauka da se u svemu tome nađem i izrazim neki svoj stav i mišljenje. Mislim da je to nemoguće dobiti na internetu, iz novina, medija... za to mora biti nauke, znanja ozbiljnih povjesničara koji su svoje živote dali da saznaju činjenice i da ih prezentiraju. Danas se osjećam mnogo sigurnije u svojim stavovima jer iza toga stoje podaci i znanje.
ŠKOLEGIJUM: Šta se u muzici (domaćoj i stranoj) promijenilo tokom 40 godina koliko ste na sceni?
Sejo Sekson: Promijenilo se mnogo toga. Muzika je ušla u svoju postmodernu i danas se najviše pravi na fragmentima ranijih muzika i iskustvima, na gotovim paternima, semplovima, potpuno je drugi način komponovanja. Danas je muzika kolaž svih stilova, kao što je Endi Vorhol radio slike od fragmenata industrijskih proizvoda i retuširanja poznatih portreta. Danas se muzika bazira na prošlosti, na ranijim iskustvima muzike, i mladi danas nemaju potrebu za muzičkim znanjem, mnogo je važnije da poznaju tehnologiju, a umjesto gitara glavni instrumenti su kompjuteri.
ŠKOLEGIJUM: Šta je za Vas uopšte domaća scena?
Sejo Sekson: To su svi koji mogu razumjeti našu poruku i tekstove bez prevodioca, bez obzira na to što smo se podijelili na feude, enklave, države i zakucali granice i žice između sebe, što na terenu što u glavi, s tim da su gore ove žice u glavi. Za mene je ovaj prostor, kako je to Tito jednom rekao, sličan mramornoj ploči – jedna ploha na kojoj vidiš mnoge linije i crte, ali kada prevučeš rukom preko nje osjetiš samo glatku podlogu. E ta glatka podloga je za mene domaća scena, to gdje nas ljudi razumiju bez prevodioca. Za mene su te granice nevidljive.
ŠKOLEGIJUM: Ko danas sluša Zabranjeno pušenje – publika od prije 20 i 30 godina ili neka nova, mladi ljudi, i ako mladi – šta mislite zašto je to njima zanimljivo?
Sejo Sekson: Razni su razlozi. Za nekog je to nostalgija, zov prošlosti, nekome dobre priče, nekome opet muzika koju su slušali njihovi starci, pa žele da vide šta je to bilo zanimljivo... Istina je da mi imamo i dosta novije muzike i ona je produkcijski i estetski dosta odmakla od onog što smo radili u 80-im i 90-im i mlada publika je to dosta dobro prihvatila bez obzira na generacijsku barijeru. Mislim da nas slušaju ljudi koje ne boli kada misle i koji mogu da razumiju.
ŠKOLEGIJUM: Šta je danas od Vašeg rada jednako bitno i Vašoj generaciji i generaciji sa + ili - 20 godina?
Sejo Sekson: U muzici, posebno u rock 'n' rollu, bitna je neposrednost, iskrenost, poštenje i umjetnički pristup muzici i da se na koncertima i na pločama daš do kraja, da izgoriš, ostaviš srce na terenu. To je ono što je još uvijek važno, bez obzira na generacije.
ŠKOLEGIJUM: Da li bi i pod kojim uslovima tekstovi Pušenja ili Vaši tekstovi trebali biti u lektirama i čitankama?
Sejo Sekson: To nije pitanje za mene, ali ako bi nešto u našem radu bilo upotrebljivo za lektiru, onda je to što govorimo razumljivo, ljudima jasno, neposredno, ponekad i sirovo, to je naša naturalistika. Mi smo uvijek išli na to da nas ljudi razumiju, što veći krug ljudi, nismo pokušavali biti hermetični, nego smo bili u realizmu. Mislim da, kada bismo jednog dana završili u lektiri, djeci ne bi bilo nezanimljivo.
ŠKOLEGIJUM: Tokom promocije knjige Bore Kontića o Pušenju sreli ste brojne i različite ljude iz publike i pričali ste da ste se iznenadili razlikom između književnih promocija i koncerata – možete li opisati ili ponoviti to Vaše zapažanje? Šta Vam je u tim promocijama bilo najzanimljivije u onome što su rekli promotori i publika?
Sejo Sekson: U suštini nema razlike – dobra književnost i dobar rok zahtijevaju iste resurse, iste temelje. Razlika je jedino što publika u rock 'n' rollu ima priliku da iskaže oduševljenje i zadovoljstva, dok književna publika u miru i tišini uživa u tom djelu. Rock 'n' roll je više za feštu i radost, ali i dobra književnost i dobar rock 'n' roll zahtijevaju da se čovjek potpuno ogoli i preda i iskreno priča priču. Istina, oko tih promocija sam se šalio da je razlika između promocije knjige i muzike bitna jer za knjigu ljudi sjede, postavljaju pitanja, dolaze da im se potpišete, intelektualno komunicirate, a u rock 'n' roll te gađaju pivom, vuku za noge, skidaju majice, policija ih tjera s bine... I moram reći da mi se pod stare dana ta promocija književnosti jako dopada.
ŠKOLEGIJUM: Šta mislite da li ljudi koji prate Vaš rad ono što poručujete u pjesmama razumiju baš onako kako ste Vi to zamislili?
Sejo Sekson: Mi smo Branko Ćopić rock 'n' roll. Možda nismo svima najdraži i voljeni, ali rok-publika se u svojoj lektiri i svom odrastanju barem očešala o Zabranjeno pušenje, i mi smo zbog toga Branko Ćopić rock 'n' rolla. Mislim da smo jako bitan bend u razvoju rokerske svijesti.
