Nastavnička pitanja

Dnevnik profesora

Kauzalnosti znanja i osnova

Vedran Zubić

22.11.2021

Digitalna revolucija uzela je maha. Osim klasičnog obrazovanja i kognicije, fizička aktivnost i obilazak prirode nešto je za čim vapi moderni nastavni proces.

Ilustracija: Gumpanat / Shutterstock.com

Ponedjeljak 15. 11. 2021.

Nakon deset dana online nastave spremam se u učionicu da radim live, s djecom. Moji naturalni budilnici, a to su naše kućne mačke, pomažu mi da se probudim. Pogled kroz prozor govori mi da smo još u periodu ciklone i da će dan biti meteorološki nestabilan. Taman onakav kakav nikome ne odgovara.

Jutarnja kafa pomaže mi da se razbistrim. Na prostoru gdje se kafa peče, a kruh kuha sasvim je normalno da crni napitak nudi bistrinu. Ipak, navika je čudo. I jutarnja šetnja je adekvatna za razbuđivanje i vraćanje metabolizma na radnu temperaturu.

Sretan sam što sam sa djecom u kabinetu. Live nastava i facijalna ekspresija djece nešto je što me hrani u nastavi. Danas sam slušao i pričao s maturantima na temu turizma u Albaniji i Crnoj Gori. Posebno je zanimljiva Albanija jer se u doba kad sam ja bio mlađi, a stvar je stereotipa, govorilo: Razvijen kao turizam u Albaniji. Danas takvo negativno poređenje nije mjerodavno.

Drugi razredi uče o Iranu i Turskoj – upravo mi one pomognu u objašnjavanju pravnog poretka država. Treći su me oduševili. Mi najbolje radimo kada se desi prirodna pojava, a naša je – nepogoda. S temom Poplave u Sarajevu – uzroci, posljedice i prevencija pokazuju da nisam džaba primao platu sve ove godine. Makar se nadam.

Budući da sam ponedjeljkom dežurni, obilazim učionice i sve ostale objekte. Posebno su mi zanimljivi papiri koje popunjavam, kao i konstatacija da ima sapuna, dezinficijensa i toalet-papira. Pravi odgovorni didaktički posao.

U domu me čekaju mačke. Sin je u školi, vječita druga smjena, a supruga na poslu. One, mačke, obraduju se mom dolasku, naravno – jer će jesti, a ja imam rutinski posao čišćenja njihovih ostataka. Fascinantno mi je kako znaju da trebaju leći na moj stomak kada mi se aktivira gastritis koji nosim kao posljedicu ugodnog života.

Večer u rutinskom, vodoravnom položaju. Profesor koji ima šest sati i dežuru nema snage za neke aktivnosti osim da pusti da ga savlada san.

 

Utorak 16. 11. 2021.

Zanimljiv je raspored utorkom. Iako imam pet nastavnih sati, nemam prva dva. Sjajna stvar za ugodan doručak i jutarnje razgibavanja. Generalno to volim. Ionako mi nije jasno zbog čega nastava počinje u osam kada su treća i četvrta industrijska revolucija pomjerile bioritam. Nekada se išlo u krevet oko 10 sati, a danas djeca tek tada uključe svoj Wi-Fi uređaj. Nema logike ni da firme počinju raditi od osam. Kada bi se to promijenilo, smanjile bi se jutarnje gužve u gradu.

Utorkom imam prvačiće. Nema ništa ljepše u školi od njihovih osmijeha. Moram ponavljati jer smo posljednja dva puta bili online. Kartografija, orijentacija, računanje zonalnog i lokalnog vremena traže live rad. Moram vidjeti lice učenika dok se snalazi na karti! Tek tada znam je li ili nije shvatio gradivo.

Posljednji čas utorkom su drugi razredi opće gimnazije. Pošto smo dva mjeseca radili demogeografiju, danas smo ponavljali i pričali o stereotipiji. Pustim djecu da komuniciraju. Bude tu raznih pitanja, od Bi li ti glasao za Roma? do Bi li se ti udala za čovjeka druge boje kože? Škola i obrazovanje služe da razbijamo stereotipe, a neznanje uvijek nudi otpor i strah!

Danas sam drugi dio dana proveo gledajući kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu. Posebno zanimljiva bila je tekma između BiH i Ukrajine, ali ne zbog rezultata. Kada umjesto Tsyhankova uđe Zubkov u Ukrajini, znam da supruga i ja sigurno pripadamo Slavenima. Naime, njeno djevojačko prezime je Ciganković.

 

Srijeda 17. 11. 2021

Jutarnja kiša stvara disperziju svjetla, a oblaci smanjuju vidljivost. Nakon već deset dana svima je ciklonalni poremećaj dosadio. Ogroman je uticaj vremena na stanje čovjeka. Boli nas ruka koju smo slomili čak za vrijeme Ante Markovića ili rana koju smo stekli u djetinjstvu provjerom gravitacije nakon branja šljiva. 

I danas su mi dominirali prvačići. Dolaze do karte i pokazuju znaju li geoširinu i geodužinu. Čak je jedno dijete spomenulo Ekvador umjesto ekvator. Prvo je, naravno, država, a drugo centralna paralela. Ali me brine što, dok prilaze karti, kažem im da sami proberu grad kojem će određivati geografsku apscisu i ordinatu, a djeca znaju reći Tajvan ili Sjeverna Koreja! Dobro je, tek su prvi razred.

Danas sam išao promijeniti gume. Upozorili me da je rok bio 1. novembar. Ja se sjećam kada je 15. 11. bio rok za stavljanje zimskih guma. Evidentno je da kasnim u oba slučaja. Ostavim automobil i odem da popijem kafu. Nakon sat dolazim i pitam je li gotovo. Tu shvatim da nije jer je radnik tražio golf VI, a ja vozim golf IV. Osoba koja je primala automobil pomiješala je rimske brojeve. Nadam se slučajno. I tako ja ostanem dodatnih pola sata. Sumnjam da smo blizu priče o kauzalnosti znanja ako ne naučimo osnovu.

 

Četvrtak 18. 11. 2021.

Standardno, bude me mačke, a i supruga koja ide na posao. Sin ne odgovara na pozive. Dakle, ne ide nigdje ujutro. Pijem kafu u lokalnom kafiću imena Brada – inovativan naziv jer tamo rade ljudi koji imaju brade.

Rad sa maturantima je poseban, ali u mom razredu nedostaje pet učenika. Bruji mi telefon. Roditelji javljaju da im djeca imaju stomačne tegobe, da ih boli grlo ili da ganjaju nalaze. Dva učenika su mi već nekoliko dana odsutna. Na malom odmoru zovem tu djecu – sve je ok. U ovom periodu to mi je najvažnije.

Na nastavi pričamo o svemu. Čas odjeljenske zajednice pretvorili smo u razgovore o društvenim problemima. Mislim da je psihologija i mentalna higijena nešto na šta posebno moramo obratiti pažnju. Geografija prolazi rutinski. Tema je Turizam Austrije. To najviše volim jer mi je turizam kombinacija geografije, kulture, historije, sporta, umjetnosti, itd. Đaci konstatuju kako je Maršalov plan pomogao turističkom razvoju Austrije. 

Nakon posla našao sam se sa sinom. Položio je vozački pa mu treba praksa. Ja sam tu pomagalo i stručni saradnik. Vozi solidno, ali već godinama kod djece primjećujem nedostatak dobre psihomotorike. Nismo mi bez razloga igrali dan-noć i leti leti. Jedino što im je razvijeno je palac kojim tipkaju na raznim uređajima. Digitalna revolucija uzela je maha. Osim klasičnog obrazovanja i kognicije, fizička aktivnost i obilazak prirode nešto je za čim vapi moderni nastavni proces. Vidjećemo u budućnosti kako će to izgledati. 

 

Petak 19. 11. 2021.

Imam osjećaj da se vikend zove tako zbog pojma weak – zaista se čovjek osjeća slabo nakon radne nedjelje. Iscrpljeni smo emotivno i psihički. U obrazovanju se čak i fizički iscrpite. Vjerovatno bi s godinama staža trebala opadati norma, a rasti djelovanje u mentorskom dijelu posla. Trebamo misliti na budućnost i djece i struke.

Radni dan se završio. Dok upisujem sve repove u online dnevnik, u školu dolazi moj bivši učenik. Maturirao je prije pet godina, pa da nas posjeti. Često nas obiđu bivši đaci. To je lijepo. U periodu pandemije ne mogu na nastavu, a inače sjede na času. Malo požele, a malo i shvate koji je najljepši period života. 

Nakon posla popio sam kafu s tim učenikom. Najljepše je kada vas se sjećaju i kada kažu u čemu im je vaš rad pomogao. Tu vidite koliko ste i na koji način radili. Meni osobno je krasna stvar kada pročitam neke znanstvene, umjetničke ili sportske uspjehe moje djece. To je izraz koji koristim za bivše đake. Zbog Husića i Olimpijade budio sam se u četiri ujutro da gledam njegov nastup. A to pokazuje da u ovom poslu ne možemo biti samo profesionalci – moramo biti profesionalci s emocijama! 

Žurim kući da odem po sina i suprugu. Sve nas čeka vikend, a za vikend sunce i obnova psihofizičkih kapaciteta radne snage...

Najnovije

Učitelji i učiteljice prije 100 godina i danas

Obrazovnoj politici je samo neodstajala osviještenost o rodnoj ravnopravnosti

Arifa Isaković

Budućnost prosvjetara koji rade u dvije i više škola

Više obaveza za one sa otežanim uvjetima rada

Mirza Herco

Seksualno uznemiravanje u školi

#MeToo #MeToo Bekrijo

Dženeta Ajanić

Dnevnik učitelja

Rastaju se pred školom kao da su djeca krenula u vojsku

Đorđe Lalović

Uz dodatne rokove na fakultetima

Ocjenjivanje – prečica do ćorsokaka

Dženeta Ajanić