Pad nadstrešnice u Novom Sadu, vjerovatno unatoč tadašnjim uvjerenjima donositelja odluka u Srbiji, sa sobom je, pored 16 života, odnio i strah. Studenti, odlučujući da prate svoj osjećaj građanske dužnosti, radije nego da klimaju glavom na moralnu retoriku vladajućih struktura, izašli su na ulice. Međutim, gdje ima dima, nešto ne štima, pa su se pojavili odgovorni građani u maskama i kapuljačama da rastjeraju brige mladima.
Za fizičke napade na studente i nasrtanje automobilima na grupe prosvjednika nitko još nije odgovarao, za razliku od pojedinih studenata, koji su promptno privedeni.
Od kraja novembra preko 85 fakulteta u Srbiji je blokirano, što znači da se na njima ne održava nastava, ne realiziraju ispiti i ulaz je isključivo rezerviran za studente i nastavno osoblje. Održane su protestne šetnje po gradovima širom Srbije, gdje su studenti dočekani kao osloboditelji naroda i nositelji bistre budućnosti svog društva. Kulminacija dosadašnjih protesta svakako je bio veliki protest u Beogradu 15. 3. koji je, unatoč brojnim pokušajima blokiranja prilaznih puteva do glavnog grada, ipak okupio ogroman broj građanki i građana iz cijele Srbije u mirnom okupljanju. Ovim činom studenti su pokazali da u svom rasponu vještina imaju i jedan doista unikatan aktivistički alat, što nas dovodi do pitanja... Kako to sve funkcionira?
Školegijum: Tko čini trenutnu demografiju studenata koji protestuju?
Studenti: Trenutno se u blokadi nalazi veliki broj fakulteta univerziteta širom Srbije, najvećim delom iz Beograda, Novog Sada i Niša. Ono što je dovelo do blokade jesu napadi na studente koji su odavali počast nastradalima u padu nadstrešnice 1. 11. 2024. u Novom Sadu. Ova tragedija otvorila je vrata mnogim pitanjima kao što su korupcija, sloboda medija, vladavina prava i dr.
Školegijum: Koji su trenutni zahtjevi studenata?
Studenti: 1. Da se objavi sva dokumentacija koja je u vezi sa rekonstrukcijom Železničke stanice u Novom Sadu i da tužilaštvo deluje u skladu za zakonom na osnovu informacija iz dokumentacije; 2. Da se pronađu i procesuiraju svi oni koji su napadali studente na dosadašnjim blokadama, kao i da se razreše javnih funkcija u slučaju da se na njima nalaze. Ovaj zahtev odnosi se i na one koji bi u budućnosti ovako postupili; 3. Da se okončaju krivični postupci protiv studenata koji su učestvovali i koji su privedeni na blokadama, kao i da se odbace sve krivične prijave; 4. Da se iz budžeta RS povećaju izdavanja za obrazovanje u iznosu od 20%, radi poboljšanja uslova u državnim institucijama.
Školegijum: Nešto karakteristično za ovaj talas protesta jeste nepostojanje lidera – na koji način funkcionira organizacija i interna komunikacija?
Studenti: Studentski protesti nemaju lidera, već se odluke donose putem plenuma. Plenumi su najbitnija tela svakog fakulteta u ovom trenutku, na kojima pravo prisustva i glasa imaju isključivo studenti tog fakulteta i na kojima se odlučuje demokratski, prostom većinom. Proces glasanja se sprovodi na svakom fakultetu, nakon čega se studenti usaglašavaju i stupaju u određenu akciju.
Školegijum: Interne prognoze o trajanju blokada – kako se donositelji odluka odnose prema blokadama sada u odnosu na početak?
Studenti: Stav studenata je takav da se blokada neće obustaviti dok ne dođe do potpunog ispunjenja zahteva. U početku su postojali pokušaji predstavnika vlasti da se javnosti predstavi slika prema kojoj su zahtevi ispunjeni, mada je činjenično stanje daleko od toga. Takođe, često je pokušavano da se studentski protesti povežu sa raznim faktorima uticaja, kao što su opozicija, hrvatska obaveštajna služba itd. Međutim, budući da su se studenti javno ogradili od bilo kakvih stranačkih aktera i više puta na njih apelovali da na određene skupove dolaze isključivo kao građani, a ne predstavnici političkih stranaka, kao i da je sistem takav da je praktično nemoguće spolja uticati na većinu studenata sa velikog broja fakulteta, ove tvrdnje čine se neispravnim i lažnim. Na blokadama ostajemo sve do ispunjenja zahteva.
Školegijum: Kako blokade utiču na interni osjećaj zajedništva?
Studenti: Unutar fakulteta jača osećaj zajedništva i solidarnosti među studentima koji u skorije vreme nije viđen. Budući da studenti više vremena provode na fakultetu nego kod svojih kuća, atmosfera sve više postaje porodična. Zajedno živimo, jedemo, spavamo, čistimo i motivišemo se međusobno.
Školegijum: Kako se akademsko osoblje postavilo prema blokadama?
Studenti: Za razliku od nekih drugih studentskih protesta, ovi su okarakterisani značajnom podrškom akademskog osoblja. Većina profesora i predavača redovno pruža podršku studentima na različite načine – kroz savete, učestvovanje u aktivnostima na blokadi, pa čak i prisustvom na blokadama ulica. Sinergija između profesora i studenata raste, te je postalo moguće da u praksi zajednički stave na test sva ona znanja o kojima se na nastavi priča.
Školegijum: Šta je studentima potrebno u periodu koji predstoji?
Studenti: Podrška studentima ne dolazi samo od profesora. Štaviše, podrška ostatka stanovništva je velika. Tako studentima ne predstavljaju problem osnovni resursi koji bi im omogućili blokade i težnju za boljim društvom. Više puta u toku dana ljudi dolaze i na vratima fakulteta ostavljaju osnovne potrepštine koje danonoćno prisustvo na fakultetu studentima čine podnošljivijim. Pored same materijalne podrške, skup od preko 300 hiljada ljudi na Slaviji pokazuje širinu podrške koju studenti uživaju među građanstvom. Stoga je neophodno da trenutna podrška u svakom mogućem smislu opstane i nastavi da raste kako bi sve ovo rezultiralo opipljivim promenama u našem društvu.
Školegijum: Na koji način se blokira fakultet?
Studenti: Na fakultetu se za vreme blokada ne održava nastava, kolokvijumi i ispiti, niti bilo kakva vannastavna aktivnost. Ulazak u zgradu je dozvoljen isključivo studentima i osoblju fakulteta. Na određenim fakultetima su studenti prisutni tokom radnog vremena, dok je na ostalim blokada stalna i studenti spavaju na fakultetu.
Školegijum: Kako zakon tretira ovaj vid aktivizma?
Studenti: Studentske blokade nisu definisane zakonom, već se karakterišu kao građanska neposlušnost na koju, po Ustavu Republike Srbije, imamo pravo. Naši protesti su mirni i nenasilni, jedine nasilne incidente predstavljali su napadi na studente koji svakog dana blokiraju ulice Beograda od 11:52 do 12:07, odajući poštu poginulima u Novom Sadu.
Studentsko protestovanje, međutim, sasvim očito nije rezervirano za studente preko grane, pa se postavlja dosta razumno pitanje o tome zašto više aktivističkog angažmana nismo vidjeli iz bosanskohercegovačkih kampusa.
Da saznamo malo više o pulsu studenata u BiH, razgovarali smo s predsjednikom Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu Imranom Pašalićem.
Školegijum: Kad bi se pravio zdravstveni karton, koje bi bile trenutne boljke sarajevskih studenata?
Pašalić: U mom mandatu dosta pitanja koja su trn u oku sarajevskih studenata otvoreno je i stavljeno na dnevni red kantonalnih vlasti. Studenti u Sarajevu suočavaju se s različitim društvenim izazovima/problemima koji su odraz šire društvene i političke situacije u Bosni i Hercegovini.
Kao prvo naveo bih korupciju koja je rak-rana našeg društva i kao takva zahvata i studentsku populaciju. Primjerno je da se novac raspoređuje prijateljskim i rodbinskim firmama da realiziraju projekte koji će uski krug ljudi da obogati i da učini jednakijima u ovom društvu, a novca za potpunu sanaciju i sve popravke u studentskim domovima nema dovoljno – nije li to znak da korupcija ili uticaj ljudi kojima novac daje moć preusmjerava javne politike u svoju korist.
Po sličnom principu utiče i na prilike za zapošljavanje, gdje vrlo često meritokratija nije u prvom planu, nego opet oni koji novcem žele da nadomjeste svoje nedostatke i sebi obezbijede budućnost.
Možemo da primijetimo, što je i intenzivnije u posljednje vrijeme, da nadležno ministarstvo ne radi u korist studenata. Naprotiv, nanosi im štetu time što se moraju zadovoljiti potrebe nalogodavaca, a njima nije u interesu bolji studentski standard. Pogledajmo samo Kampus Univerziteta u Sarajevu koji je do sada trebao da bude najljepši dio grada i da govori o Sarajevu kao univerzitetskom sjaju Bosne i Hercegovine. No, vidimo u kakvom je stanju, što ima direktne poveznice sa padom broja upisanih studenata.
Problemi su raznolikog karaktera, pa ih možemo uočiti i u zdravstvenom sektoru.
Studentska poliklinika u Sarajevu de facto je ugašena i preimenovana u potpuno drugu kliniku, koja više ni u imenu ne sadrži riječ student. To izaziva zabrinutost među studentima, posebno onima koji dolaze izvan Kantona Sarajevo. Njihova mogućnost pristupa zdravstvenim uslugama ozbiljno je ugrožena, jer će biti prisiljeni koristiti preopterećene domove zdravlja. Ova situacija dovodi do dodatnog opterećenja zdravstvenog sistema i povećava vrijeme čekanja na medicinsku pomoć.
U svemu tome mi možemo primijetiti da naši studenti itekako uspijevaju da obogate svoje znanje, te na dostojanstven način postižu zapažene uspjehe u svojim karijerama.
Školegijum: Vide li studenti u Sarajevu ikakve aktivističke prakse kod svojih kolega u Srbiji koje bi bilo dobro rekreirati?
Pašalić: Pa naravno da se mogu neke stvari vidjeti i primijeniti, ali nije aktivizam u potpunosti ugašen u našem društvu i studentskoj populaciji. To svakako pokazuju aktivnosti naših studentskih asocijacija na različitim fakultetima i našeg krovnog udruženja – Studentskog parlamenta. To pokazuje da se borimo na različite načine da pokazujemo da možemo ukoliko nam se pruže adekvatne prilike. Naravno, vidimo da se i kod nas povremeno organiziraju protesti koji problematiziraju razna pitanja, no nisu masovni. To je poseban problem naučene bespomoćnosti, gdje se kolegama često imputiralo da ne mogu ništa uraditi. Na sve to bi trebalo dodati i iskustva roditelja i drugih članova uže i šire obitelji koja ima ratne ožiljke. Naravno da postoji prostor za jači aktivizam i pritisak na vladajuće strukture da se pozabave pitanjem studentskog standarda.
Školegijum: Da li blokade kao aktivistička metoda mogu zaživjeti u Bosni i Hercegovini?
Pašalić: Blokade uvijek ostaju mogućnost i nikada nećemo bježati od takvih metoda, ukoliko nas vlast natjera na takve poteze. Mi pozivamo sve relevantne aktere da ne dozvole da studenti blokiraju rad Univerziteta, jer će to značiti da su studenti istrošili sve moguće alate kako bi promijenili trenutno stanje.
Školegijum: Možemo li na fakultetima Univerziteta u Sarajevu u budućnosti očekivati aktivnije i vidljivije demokratske strukture nalik plenumima u Srbiji? Jesu li studenti na Univerzitetu u Sarajevu aktivno angažirani u krovnim organizacijama svojih fakulteta i parlamentarnim strukturama koje ih predstavljaju?
Pašalić: Možemo vidjeti prisutnost studenata u različitim tijelima, koji žele na taj način praviti promjene, zajedničkim djelovanjem, savjetima i pogledom iz studentske perspektive na sva pitanja, ukazati na probleme koji trebaju biti riješeni. Aktivno smo angažirani u svim univerzitetskim tijelima, što je jasan znak da je SPUS jasno opredijeljen da maksimalno studentske kapacitete stavi na raspolaganje, pokazujući da želimo da radimo i poboljšavamo segmente koji trebaju da se poboljšaju. Što se tiče plenuma, u ovom trenutku mi nismo razgovarali o pokretanju takve inicijative, no ona nije isključena, zavisno od odluka vladajućih struktura i konteksta u kakvom se nađemo.
Svakako, mi putem svojih tijela dobivamo informacije o stanju na našim organizacionim jedinicama i budno ga pratimo, te spremni smo da odreagujemo na produbljenje krize studentskog života. Studenti predstavnici obavljaju svoj posao, uspješno su obezbijedili nesmetan prelazak 20% najboljih studenata na budžet, iako im je to resorna ministrica pokušala onemogućiti. Na Senatu su naši studenti senatori zaustavili pokušaj povećanja školarina na Stomatološkom fakultetu sa sedam hiljada na 15,5 hiljada. Radimo na tome da obezbijedimo nesmetan rad svih studentskih organizacija. Iako za takvu borbu nemamo konkretnu podršku nadležnih organa javne uprave, ostajemo istrajni na tom putu. To su samo djelići onoga što radimo, te borbe koju na svoj način i u našem kontekstu, u našoj društvenoj zbilji, nastavljamo, bez obzira na sve prepreke.
