Žali pare, a troškom se hvali
U Prijedoru je kandidatkinja SDS-a za čelnu gradsku poziciju Maja Dragojević 18. 9. objavila plan rada. Njene su tačke uglavnom opšte mjesto izborne retorike, notorna socijalna šuplja. Njena su ciljna grupa penzioneri, kojima obećava besplatan prevoz i brže zdravstvene usluge, ali ne zaboravlja ni druge potrebne kategorije. Što se tiče obrazovanja, u svoju klin čorbu planira udrobiti i besplatne udžbenike. Također je 28. 9. zakotrljala priču o obdaništima, obećavši subvencioniranje razlike za skuplje privatne vrtiće. Nevezano sa ove izbore, zanimljivo je pitanje zašto se ljudi poput nje, sa neskrivenim simpatijama za privatluk, uopšte guraju u javne poslove. Konkretno, ako je zajednici (državi) jeftinije da plaća privatne vrtiće umjesto da gradi i razvija javne, ko na kraju plaća razliku? Vlasnici vrtića iz svog džepa? Ili je ono što se dobije u privatnim manje od onoga što se dobije u javnim? Drugačije rečeno, zašto grad ne bi zaposlio i privatne vrtiće, izjednačivši ne samo cijene boravka, nego i plate, standarde, uslove, prava radnika... Zato što to košta, a istina je da ni Maja ni ostali njeni suparnici ne planiraju da troše na predškolsko obrazovanje više nego što moraju.
Aktuelni gradonačelnik Slobodan Javor (SNSD) 20. 9. izjavio je za Srnu: U oblast obrazovanja uloženo je više od 9,5 miliona, obezbijeđeni su besplatni udžbenici, povećane đačke i studentske stipendije, subvencionisan đački prevoz, a grad nagrađuje i istaknute talente, najbolje učenike, od ove godine i najbolje studente.
Ista matrica, samo što je Javor imao u rukama novac koji Maja Dragojević nije. Nema razlike između vlasti i opozicije, podjednako gazdinski gledaju na obrazovanje kao na trošak, štedeći gdje i koliko god mogu na njemu, hvaleći se svakim izdatkom koji se njima čini prevelik, jer je otet od nečeg drugog, prečeg i unosnijeg.
Svoju politiku ocjenjuje uspješnom, jer se svugdje možemo pojaviti bez stida i srama! (izrečeno u Donjoj Dragotinji i Brezičanima, 28. septembra). Stid bi mogao biti dobar barometar uspjeha kad bi zavisio od debljine obraza, ali u sredini koja ima poslovicu: čime se budala ponosi, toga se pametan stidi, možda bi uspjeh ipak trebalo mjeriti nečim konkretnijim.
Miljana Kos iz SPS-a unapređenje obrazovnog sistema prevodi u konkretne mjere poput postavljanja dodatne signalizacije i ležećih policajaca u zonama škola, te boljeg osvjetljenja ulica koje vode ka vrtićima i školama. Ništa joj se tu nema prebaciti, konkretno je da konkretnije ne može biti, samo se čovjek malo čudi da to do sada nije urađeno. Recimo, mogao je za protekle četiri godine SPS barem ispred jedne škole izvesti diverzantsku akciju, dovesti podmladak s lopatama i seniore s mješalicom, pa izbetonirati tog ležećeg sveca boljeg obrazovanja.
Sve u svemu, za mjesec dana kampanje nismo registrovali u online prostoru niti jednu jedinu ozbiljnu predizbornu raspravu na temu obrazovanja.
Longituditransverzale
U najbrojnijoj opštini u državi, sarajevskom Novom Gradu, kandidat za načelnika iz opozicione trojke, Mirza Selimbegović (NiP), objavio je 21. 9. program, s fokusom, što se obrazovanja tiče, na izgradnji boljih uvjeta za predškolsko obrazovanje i na proširenju kapaciteta osnovnih i srednjih škola. Dovoljno uopšteno da ne obavezuje ni na šta. Stranka iz koje dolazi nije se u kantonu proslavila povjerivši kormilo kantonalnog budžeta Naidi Hoti-Muminović, pa bi dolazak njenog partijskog kolege na mjesto svadljivog oponenta Efendića vjerovatno samo olakšao udešnjavanje sarajevskog školstva.
Vladajući načelnik Semir Efendić (SBiH) objavio je 26. 9. dokument nazvan Vizija 2028, nabrekao od samohvale građevinskim poduhvatima. Novi Grad je općina, saznajemo, u kojoj se gradilo najviše, pa u nabrajanju šta sve – iskoče i školski objekti i vrtići. Isto kao u Prijedoru: potpuna nesvijest o važnosti predškolskog odgoja i obrazovanja ruku pod ruku sa šalterskom drskošću.
Efendićeva vizija puna je transverzala i longitudinala, ali bez ijedne riječi o odnosu te infrastrukturne raskoši prema regulacionom planu i planiranoj izgradnji građanima sve nedostižnijih penthausa. Osim stranačke i etničke, nikakve razlike između njega i gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića nema.
Jedan vrtić na par hiljada stanova
Samo je Ćurić (SNSD) malo bahatiji. Za Glas Srpske pohvalio se podatkom da je u Trebinju u posljednjih osam godina u gradu prodato više hiljada stanova. Čovjek se zapita sluša li predstavnika građana ili lobistu građevinske firme, pa kad se Ćurić pohvali da su pored tih više hiljada stanova napravljena i dva vrtića u gradu, uzme da računa koliko je mladih parova s malom djecom kupilo te stanove. Ono što je neimar prećutao, naime, jeste da je cijena kvadrata stana u Trebinju za proteklih pet, šest godina utrostručena.
Podržavamo najbolje đake i studente. Mislim da nema studenta iz Trebinja koji ispunjava i minimalne uslove a da nije imalac stipendije, pohvalio se u Nezavisnim. Mladi su nam takođe prioritet, želimo da im damo podršku, da Trebinje bude studentski grad. Možda onda stipendije neće kasniti pet mjeseci.
Njegov konkurent za načelničku fotelju Lazar Radan (stranka Za pravdu i red) za istu je novinu najavio, pobijedi li, inventuru: Da vidimo na čemu smo, jer građani apsolutno nemaju pojma gdje je njihov novac (uglavnom u privatnim džepovima). Što baš i nije tačno: budžet grada je javni dokument i lako dostupan na službenoj stranici. Također je ispalio i zanimljiv slogan, jedan čovjek – jedna plata, aludirajući, sad pretpostavljamo, na korupciju, a ne na zapošljavanje.
Odgovori na ratnu prijetnju
I Darko Čondrić (HDZ BiH), aktuelni gradonačelnik Livna i pretendent na novi mandat, igra na kartu krampe i mistrije: Danas su u našem gradu u tijeku brojni infrastrukturni radovi, poručuje glasačima, pa nabraja i radove na brojnim školskim objektima, a s ponosom ističem, započeli smo i gradnju novog dječjeg vrtića. Sad, koji i kakvi radovi, ne znamo, u budžetu nas ta stavka nije impresionirala. Dajući mu stranačku podršku, predsjedateljica Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto takođe je istakla – vrtić kojeg nema: Svi projekti iz oblasti gospodarske infrastrukture, ulaganja u obrazovanje, šport, kulturne vrijednosti, a posebno bih izdvojila novu izgradnju novog dječjeg vrtića – su razvojni aspekti na kojima je ponosna Livanjka čestitala nazočnima na proslavi Dana Grada Livna.
Šteta da joj je promakla druga stvar, koja Livnu zaista služi na čast, a drugima bi mogla biti primjer, i koju je takođe spomenuo Čondrić: činjenicu da Grad osigurava sredstva za plaće i doprinose asistenata zaposlenih u vrtićima s obzirom na to da ovaj problem nije sustavno riješen i predstavlja veliko opterećenje samim ustanovama.
Čondrićev rival u izbornoj utakmici Mate Vukadin u intervjuu za Dnevni.ba 27. 9. sebe je predstavio kao osobu koja će na čelu grada biti pokretač pozitivnih procesa. Očekuje da će dobiti povjerenje glasača jer su sva tri protukandidata duplo starija od njega, a samim tim i istrošenija privatnim i drugim poslovima.
Imam plan i jasnu viziju kako Livno sa samog dna dovesti na vrh, gdje zaslužuje biti, kazao je, retorički pretjerujući sa dnom. A ostao nam je dužan i objašnjenje na kakav vrh misli. I on se dotakao vrtića: Kupres i Tomislavgrad imaju nove vrtiće, a mi četiri godine pričamo kako će se graditi i u Livnu. I njegova se vizija podudara s vizijama iz drugih opština, i staje u dvije riječi: obitelj i budućnost. Zabrinut je oko iseljavanja, zapažajući da se u deset godina skoro prepolovio broj đaka u Livanjskim školama. Odgovornoj narodnoj vlasti bi to bio razlog za izvanredno stanje jednako kao ratna prijetnja, poentirao je. Najbliže se temi obrazovanja primakao spominjući proračun za školstvo (zahvaljujući Školegijumu?), gdje je problematizirao 200.000 KM koje su bile planirane, a nisu utrošene: Zamislite apsurda – 200.000 KM nije iskorišteno.
Anton Barać (HDZ 1990), nositelj liste za Gradsko vijeće, najprije je pozdravio branitelje naglasivši da je ovaj dio livanjskoga kraja bio branik našega grada i crta koju neprijatelj nikada nije uspio probiti te nikada ne smijemo zaboraviti da braniteljima dugujemo slobodu koju baštinimo, preskočivši onda na statistiku – kako se od školske 2010./11. do 2021./22. godine broj učenika osnovne škole u našoj općini doslovno prepolovio, odnosno s 2752 učenika spao na 1484, pozivajući da se hitno nešto mijenja, inače nećemo imati za koga graditi budućnost. Još samo da poveže A i B, pa sebi i građanima objasni kakve veze budućnost od koje mladi ne bi bježali glavom bez obzira ima sa branicima, crtama, neprijateljima i slobodom koja se brani puškom, a ne znanjem.
Balansiranje i rotacija
Okolnosti da se gradonačelnik ne bira direktno odredile su drugačiji pristup lokalnim izborima u Brčkom. Iako raspolaže najvećim budžetom po stanovniku, aktuelna vlast (Zijad Nišić, SBiH) nije pretjerivala s polaganjem računa o utrošku. Jedan naslov obavještava nas da gradonačelnik Nišić i šef Odjeljenja Vehabović najavljuju potpuni infrastrukturni preokret i novi razvoj turizma, a mi ostajemo u čudu odakle sada to! Zar nisu zadovoljni sobom u proteklom mandatu, pa se odlučuju za preokret? Potpuni.
Osim ovog šarmantnog detalja, mlaka kampanja kretala se u okvirima podilaženja izbornim jedinicama, a obrazovanje je kao tema iskakalo sporadično.
Adis Jasenčić (SDA kandidat za skupštinu Brčko distrikta) nije uspio sastaviti ništa više od par olinjalih fraza: Obrazovanje, sport i kultura nisu samo sektori koje treba finansirati, oni su investicije u našu budućnost. Oni su temelj društva koje teži napretku i blagostanju. Zajedno, možemo izgraditi Brčko u kojem će svaki pojedinac imati priliku rasti, razvijati se i biti dio nečeg većeg. Na Fejsbuk stranici odborsdabrcko 18. 9. 2024. Adis je predstavljen kao oženjen i otac dvoje djece, što mu omogućava da balansira između porodičnih obaveza i strasti prema obrazovanju.
Dr. Anto Domić (HDZ) umjesto mladosti ili strasti kao svoju prednost naveo je etničku pripadnost, jasno i nedvojbeno iskazujući zahtjev i očekivanje da nakon ovih izbora Hrvat ponovno bude gradonačelnik kako bi se uspostavio sustav rotacije. Rotacija bi osigurala i reformu obrazovanja koja je bitna za očuvanje hrvatske kulture, jezika i tradicije i vid je zalaganja za hrvatskog čovjeka kroz omogućavanje kvalitetnog obrazovanja. Šta je tu koka, a šta jaje, obrazovanje ili hrvatstvo, pitanje je koje ideologe poput Domića ne zanima, a vjerovatno bi mu se i začudili da im ga neko na predizbornom skupu postavi.
SDS se nije potrudio ni toliko: Ukoliko želimo depolitizovanu javnu upravu, borbu protiv korupcije, kvalitetno obrazovanje i zdravstvo, i vlast po mjeri naroda, onda trebamo u što većem broju izaći na izbore i podržati SDS.
Mr. sci. Mensur Peljto, nosilac liste DF-a za skupštinu, dao je akcenat na obrazovanje, nabrajajući ga sa zdravstvom, socijalnim programima penzionera, gradskom pijacom, turizmom, ekonomijom (obrazovanje!), kulturom, sportom i dovršetkom gradskog stadiona, bazena i Ficibajera.
Alternativa?
U pet opština koje smo pratili izborne se kampanje nisu bavile obrazovanjem, osim u kontekstu infrastrukture i demografije, iako se sama riječ često čula, kao poštapalica, uglavnom na opštim mjestima, rotirajući se oko porodičnih/obiteljskih vrijednosti u nekoj vazdušastoj budućnosti. Takav odnos nije neočekivan, zapravo je prirodna posljedica uvriježenog mišljenja da su lokalne zajednice marginalizirane zakonom, koji je upravljanje školstvom povjerio višim nivoima vlasti.
Čitaocu se stoga ovaj pregled može učiniti neopravdano ironičnim, i može s pravom pitati: a kako to lokalne vlasti, gradovi i opštine, mogu drugačije, više i bolje učiniti za odgoj i obrazovanje. Pa evo: ništa ih, recimo, ne sprečava da potiču rad aktiva; ulažu u školske sekcije (umjesto u komercijalne klubove i školice); podržavaju stručna usavršavanja nastavnika (a najbolje i nagrađuju); održavaju redovne sastanke sa kolektivima škola; pokreću glasila koja bi pratila život i rad u lokalnim vrtićima i školama; ohrabruju aktivizam i volonterstvo đaka kao obavezni nastavni sadržaj; organizuju debate i javne tribine na temu obrazovnih politika; radikalno modernizuju školske biblioteke; sarađuju transparentnije sa nevladinim organizacijama i koriste njihove resurse; i razvijaju i potiču neformalne roditeljske grupe okupljene oko zajedničkih interesa, ne zamazujući im oči besplatnim nekorisnim udžbenicima. Upravo se tu vidi da novca (i a bacanja) ima, ali da nema ni znanja ni ideja kako ga pametnije i svrsishodnije iskoristiti.
Za kraj malo statistike, zaključno sa 30. 9. 2024.
Semir Efendić, Novi Grad Sarajevo
Semir Efendić tokom predizborne kampanje, u periodu od 6. do 30. septembra 2024, na Fejsbuku je imao 36 objava, 43.899 lajkova i 1160 dijeljenja objava.
Objave su se sastojale od fotografija i videoizvještaja sa predizbornih skupova, pres-konferencija, druženja sa građanima, rekonstrukcija i izgradnje saobraćajnica, trotoara, sportske dvorane, bazena, centra za komunalne usluge i postavljanja nove rasvjete u nekoliko ulica.
Iste informacije sa Fejsbuk objava nalazimo i na zvaničnoj internet-stranici Opštine.
Mirko Ćurić, Trebinje
Mirko Ćurić nema privatni Fejsbuk profil ili stranicu.
Slobodan Javor, Prijedor
Slobodan Javor od početka kampanje do 30. septembra na svojoj Fejsbuk stranici imao je 74 objave, 12.947 lajkova i 302 podijeljene objave.
Postovi sadrže izborne plakate i fotografije sa događaja kao što su stranački skupovi, predizborne tribine, okupljanja boraca, druženja sa mještanima i aktivistima, druženja lovaca, izvođenja radova na saobraćajnicama; sa izbornih skupština udruženja penzionera, i nekoliko videospotova sa fokusom na mlade, osnovno obrazovanje i poljoprivredu.
Sve nabrojano djelimično nalazimo na opštinskoj internet-stranici.
Zijad Nišić, Brčko
Na Fejsbuk stranici Zijada Nišića od početka predizborne kampanje objavljeno je 11 postova, uz 223 lajka i 20 dijeljenja.
Objavljene su informacije o posjetama radionicama, takmičenjima, okruglom stolu, obilasku zdravstvenog centra, obilasku radova na izgradnji kanalizacione mreže i zvaničnoj posjeti ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Identične informacije se nalaze i na stranici Vlade Brko distrikta BiH.
Darko Čondrić, Livno
Darko Čondrić na Fejsbuku ima 34 objave, 3.633 lajka, i 106 dijeljenja objava. Na njegovom profilu se nalaze postovi o infrastrukturnim radovima poput izgradnje vodovoda, radova na izgradnji ulica, igrališta, školskih objekata i vrtića, o natjecanjima, prijemima branitelja, planinarskim susretima, izložbi o domovinskom ratu, ulaganjima u infrastrukturu, polaganju vijenaca braniteljima, obilježavanju godišnjice stranke i hodočašću za Malu Gospu u Ramu.
Te vijesti možemo naći i na zvaničnoj stranici Grada Livna.
