Komunikacija, matematika i kvalitet života

Nenad Veličković

18.04.2024
IMG 8778
Foto: Omnibus
Povodom javne rasprave o Nacrtu urbanističkog plana Kantona Sarajevo

Komunikacija, matematika i kvalitet života

Izborom da otežaju komunikaciju s građanima tako što će hinjiti da nešto prezentuju, Zavod i vlast ne ostavljaju utisak poštenih i iskrenih sagovornika.

Na pitanje postavljeno tokom završne kantonalne javne rasprave o Nacrtu Urbanističkog plana Kantona Sarajevo (Dom mladih, Skenderija, 16. 4. 2024, 17h). – kako su autori nacrta iz Zavoda za planiranje razvoja KS došli do projektovanog broja građana (na području kantona cca 540.000 stanovnika, a za područje šest gradskih općina grada Sarajevo cca. 465.000 stanovnika) – nije bilo odgovora. 

Plan se na stranici 40 poziva na nekakvu studiju Demografija i sistem naselja, rađenu 2005. godine za potrebe izrade Prostornog plana 2003–2023. Kantona Sarajevo, bez detalja o autoru, izdavaču i/ili dostupnosti.

Broj je važan jer se njime opravdava praktično sve što se u Planu zamislilo, a zamislila se izgradnja stambenih naselja i tramvajskih pruga do njih.

Ovakav prostorni koncept na bazi povećanja broja stanovnika i privrednih aktivnosti na razvojnim pravcima omogućava i stvaranje adekvatnih funkcija centraliteta na ovim područjima, piše u Nacrtu plana.

U samom Planu, njegovom boljem dijelu koji se bavi činjenicama, a ne vizijama (čijim vizijama, uostalom?) piše da u šest općina, za čije urbano područje se radi Urbanistički plan urbanog područja Sarajevo za period 2016. do 2036. godine, živi ukupno 371.173 stanovnika, a u njihovim urbanim područjima živi 369.637 stanovnika, pri čemu je očekivani porast 0,3% na godišnjem nivou.

Pitanje odakle razlika od skoro 200.000 stanovnika za koje se zida pola grada čini se, stoga, sasvim na mjestu.

Pitanje se moglo postaviti drugačije. Ako (čitamo Plan!) u urbanom području Sarajeva u 2016. godini živi 134.694 domaćinstava dok je u 2013. godini, živjelo 133.569 domaćinstava što predstavlja povećanje od 0,8%, dok istovremeno broj postojećih stanova iznosi 184.881, pri čemu se, prema podacima iz Popisa 2013. godine, 44.643 stana vode kao prazni stanovi, što čini 24,14% od ukupnog stambenog fonda, kome treba još praznih stanova? Šta građani konkretno imaju od ovakve vizije? Ko će i po kojoj cijeni stanovati u tim oazama u Doglodima?

Djelatnici Zavoda nisu odgovorili na ovo jednostavno pitanje vjerovatno zato što na njega ne odgovara ni Plan. Sve što još o tome piše je ovo: Primjena klasičnih metoda demografske projekcije je činjenica koja se pokazala ne uspjelom u praktičnom apliciranju projekcije na prostor i u naprednijim zemljama sa decenijskim iskustvom u planiranju. Prvenstveno se ovakva pojava može sagledati kroz nedostatak sadržajnih veza između potreba grupa stanovnika datog prostora i identifikacija potreba stvarnog prostora koje sagledavamo sa aspekta različitih, ekonomskih i društvenih sadržaja (Sociološka studija stanovanja, Varijante projekcije, str. 91).

Na javnoj raspravi Nacrtu plana je data primjedba i da je napisan stručnim žargonom koji je građanima težak i čak nečitak, uprkos priloženom pojmovniku (koji je priča za sebe).

Izborom da otežaju komunikaciju s građanima tako što će hinjiti da nešto prezentuju, Zavod i aktuelna vlast ne ostavljaju utisak poštenih i iskrenih sagovornika. Planirati vrijeme za raspravu u trajanju od dva sata, a onda 80 minuta komentarisati nečitke mape na ekranu sa nekakvim maherski išaranim mapama grada nije format javne rasprave.

Zatečeno stanje je katastrofalno. Kvalitet života u gradu mora se popraviti. Ako nas vlast želi uvjeriti kako njen predloženi Urbanistički plan jedino i samo tome služi, onda se mora potruditi da na jasno postavljena pitanja daje jasne i provjerljivo tačne odgovore.

Nažalost, takva vrsta komunikacije je upravo ono čime se naše obrazovanje decenijama ne bavi, pa je pitanje hoće li u narednim mjesecima ovi loši đaci uspjeti nadoknaditi propušteno. Nije nemoguće, za početak se treba samo htjeti.

Najnovije

 
Učimo učitelje: budite huligani!
Svjetlana Nedimović
20.05.2024
Četrdesetosatna radna sedmica
Aiša Isaković
16.05.2024
O pravilima takmičenja iz Bosanskog jezika i književnosti
Sandra Zlotrg
14.05.2024
Pedeset nijansi smeđe
Nenad Veličković
13.05.2024
O plivanju, davljenju i smrti logičkog razmišljanja
Andrej Madunić
11.05.2024
Vraćanje laboratorija u život
Sumeja Buljugija
09.05.2024
Već viđeno, a neprovodivo, i k tome nepotrebno
Aiša Isaković
07.05.2024
Prvomajski praznicizam
Nenad Veličković
06.05.2024
Predizborno pompanje
Marko Ban
04.05.2024
Studeni u svibnju
Nenad Veličković
29.04.2024
Ujarmi pa ujagmi
Nenad Veličković
03.04.2024
Sve u ime djece, pa ko koga prevari
Marko Ban
01.04.2024
Zagadi pa vladaj
Nenad Veličković
01.04.2024
U funkciji stvarnih potreba građana/ki
Nenad Veličković
13.02.2024
Prvo nije bilo crvenog mesa, a onda je nestalo bijelog
Marko Ban
01.02.2024
Glava u pijesku
Savka Skarić
29.01.2024
Četiri škole pod jednim krovom – solarnim
Nenad Veličković
23.01.2024
Ne sam, SAFER-e
Savka Skarić
22.01.2024
Pokušaji poboljšanja našeg obrazovanja se rade pogrešnim putevima
Lamija Tanović
11.01.2024
Ako neće škola u PISA-u, hoće SIPA u školu
06.01.2024
Usudite se znati i osloboditi se autoriteta
Smiljana Vovna
30.12.2023
Lud, zbunjen, postnormalan
Nenad Veličković
29.12.2023
U eri e-dnevnika, pišimo olovkom
Smiljana Vovna
13.12.2023
Djeca s teškoćama sada nemaju ni obrazovanje ni rehabilitaciju
Nura Varcar
11.12.2023
Prodavanje golog (studentskog) života
Svjetlana Nedimović
08.12.2023
Medijska nepismenost medija
Nenad Veličković
05.12.2023