Mogao bi ne biti, i možda nekad nije bio, a ni sada nije svima. Ali ima nas koji danas u tom danu ne vide ništa vrijedno slavlja. Sasvim suprotno od političkih pedofila, kojima je već u rutinu prešlo da zaskaču prvačiće prvog dana škole, s poklonima i fotografima, za ličnu promociju, početak ujarmljivanja nejači, pod prijetnjom kazne, u nametnutim izopačenim obrascima socijalizacije, nama je najtužniji dan u godini.
Što je hinjena radost na školskim svečanostima veća, to je istina očiglednija: rodili smo ih, i volimo ih, i sve bismo dali za njih, ali što su veća to su nam teži teret i jedva smo dočekali da ih utrapimo ispod tržišne cijene bejbisitinga.
Ne zanima nas šta će učiti, i mi smo skoro sve zaboravili i živimo bez tog školskog znanja, digli smo ruke od sebe pa ih dižemo i od njih. Ne brine nas što će ih škola usporiti u razvoju, ionako nigdje ne žurimo, a svejedno je svrha obrazovanja svemir njihovih mogućnosti nagurati u avliju naših potreba.
Pošto znamo da smo ih izdali, pravimo se da nam je stalo, pa ih i mi potkupljujemo pernicama i kutijama za užinu i povremeno ih branimo tračajući učiteljice.
Pretvaramo se da je škola bolje mjesto od nakaradne države čak i kad u njoj uče da je i takvu nakaradnu treba voljeti.
Pretvorili smo je u produženi boravak i razvlastili od obaveze služenja istini.
Zašto bi učili iz tuđih knjiga kad mogu iz naših trauma?
Dopuštamo da ih žigošu sve dok su na žigu petice. Sličiti je važnije od biti.
Put od vjerovati do znati skratili smo na znati vjerovati.
Što smo nepismeniji, to bolje čitamo između redova.
Za vatromete nam ne trebaju teleskopi.
Sve dok se ima za koga navijati nebitno je što se nema za koga glasati.
Umorni od krupnih riječi, okrećemo se sitnim kompromisima.
I ništa od škole ne očekujemo osim da na nju možemo prebaciti odgovornost za vlastite podbačaje.
I ničim osim zahvalnošću ne može se objasniti naša podvodačka spremnost da statiramo u predizbornim performansima lažnih školobrižnika. Školski ruksaci su tu samo dobro pogođen simbol našeg roditeljskog poraza: pošto smo toj vlasti dopustili da nam budućnost pretvori u pustinju, šta možemo učiniti više za našu djecu nego ih opremiti besplatnim grbama?
