Već letimičan pogled na sadržaj udžbenika historije i građanskog obrazovanja navodi na zaključak da obrazovanje u Bosni i Hercegovini ne doprinosi rodnoj ravnopravnosti, smanjenju diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja. Iz godine u godinu i u privatnoj i javnoj sferi raste broj slučajeva nasilja nad ženama koje često završava femicidom, a ubice su sve mlađe.
Ured Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal/United Nations Office on Drugs and Crime – UNDOC je izdao preporuke kojima su definirani mehanizmi za sprečavanje femicida, među kojima je unapređenje položaja žena u društvu i edukacija o rodnoj ravnopravnosti, diskriminaciji i rodno zasnovanom nasilju unutar obrazovnog sistema. Prateći ove preporuke, analizirali smo udžbenike historije i udžbenik za demokratiju i ljudska prava – historiju đaci u Kantonu Sarajevo počinju izučavati u šestom razredu, a sa demokratijom i ljudskim pravima se upoznaju u sedmom razredu osnovne škole. Oba predmeta imaju snažnu odgojnu ulogu, ali nisu povezana, a trebalo bi da se dopunjuju.
Stalna potreba za odbranom izdvojila je dio ljudi u zajednici kojima rat postaje osnovna dužnost. Tada muškarac preuzima glavnu ulogu u društvu, pa se prema njemu računa potomstvo i pripadnost zajednici. Otac porodice tako preuzima ulogu vođe zajednice. Društvo metalnog doba nazivamo patrijarhalno društvo. Na ovaj način je u udžbeniku historije za 6. razred opisano društvo metalnog doba, koje prema zvaničnoj periodizaciji pripada prahistorijskom dobu, a to znači da vladavina muškaraca traje oko pet i po hiljada godina. (Melisa Forić, Historija/Povijest za 6. razred devetogodišnje škole, Bosanska riječ – Dječija knjiga, Sarajevo).
Bosna i Hercegovina je deklarativno demokratska država i svi njeni građani bi trebali znati šta se podrazumijeva pod demokratijom da bi mogli racionalno koristiti svoja građanska i politička prava. Učenici se prvi put sreću s pojmom demokratije na časovima historije u 6. razredu, i to sa konceptom atenske demokratije u kojoj žene nisu imale politička prava. Udžbenici historije za 6. razred ne nude dovoljno informacija o nastanku i razvoju demokratije, koncept ljudskih prava se i ne spominje, ne informiraju učenike kako je patrijarhat nastao i kako se održavao hiljadama godina. U udžbeniku historije za 6. razred koji se koristi u Kantonu Sarajevo pisano je uzgred, u okviru drugih tema, tako da se može naći par rečenica. Iz podnaslova posvećenog privredi ljudi metalnog doba đaci saznaju: U ovo vrijeme žena više nije imala onako značajnu ulogu kao ranije. Muškarac je postao zemljoradnik, stočar, ratnik, starješina roda i plemena. On je u svemu vodio glavnu riječ. Društvo u kojem muškarcu pripada vodeća uloga naziva se patrijarhat (lat. pater – otac) (Izet Šabotić, Mirza Čehajić, Historija, udžbenik za šesti razred devetogodišnje škole, Nam – Vrijeme, Zenica). U okviru podnaslova Olimpijada saznajemo da žene nisu smjele prisustvovati igrama ni kao učesnice ni kao gledateljice, a iz podnaslova Svakodnevni život da su žene morale kuhati, brinuti se o djeci i upravljati robovima.
U kontekstu današnjeg shvatanja kretanja žena u javnom prostoru zanimljiva je rečenica: Smjela je da povremeno odlazi u posjete prijateljicama, ali pristojna žena nikada nije odlazila na gradsku tržnicu niti je s muškarcima na ulici stupala u razgovor. Nije mogla samostalno nastupati pred sudom niti zaključivati poslove. Ovako piše u udžbeniku, ali ne znamo kako nastavnici objašnjavaju pojam pristojne žene, a u našem društvu su još uvijek duboko ukorijenjene patrijarhalne vrijednosti. To je sve što učenice u Kantonu Sarajevo mogu saznati o položaju žena u prošlosti, a u 7. razredu dobijaju predmet Građansko obrazovanje/Demokratija i ljudska prava sa ishodom učenja: Učenik opisuje historijski razvoj zaštite sloboda, prava i jednakosti te vladavine prava i solidarnosti kao sastavnog dijela demokracije!?
Zadatak građanskog obrazovanja je politička pismenost, a ona podrazumijeva poznavanje političke terminologije. Međutim, ni u jednom udžbeniku historije, kao ni građanskog obrazovanja, ne mogu se naći značenja ni pojmovi građanin i politika. Nema ni riječi o modelima demokratije, a ni o rodnoj ravnopravnosti.
U udžbenicima historije za 8. razred, u kojem đaci na časovima izučavaju historiju novog vijeka, položaju žena je posvećen jedan kraći podnaslov ili nekoliko rečenica u okviru drugih tema. Nešto više informacija o položaju žena u 19. stoljeću može se naći u udžbeniku za 8. razred Izeta Šabotića i Mirze Čehajića, koji su naveli i Deklaraciju o pravima i osjećajima usvojenu na Prvom kongresu o ženskim pravima u Seneca Fallsu u SAD-u 1848. godine, kojom su žene tražile pravo raspolaganja svojom imovinom, starateljstvom nad djecom u slučaju razvoda, bolji pristup obrazovanju, mogućnost zaposlenja i pravo glasa. U istom udžbeniku se spominje i Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine, gdje ističu da je Deklaracijom zagarantirana sloboda i ravnopravnost svih ljudi, ali bez objašnjenja da žene nisu smatrane ljudima, da su ostale bez građanskih i političkih prava. Udžbenici se ne bave metodama i protagonistima borbe za ženska prava, a, s druge strane, oružani sukobi su veoma deskriptivno predstavljeni. Nema informacija o borbi žena protiv seksualnog uznemiravanja na poslu i za pravo na porodiljsko odsustvo, koja se vodi od kraja 19. stoljeća.
U udžbeniku historije za 9. razred, u kojem se izučava historija savremenog doba, samo je u nekoliko rečenica spomenuto da je većina država između dva svjetska rata ženama priznala pravo glasa. Feminizam nije ni spomenut ni u udžbeniku historije za 9. razred, niti u udžbeniku za građanski odgoj za 7. razred. Nema informacija o Simone de Beauvoir koja je svojom knjigom Drugi spol 1948. godine stvorila uvjete za drugu fazu feminističke borbe. Upravo u ovoj fazi su žene uspjele bračne i porodične probleme poput razvoda i nasilja pretvoriti u javni problem. Uspjele su javnost senzibilizirati za silovanje u braku, tjelesno zlostavljanje, psihološko zlostavljanje, vrijeđanje, ponižavanje i sve ostale oblike nasilja.
U pravnom smislu žene su izjednačene s muškarcima, ali dobivanje jednakosti i prodor u javnu sferu nisu ženama donijeli stvarnu jednakost. Taj proces je limitiran ustaljenim socijalnim normama i društveno konstruisanom ulogom žene koja se mijenja mnogo sporije od pravnih dokumenata, a obrazovanje kao dio života svake osobe ne doprinosi boljem razumijevanja značaja ove promjene
