Profesor politehnike Elvir Podić ima više od 24 godine staža u osnovnim i srednjim školama u BiH i bivšim republikama Jugoslavije, a trenutno je zaposlen kao nastavnik informatike u JU OŠ Harmani I u Bihaću.
Profesore Podiću, Vi ste pronašli rješenje za nedostatak udžbenika za predmet koji predajete?
Trenutno za informatiku u VIII i IX razredu nema odobrenih udžbenika, pa se predavači dovijaju na različite načine za potrebe predavanja, no problem ostaje kada učenik treba da nauči gradivo kod kuće. Najjednostavnija tehnika je vjerovatno diktiranje važnijih činjenica koje učenici zapisuju u bilježnice, ali se na duže staze pokazuju određeni problemi u vidu gubljenja dijela sata na diktiranje umjesto na pojašnjavanje gradiva i utvrđivanje stepena razumijevanja tokom obrade novog gradiva. Nastojao sam da riješim ovaj problem na različite načine, pa sam razgovarao neformalno i sa jednim od izdavača školskih udžbenika u vezi s mogućnosti izdavanja odgovarajućeg udžbenika koji bi pratio kantonalni NPP, no rečeno je da takvo nešto nije moguće bez dozvole i konkursa koje objavljuju nadležna ministarstva. Dakle, sve je opet ostalo na predavačima i njihovoj dovitljivosti. Kako se povremeno bavim programiranjem desktop, web i mobilnih aplikacija, pomislio sam zašto ne bih kreirao neku vrstu web lokacije na kojoj bih objavljivao nastavne jedinice u obliku koji je pogodan djeci za učenje. To je počelo još 2008. godine i sve se vrtjelo oko implementacije MySQL baze podataka, PHP i JavaScripta. Web lokacija je podijeljena menijima na razrede, radi lakšeg snalaženja, a same nastavne jedinice su objavljivane u obliku PDF datoteka i kao takve univerzalno vidljive na svim uređajima kojima su bile dostupne. Domenu sam nazvao www.informpedia.info, a kako škola nije mogla obezbijediti sredstva za zakup web lokacije, to sam učinio iz svog džepa.
Kako su djeca reagovala?
Djeca su bila oduševljena, a i roditelji! Gotovo da nije bilo važno je li učenik bio odsutan iz ovog ili onog razloga, gradivo koje je obrađivano tog dana mu je bilo na raspolaganju već isti dan ili uveče. Nije bilo potrebe za posuđivanjem bilješki. Naravno, to se odnosilo samo na predmet informatika.
Ubrzo sam, koristeći spomenute tehnologije, kreirao prve interaktivne testove objektivnog tipa, koji su bili pun pogodak prema pričama djece i roditelja: nakon što bi proveo neko vrijeme učeći, učenik bi pokušao riješiti online test i provjeriti nivo usvojenog gradiva bez bojazni da će loši rezultati na neki način uticati loše na ocjenu iz predmeta. Test bi sadržavao više pitanja nego što je predviđeno za provjeru znanja i, na djeci interesantan način, gotovo kroz igru, omogućavao da savladaju gradivo.
Jesu li svi podjednako uspješni?
Nekoliko godina nakon početka ovakvog načina učenja, promatrajući postignute rezultate i konačne ocjene, utvrdio sam da jedna grupa konstantno zaostaje za ostalim učenicima, iako su imali na raspolaganju sve sisteme podrške kao i drugi, bolji učenici. Uzrok se krio u izostanku roditeljskog nadzora nad djetetom – roditelji nisu imali uvid u to šta dijete radi za vrijeme boravka za računarom. Osim toga, dio njih nije nikako koristio online sadržaje, dok ih je dio koristio samo pred najavljene provjere, što nekima nije bilo dovoljno za dostizanje kvalitetnije ocjene. Djeca bi u prvi mah tvrdila kako su redovno posjećivala online sadržaje, ali bez evidencije se nije moglo ništa učiniti ni dokazati. Ubrzo se pojavila i manja grupa roditelja koja je smatrala da su djeca na neki način materijalno iskorištena jer svojim posjetama povećavaju posjećenost web lokacije i tako omogućavaju neki oblik zarade, iako nigdje nije bilo nikakvih oglasa ili poveznica (linkova) s reklamama na koje bi morali kliknuti da bi došli do bilo čega. Neki od roditelja uopće nisu dozvoljavali korištenje računara i interneta bez njihovog nadzora, pa tako ni tih online lekcija, jer nikako nisu mogli pronaći slobodno vrijeme za nadzor djeteta dok se koristi računarom. Naravno, to je stvar roditelja, ali da sve bude gore, isti ti roditelji zahtijevali su da se online lekcije uklone kako ni ostala djeca ne bi imala prednost, što je bio zahtjev van svih pravila.
Nekako slutim da ste kao iskusan učitelj i to prevazišli?
Potom dolazi vrijeme kada su djeca u vlasništvu osobnih mobilnih uređaja, tableta, a besplatne Wi-Fi mreže su raštrkane širom grada. Sadržaji su bili dostupni u bilo koje vrijeme, ali nisu bili uvijek vidljivi na mobilnim uređajima jer su se izdašno koristile Flash tehnologije za povećanje interaktivnosti! Ako sam htio zadržati interes djece trebao sam zadržati i interaktivnost, inače bi to bila još jedna knjiga, samo u elektronskom obliku. Nabavio sam nekoliko besplatnih i komercijalnih tzv. authoring alata koji su omogućavali izvoz najprije u Flash formatu, a vrlo brzo sam prešao na HTML5 oblik koji je vidljiv i za mobilne i desktop uređaje i to se pokazalo kao dobar izbor. Oni skuplji programi su imali često trial period od nekih mjesec dana, tako da su i oni povremeno dolazili u opticaj. Više se nije radilo samo o statičnim elektronskim sadržajima, već su tu bile animacije, videosnimci, interaktivne animacije vježbi za Word i Excel koje su općenito odlično prihvaćene jer je škola posjedovala računare sa starijim verzijama Office paketa, dok su djeca na svojim računarima kod kuće imala novije ili najnovije verzije i zbog toga su teže utvrđivala gradivo. Roditelj je tako, zajedno s djetetom, mogao pogledati te interaktivne sadržaje i pomoći djetetu da lakše shvati i primijeni postojeću verziju nekog softvera. Uostalom, ne može učenik zapisati baš svaki detalj sa sata, pa je postojanje takvih sadržaja bilo zaista od značaja da se nauče i zapamte te strateške aplikacije koje su temelj informatičke pismenosti.
Nakon postavljanja sadržaja u Moodle sistem, u prvi mah svega par jedinki, trebalo je obezbijediti praćenje posjeta i napredovanja učenika, a Moodle je tu zaista moćan. To se odvijalo tako što sam učitao podatke o đacima i razvrstao u grupe, pri čemu učenik nakon prijave bude upućen na sadržaje njegovog uzrasta, bez mogućnosti da luta po sadržajima starijih ili mlađih razreda. Moodle sadrži i interni chat sistem, pa je u cilju zaštite privatnosti onemogućen ulazak slučajnim posjetiocima – gostima. Na kraju školske godine bih kroz opcije uklonio podatke o đacima i njihovom napredovanju, dok bi sadržaji ostali isti. Naravno, lako sam mogao klikom miša neke sadržaje obrisati, privremeno sakriti ili zamijeniti redoslijed pojavljivanja, kao i, po potrebi, dodavati revidirane sadržaje. Tako bih svake jeseni imao sve spremno, a mogao sam to koristiti i za vrijeme nastave, umjesto uobičajenih PowerPoint prezentacija, jer sam videoizlaz računara usmjeravao na videoprojektor.
Zahvaljujući ovom rješenju uveli ste još neke novine u rad sa djecom?
Izdavanje školskih novina je finansijski zahtjevno za svaku školu. Kako bih učenike potaknuo da više čitaju i da uče koristiti internet za pronalaženje odgovora na pitanja koja ih muče ili tema od interesa, web lokaciji sam dodao mali portal, zasnovan na WordPressu, gdje se kroz nekoliko tematskih kategorija objavljuju članci koje pišemo učenici-saradnici i ja. Na taj način djeca rade korisnu stvar za sebe i svoje vršnjake, jačaju sposobnost izražavanja, i usput nauče nešto novo. Kako današnja omladina ne može bez društvenih mreža, tako je i društvena mreža Facebook dobila istoimenu internet-stranicu koja je svojevrstan signal za nove članke, budući da se tamo objavljuju linkovi na nove članke, iako osobno smatram da djeca tog uzrasta ne bi trebala imati otvorene naloge na bilo kojoj društvenoj mreži, no to je stvar roditelja. Upravo zbog toga razmatram ideju da se ova stranica na društvenoj mreži ukloni da ne bi bila razlog zbog kojeg bi dijete kreiralo nalog.
Možete li na svoju platformu okačiti sadržaje i za druge predmete?
Da, to uopće nije neizvodivo. Sagledavajući svoj rad u proteklim godinama i sumirajući sve veće mogućnosti LMS platforme, kao i authoring alata, uočio sam da ne postoji nijedan predmet u školi čiji se nastavni sadržaj ne može prilagoditi i kao takav objaviti u vidu online nastavnog sadržaja. Osim toga, zamislite nastavu hemije – malo škola, posebno osnovnih, opremljeno je za izvođenje kojekakvih eksperimenata, neki su i potencijalno opasni za izvođenje. Zašto se neki ne bi mogli izvesti na obližnjem fakultetu, snimiti, upakovati i kao takvi objaviti? Nema razloga.
Koje softverske alate koristite?
Tokom jednog ljetnog raspusta čitao sam o online poučavanju na Zapadu i došao do spoznaja o Learning Management Systemima (LMS) i to me oduševilo toliko da sam na svoj računar instalirao web server Apache, MySQL bazu podataka i eFront, te uz pomoć oskudnih uputa (eFront se upravo pojavio u svijetu LMS-a i tek je trebalo da se dokaže) i uspio napraviti nekoliko online lekcija. eFront mi je omogućio ne samo dodatno vrijeme, da se više fokusiram na izgled i sadržaj online lekcija, već me i oslobodio mukotrpnog programiranja i ispravljanja grešaka. Osim toga, mogao sam pratiti aktivnosti posjetilaca i na taj način povezati izostanak dobrih rezultata na provjerama s neposjećivanjem online sadržaja. Naravno, bilo je učenika koji nisu bili zavisni od ovog sistema, ali su hvalili njegovo postojanje, bar radi provjere da li su sve dobro zapisali i shvatili. eFront se pokazao i resursno zahtjevnim, pa sam ubrzo morao iznajmiti server van zemlje i onda je opet nastao problem oko plaćanja ino-doznake u banci, ali je, srećom, sve brzo riješeno. Nakon jednog ažuriranja eFront nikako nije mogao proraditi, ni uz direktnu pomoć njegovih autora i saradnika iz Grčke. Uslijedila je instalacija iznova, uz gubitak postojećih sadržaja i dnevnika događaja. Navučen na LMS softver istražio sam članke o ovoj problematici i uočio da se dosta pažnje posvećuje paketu pod nazivom Moodle. Brojni članci su samo slavili njegove mogućnosti, a činjenica da se primjenjuje u desetinama tehnološki razvijenijih zemalja (tada) širom svijeta učinila je da se i meni učini zanimljivim. Krenuo sam s 1.9. verzijom. Iako sličan ideji eFronta, Moodle je bio robusniji i složeniji za postavke i rad, budući da sam ja imao ulogu i administratora i kreatora nastavnih sadržaja. Opredijelio sam se i ovaj put za strane hosting kompanije koje su u okviru ponude sadržavale predinstalirane aplikacije, čime je instalacija bilo kakve web aplikacije svedena na minimalan napor. Tako i za Moodle. Osim toga, Moodle se konstantno dograđivao iz ovih i onih razloga i bilo je zaista lijepo imati pri ruci administratore tih hosting kompanija kad zagusti i stvar ne prohoda iz prve ruke. Moodle nudi puno toga out of box, dovoljno alata za kreiranje nastavnih sadržaja, ali se njegove mogućnosti mogu proširiti uvozom sadržaja nastalih u drugim aplikacijama.
Koliko godina razvijate ovu ideju i koliko je na kraju koštalo ovo rješenje, ili koliko košta? Jeste li ikada dobili neki novac od škole, ministarstva ili sve troškove snosite sami?
U sadašnjoj školi počeo sam raditi prije nešto više od 15 godina i već tada primjenjivao sam grafoskop i folije. U početku sam folije pisao rukom, a onda mi je u posjed došao manji paket termički otpornih folija, sposobnih da se na njih ispisuje laserskim štampačem. Možete misliti koliko je bilo moje oduševljenje, bilo je to zbogom ružnom rukopisu, lošim flomasterima i škrtim ilustracijama! Uvođenjem samo tog detalja obogaćena je nastava, obezbijedio sam dodatno vrijeme za pojašnjavanje i omogućio da izloženo bude tačno, čitko i precizno. I, naravno, učenici su to pozdravili, što je na neki način bio okidač da se bacim u razmišljanje kako dalje poboljšati kvalitet nastave. Od nastavnika se očekuje kontinuirano ili bar periodično uvođenje inovacija u nastavni proces i ja sam krenuo u tom pravcu. To je vrijeme kad kod nas izrada web sajtova postaje vrlo popularan posao, pa sam se u slobodno vrijeme i ja bavio tim poslovima, s promjenjivom srećom, ali sam uspio dovoljno savladati određene jezike i alate koji su mi obezbijedili dovoljno znanja da u ljeto 2007. kreiram svoj prvi web sajt s nastavnim sadržajima. Naravno, sve se vrtjelo na iznajmljenom web serveru koji sam morao platiti, ali je to bila mala cijena za sve ono što sam dobio. Danas imate more hosting kompanija i, osim cijene, morate voditi računa o tome šta ta usluga podrazumijeva: da li će hosting kompanija stavljati svoje reklame i druge ometajuće faktore, kakav je raspoloživi prostor, kolika je brzina, da li se mjeri ostvareni promet koji posjetioci naprave, kao i predinstalirani alati. Posljednji zakup me koštao nekih 120 američkih dolara, dok sam ranije imao nešto više sreće s drugim kompanijama. Naime, često se desi da kod prvog zakupa imate određene popuste, dok se kod zanavljanja zakupa taj bonus izgubi, pa ste prisiljeni ili uzeti drugu kompaniju i sve prebaciti tamo, što je spor i nesiguran proces, ili platiti više i zadržati postojeće. Naravno, osim prostora, morate svake godine otkupiti prava na korištenje domene svog web sajta jer bi bilo zbunjujuće da se on jedne godine zove ovako, a iduće onako, i to vas košta dvadesetak dolara, tako nekako. Nisam vodio evidenciju o iznosima za nabavku softvera, trudim se da koristim što je više moguće besplatne verzije, ali podržavam i ideje pojedinih softverskih kompanija u vidu određenih popusta za edukatore.
Što se tiče novčane pomoći od škole ili nadležnog ministarstva, nisam je ni tražio, s obzirom na to da znam kako škole finansijski stoje, iako bih volio da bar na nivou entiteta, ako već ne na nivou države, škole dobiju besplatan web prostor koji bi bio subvencioniran od ministarstva ili kojeg višeg nivoa. Neko vrijeme sam razmišljao o postavljanju onih AdSense oglasa, kojim bi se web sajt održavao, ali sam odustao bojeći se da bi se to moglo protumačiti na sasvim drugi način, a nekad baš ružno izgledaju. Sadašnji web sajt je čist od toga, a što se tiče ograničenja zakupa – nema ih. Valjda zato i košta toliko...
Ne mogu griješiti dušu, bilo je situacija u kojima su djeca i pojedini roditelji izrazili spremnost da podijele troškove, ili snose u cijelosti projekat. Međutim, nisam to mogao prihvatiti, baš kao što ni moje kolege ne drže plaćene instrukcije svojim učenicima. Za sada uspijevam sam da to održim u funkciji, a vidjećemo šta će donijeti dani koji su pred nama.
Znate li da, prema zakonu sa nivoa FBiH, nastavu u školi treba obustaviti ukoliko za neki predmet ne postoji udžbenik?
Nisam se upuštao u tu problematiku smatrajući da mi, nastavnici, kao najniži nivo u sistemu obrazovanja, ispravljajući krive Drine možemo na taj način napraviti više problema nego koristi, za početak kolegama koji taj predmet predaju. Znate u čijoj je to ovlasti i očekujete da se to tamo i riješi. Pred početak svake školske godine očekujete neke promjene na tom planu, onda utvrdite da od toga nema ništa ni ove godine, i onda se opet okrenete sistemu snađi se sam. Vjerovatno mi iskustvo u nastavi pomaže da takve nedostatke rješavam bez nekih većih poteškoća, ali vjerujem da početnicima to i nije baš nebitan detalj. Za sada to dobro funkcioniše, ali smatram da bi uz adekvatan udžbenik bilo još bolje.
Šta znate generalno o tome koliko su djeci dostupni računari?
Više od dvije decenije nakon rata računar i internet nisu više san djece BiH, već su postali sastavni dio skoro svakog domaćinstva. Neformalnim ispitivanjem utvrđeno je da čak većina osnovaca posjeduje osobni mobilni uređaj, dok u svakom odjeljenju 75 posto učenika ima i računar kod kuće za vlastite potrebe. Tokom školske godine provode se usmene ankete o tome kako učenici koriste računar. Ono što smo saznali je da se računar koristi ponajviše za zabavu (računarske igre), komunikaciju kroz društvene mreže, a vrlo malo ili nikako za lakše savladavanje nastavnog gradiva ili samoobrazovanje. Naravno, igranje računarskih igara u razumnom vremenskom roku je dobra stvar za rješavanje stresa i relaksaciju, ali je prevelika investicija ako se koristi samo na taj način. Smatram da je zbog toga nužno da predavači na internetu pronalaze odgovarajuće sadržaje i upućuju djecu na njihovo korištenje, i da se tako učenici potiču na istraživanje i pronalaženje odgovora na pitanja iz domena nastave ili čiste znatiželje. Govorim to iz prve ruke, i sam se tako snalazim.
Često govorite o promjenama u obrazovanju i njihovim posljedicama. Koje su to promjene za Vas najvažnije i zašto?
Obrazovanje u BiH doživjelo je određene promjene, nešto manje u kadrovskom obliku, a više u samoj materijalnoj osnovi, uvođenjem novih nastavnih predmeta u osnovne i srednje škole. Povremeno se na inicijativu nadležnih pedagoških zavoda organizuju seminari za dodatno usavršavanje nastavnika u radu, na kojima se informišu o tekućoj problematici nastave, nakon čega bi trebali da usvoje tehnike i načela koja će obezbijediti kvalitetniju nastavu i racionalizaciju vremena nastavnika i njihovih učenika. Nakon rata kantonima u FBiH je data mogućnost nezavisnog kreiranja nastavnih planova i programa za osnovne i srednje škole koji, doduše, vuku korijene iz nekih globalnih načela, što stvara poteškoće djeci koja se igrom slučaja sele iz jednog kantona u drugi. Dodatnu poteškoću stvorilo je i uvođenje devetogodišnjeg obrazovanja u osnovnim školama, pri čemu je ta razlika još više istaknuta. Nastavni sadržaji su preobimni, posebno u osnovnim školama, i ponekad pomislim da je neki udžbenik više demonstracija šta sve autor zna i može nego što je prilagođen uzrastu i potrebama škole. Divno je da udžbenik ima npr. dio za one koji žele znati više, ali ako je to već ugrađeno u nastavni plan kao nešto što treba biti obrađeno, onda to može biti otežavajuće za određen broj manje uspješnih učenika. Ne zaboravite da je danas većina porodica prisiljena iz ekonomskih razloga da radno angažuje oba roditelja. Oni kad dođu kući ne znaju na koju bi stranu prije: odmarali, pripremali objed, pokazali djetetu zadaću... Uz ovako obimne nastavne sadržaje ne mogu da izbjegnu dnevnu obavezu pomoć i rad sa djetetom u cilju postizanja što kvalitetnijeg uspjeha. Dodajte tome i inkluziju – i kao nastavnik i kao roditelj imate zaista pune ruke posla. Neka dobro isplanirana i u praksi izvodiva strategija, kao online nastavni sadržaji koje bi pripremile stručne osobe, pomogla bi svima.
Ima li nastava informatike adekvatan tretman u obrazovanju?
U Unsko-sanskom kantonu nastava informatike i tehničke kulture izvodi se V-IX razreda po jedan sat sedmično za svako odjeljenje, a ukoliko to brojnost učenika u odjeljenju omogućava i poklapa se s važećim pedagoškim standardima – nastava se za ta odjeljenja odvija u grupama. Tužna činjenica je da se, i pored velike potražnje Zapada, ali i BiH, za tehnički i informatički obrazovanim ljudima, malo pažnje posvećuje ovim predmetima, čije izvođenje jednom sedmično ne zadovoljava potrebe djece i nije dovoljno da se djeca dublje motiviraju za problematiku koju ovi predmeti pokrivaju. Zainteresovanim pojedincima pritom ostaju slobodne aktivnosti i dodatna nastava, no stiče se dojam iz prakse da bi držanje nastave u blok načinu (dva časa zaredom) dalo puno bolje rezultate. Zadaća nije baš neka opcija u smislu održavanja znanja do sljedećeg časa, kao što je blok čas koji svojim trajanjem omogućava bolje pojašnjavanje i uvježbavanje, dok je novi sadržaj još svjež, no onda bi to uticalo na sedmično opterećenje učenika ili bi neki predmet morao doživjeti promjene u normi, što stvara drugi problem. Nastava informatike, prije svega NPP, trebala bi se modernizirati, da prati što više trendove na tržištu, a to odmah znači i materijalna ulaganja u obrazovni proces, što se nekako teško izvodi i ostavlja predavačima i direktorima škola da se snalaze kako znaju, najčešće kroz donacije u vidu rashodovane opreme ili u maloj mjeri u novcu.
I šta sada s ovom vašom internet-stranicom? Jeste li je pokazali drugim kolegama, jesu li oni zainteresovani za upotrebu?
Na osnovu mog desetogodišnjeg iskustva u poučavanju, uz primjenu online nastavnih sadržaja i LMS-a, mogu samo zaključiti da se radi o zaista jakom sredstvu za obrazovanje djece i odraslih koje još nije uzelo maha u ovom dijelu Balkana, pa tako i BiH, ako se izuzmu neke visoke škole. Razlozi su višestruki: materijalni izdaci za zakup kvalitetne web lokacije, neobrazovanost kadra za administraciju i kreiranje nastavnih sadržaja, nepoznavanje stranih jezika, nedostatak literature na našem jeziku, veliki početni utrošak vremena predavača da se cijeli sistem postavi na noge u prvoj godini, kao i nenaviknutost učenika na takav vid učenja – bilo bi poželjno da se djeca, predavači i roditelji upoznaju s tom tehnologijom u nižim uzrastima i tako uče da se sve ne može naučiti na času ili iz udžbenika, već da treba potražiti i drugo mišljenje, ili bar drugačije prikazano. Ko zna, možda bi angažman svih nastavnika škole da svoje nastavne sadržaje postave na Moodle platformu ukinuo ili umanjio potrebu za nabavkom udžbenika svake godine i tako bi se pomoglo roditeljima da lakše prebrode početak svake školske godine. Kako god da bude, LMS i Moodle će biti jako sredstvo u modernom načinu poučavanja svih uzrasta u bilo kojem dijelu svijeta i ne treba ga odbacivati zbog uočenih razloga u početnoj implementaciji.
Kolege i stručni saradnici zaista cijene moj rad i često to ističu u razgovoru s roditeljima, čije odobravanje i simpatije mi daju motivaciju da sve ovo ima smisla i da će postavljeni ishodi biti dostignuti u razumnom vremenskom roku. Naravno, ja sam im zaista zahvalan na toj podršci.
Šta vam kažu kolege?
Ova moja dodatna aktivnost, da je tako nazovem, nije stvorila teškoću u našoj svakodnevnoj komunikaciji, niti bilo kakvu dozu ljubomore ili omalovažavanja. To je proces koji zahtijeva dobro planiranje, prije svega ideju. Znate, ljudi često u susretu s novim stvarima imaju otpor i odbacuju sve ono što nije dio kolotečine. Ovdje toga zaista nema. Dio njih, među kojima je i uprava škole, upoznat je sa obimom i složenim procesom održavanja jednog takvog sistema za pojedinca i oni to cijene i potiču. U nekoliko navrata razgovarali smo o tome kako bi bilo napredno i korisno uključiti dio po dio predmeta u online nastavu po uzoru na nastavu informatike, ali radi se ipak o osobama koje imaju tradicionalno informatičko znanje, koje možda kod njih stvara određenu dozu nepovjerenja u sebe, da ne bi bili uspješni u kreiranju sadržaja ili da ne bi stizali. Ne treba zaboraviti da je većina nastavničkih kolektiva dobrim dijelom sastavljena od žena, koje su najčešće supruge i majke, s čim onda idu i druge obaveze, a izrada online sadržaja mogla bi možda poremetiti vremenski okvir svakodnevnice tih poslova. Ono što je bitno iz tih razgovora jeste da shvataju kako je ovaj sistem učenja sigurno budućnost poučavanja djece i odraslih (neki su se već služili takvim sistemom u procesu školovanja ili prekvalifikacije), ne odbacuju taj vid napretka, ali je potrebna precizna organizacija i stručna obuka koja bi onda rezultirala širenjem i implementacijom ove ideje. Znate, jedna ovakva LMS platforma nije samo još jedan web sajt, već više od toga, i bilo bi dobro da to adekvatno prizna i ministarstvo i pedagoški zavod koji vrši nadzor i inspekciju rada predavača. Evo, samo da vam kažem – zamislite moju radost kad neko od kolega pogleda dio online sadržaja i javno izrazi oduševljenje i kaže vam da je na taj način nešto novo saznao ili naučio kako se nešto radi ili kako se nešto lakše može uraditi... To je nešto što vas nosi dalje. Svaki predavač nastoji da bude uzor svojim učenicima, da cijene njegov rad, ali kad vam uz to još i kolega oda priznanje za sav trud i uloženo vrijeme, to onda vašem radu daje novu dimenziju. I zato iskreno vjerujem da kolegama samo treba dati dovoljno informacija, ohrabrenje i podršku, koja će za početak kod njih stvoriti malu zalihu slobodnog vremena da se upuste u ovakav projekat.
U Kantonu Sarajevo spremili su pola miliona KM za nabavku platforme za učenje – jeste li nudili kome svoj proizvod?
Ne, iako moram priznati da me informacija zagolicala i podržavam tu ideju. Platforma Moodle je besplatna i provjerena za poučavanje i samostalno učenje. Koristi se u skoro 230 zemalja svijeta, sa preko 105 hiljada registrovanih instalacija na kojima se poučava više od 140 miliona korisnika svih uzrasta. Ima ogromnu internet zajednicu za podršku na većem broju jezika i kao takva smatram da nema adekvatnog konkurenta. Zgodan detalj je da se ova platforma može postaviti i na bosanski jezik, što bi trebalo olakšati primjenu i administraciju. Naravno, postoji tu još bar tuce drugih LMS platformi, da ne bude zabune, ali bi prihvatanje Moodle platforme omogućilo lakšu saradnju sa susjednim zemljama koje takva iskustva već njeguju. Iz tih razloga vjerujem da neka planirana sredstva treba radije usmjeriti ka razvijanju nastavnih sadržaja prilagođenih objavi na ovoj platformi, što nije tako teško, čime bi se povećala regionalna saradnja među školama, predavačima, razmijenila iskustva, a u konačnici, svi bi imali dugoročno korist od toga, nešto kao što je eTwinning. Uvijek postoji mogućnost da kreatori tih sadržaja monetiziraju svoj rad na domaćem ili stranom terenu, slično kao autori udžbenika, omogućavajući dalju osobnu afirmaciju zemlje u kojoj živimo. Koliko sam shvatio iz medija, slične projekte planira Republika Srbija, a u Republici Hrvatskoj je to već projekat koji ima dosta staža iza sebe. Na Zapadu je cjeloživotno i drugo učenje nešto sasvim uobičajeno, normalno, i postojanje online učionica omogućava zaposlenima da uklope učenje s dnevnim obavezama. Ne vidim zašto se i naša zemlja ne bi kretala u tom smjeru. Ako ste nekad gledali osnovce koji se kreću ka školi, niste mogli da ne primijetite ogromne torbe na njihovim leđima u kojima se nalazi veća količina udžbenika. Odgovarajućom sistemskom primjenom LMS platforme sigurno bi se smanjio obim udžbenika, pa i teret koji djeca nose. Objavom sadržaja u elektronskom obliku izostala bi potreba štampanja nepotrebnih materijala, smanjila bi se sječa šuma za te svrhe, a način učenja inovirao, učinio dostupnijim, zanimljivijim i efikasnijim. Naravno, i ekonomičnijim.