Meni je ovo druga i...
Idemo redom:
Pošto nisam iz Sarajeva, bio sam slobodan da dođem 50 minuta ranije, bez obzira koliko je to opasno, a poslije popijene kafe koja košta 3 KM otišao sam u salu i zauzeo poziciju u drugom redu.
Sve je spremno, prezentacija sa nazivom događaja u centralnom dijelu, a sa lijeve i desne strane se smjenjuju slajdovi koji sadrže podatke o partnerima i sponzorima, kako zlatnim tako i srebrenim, i onim običnim. Muzika u pozadini sve to tiho prati, toplo je, ali ja šal ne odlažem i uživam čekajući.
Devet je sati, a deveti sastanak stručnjaka naučno-stručnih ne počinje, čekamo glavnu osobu, a glavna je...
Nije direktorica Instituta, ona je tu. Nije ni kantonalna ministrica nauke, visokog obrazovanja i mladih, i ona je tu. Nije ni kantonalna ministrica osnovnog odgoja i obrazovanja, ona dolazi u minuticu. Ko kasni i koga čekamo? A da, to je federalna ministrica obrazovanja i nauke. Ne kasni puno, ali dovoljno da svi znaju ko je glavni; pardon, glavna.
Počinjemo. Prvo himna, a zatim obraćanje. Prvo se obraća ona što je došla posljednja. Federalna.
U kratkom govoru federalna ministrica saopštava ekskluzivu: izdvajaju 400.000 KM za inovatore. Nisam stigao ni zapisati, a ona je već završila sa govorom, kratko je sjedila u prvom redu (valjda zbog fotografisanja) i brzo je nestala. Tako ti je to kad si ministarka.
Druga po redu je govorila ministrica za nauku i visoko obrazovanje, kantonalna. Nisam smio da je fotografišem. Prošle godine sam fotografisao ministricu tog ministarstva pa su je uhapsili. Ove godine nema fotke za ovo ministarstvo iz sigurnosnih razloga.
Treća po redu govorila je ministrica osnovnog odgoja i obrazovanja. Kratko kao i prethodnice, a ono što sam uspio saznati iz ova tri obraćanja je da su krivci za današnje događaje Salko (mr. Salko Križevac) i Sadat (mr. Sadat Kovačević). Kolege nastavnici koji rade u osnovnim školama. Ima još krivaca, ali oni su glavni i nisam ih fotografisao, šta ja znam...
Profesorica Dženana Husremović je 20 minuta govorila o kurikularnom razvoju i o onome što trebamo činiti, a poslije njenog izlaganja uslijedila je panel-diskusija u kojoj 40 minuta nije mogla učestvovati publika. Govorili su samo odabrani o kurikularnoj reformi i dualnom obrazovanju, a govoreći o nastavnim planovima kad je u pitanju dualno obrazovanje, profesor Hazim Bašić je rekao nešto što mi je zaparalo bubne opne: Mi njihovo vrijeme raspoređujemo i bićemo pitani zbog toga.
Aferim, profesore!
Interesantna je bila i opaska profesorice Đenite Pajić-Zijadić, koja je rekla da djeca upisuju fakultete jer ne znaju šta da rade, a ja ću biti slobodan da ispravim profesoricu i reći ću da djeca ne znaju da rade ono za šta su se školovali.
Sljedeći panel je nosio naziv Efekti AI na tržište rada, a s obzirom na to da poznajem bh. tržište rada, smatram da AI, bez obzira na kvalifikacije, neće proizvesti nikakve efekte, osim možda da izazove sniženje minimalca i povećanje produktivnosti i profita, ali to nije ništa. Samo nek ne puca taj AI.
Poslije ovog panela slijedila je kafe-pauza, a poslije pauze prozvali su Ljubišu... o njemu ću na kraju.
Poslije panela dotrčala je Travničanka Ajla, a djecu je ostavila na kraju sale sa robotima. Ajla Karajko je udata, završila je nekoliko međunarodnih fakulteta, dva mastera, pa još dva, govori 5-6 jezika, ima firmu u Dubaiju... Ona je superwomen i ima kvalifikacija i radova više od 38 zaposlenika IRPO-a i 40 zaposlenika MO-a, ali mislim da nema kvalifikacije za rad u BiH.
Eto, Ajla, džaba ti sve to...
Spomenula je i Iris, a to je učiteljica robot iz Indije koja predaje sve predmete, na svim jezicima, i radi 24/7. Doduše, zasad radi na selima i udaljenim lokacijama i ne žali se, a Ajla kaže da joj je i cijena prihvatljiva, pa vi sad razmišljajte hoće li nas Iris zamijeniti. Učiteljica robot.
Poslije Ajle slijedio je panel Uloga STEM kompetencija u poticanju inovativnosti, a na tom panelu neko je stidljivo spomenuo tehničke gimnazije po uzoru na one u njemačkoj. STEM gimnazije nisu spominjali, profesorica sa ETF-a Tuzla i direktorica STEM akademije izjavila je da su u osnovnim školama opremljeni STEM kabineti, ali da se oprema ne koristi, a ja dodajem bili opremljeni, profesorice (profesorica nije spomenula ni cijenu te opreme, njeno ekonomsko i tehnološko zastarijevanje, a trebala je); spominjali su NIŠE i tu je bio kraj.
A sad o Ljubiši.
Prozvali su ga, sjedio je desno od mene 5-6 stolica, izlazi polako. Salko ga je otpratio do stepenica. Nastavlja sam. Uh, bojao sam se da ne padne. Prilazi govornici i pozdravlja sve prisutne, u pozadini je na velikom platnu naslov:
OD CAD PRIMITIVA DO DIGITALNIH BLIZANACA
Semantički CIM: od "geometrije i podataka" ka "značenju i odlukama"
Predstavlja se i saznajem da je Ljubiša Savović direktor GEOINOVE čije je sjedište u Banjaluci, a ista kompanija ima ispostave u Srbiji i Sloveniji, sarađuje sa preko 400 kompanija... Da skratim, optika, telekomunikacije, softveri i učešće 20% na svjetskom nivou.
Ljubiša nastavlja, prepričavam: Prezentaciju mi nije uradio ChatGPT, a ni AI. Nisam ni ja, imam samo jedan slajd. Govorio je tiho, pravio pauze, a pred kraj je rekao, opet prepričavam: vi, obraćao se nama, trebate pričati našoj djeci u osnovnim školama, ma ne samo u osnovnim školama, već i u obdaništima, da japanski profesori svojim učenicima i studentima stalno ponavljaju da moraju biti kreativni i da trebaju improvizovati kao Bosanci. Da, dobro ste pročitali, japanski prosvjetari podučavaju učenike da budu kreativni kao naši đaci i da znaju improvizovati, opet kao naši đaci.
To je rekao Ljubiša Savović, zahvalio se i polako se vratio na svoje mjesto.
Hvala ti, Ljubiša.
Poslije njegovog govora razmišljam šta nam je cilj, koji su nam ishodi. Da li to znamo, da li panelisti znaju, znaju li predavači, da li organizatori konferencije znaju šta im je cilj, a on glasi ovako:
Cilj konferencije, razvijanje i podizanje opće svijesti o značaju tehnike, tehnologije, tehničke kulture, inovativnosti, inovatorstva i IT tehnologija za društveni interes. Cilj konferencije je i da se izvrši sinergija obrazovnog, privrednog i naučnog sektora, a sve u cilju konkurentnog i ekonomski stabilnog društva. Konačan cilj konferencije su mladi, učenici srednjih i osnovnih škola, te studenti, da se razvije njihovo interesovanje prema tim oblastima.
Da li je ovaj cilj jasan, mjerljiv i razumljiv, procijenite sami; da li se može smjestiti u jednu NIŠU, ili je potrebno malo više prostora, konsultujte ChatGPT ili AI.
Ono što znamo je da se ovaj cilj ponavlja već deveti put i da neće biti realizovan do punoljetstva ove naše konferencije. Zbog toga predlažem da cilj konferencije bude kratak i jasan i da glasi ovako:
Kako CRPIT budžet.
P. S. Ručak je bio odličan, švedski sto, i mislim da su Šveđani ostali gladni jer im ništa nismo ostavili.
